Marijan M. (43)

subota, 30.07.2005.

Razglednica bez slike

Evo da se javim s ljetovanja...
Uživancija - nema interneta, nema televizije, radio svira reda radi... Zaboli me k... za sve šta se događa u rvackoj i svjetu...
Dok žena i djeca spavaju evo ipak znatiželja me stisla pa da vidim kaj ima na blogovima...
Spustio sam se u neku turističku agenciju, imaju kao internet, naplaćuju ga 0,67 kuna po minuti...
E čovječe, kako im je spora mašina, pa samo za provjerit mejlove potrošiš deset čuna...
S druge strane, sreća da je kanta tako spora i da nema čitač compact flash kartice niti USB kabel, jer bih pao u napast istovarit sličice s ljetovanja...
To ću ipak učinit kad se vrnem...

- 15:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 22.07.2005.

Trudni smo

Baš lijepo razdoblje života. Jučer kćer proslavila 3. rođendan, a danas nam je službeno potvrđeno da će nas biti još...
Naime kaj...

Trudni smo!

A sad odosmo na more, nas ČETVORO...

- 12:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.07.2005.

Godišnji odmor

Počeo mi još jedan godišnji odmor. Onaj najveći, ljetni, trotjedni...

- 09:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.07.2005.

Petrini (pred)rođendani

Kćer jučer započela šestodnevnu proslavu trećeg rođendana.
Naime, ročkas joj je u četvrtak, al' kak' smo mislili ić' na more već u ponedjeljak, naručili smo ljude za vikend. U međuvremenu smo odlazak na more odgodili za petak, tak da ćemo na kraju rođendan slavit od subote do četvrtka svaki dan ispočetka.
Sva je uzbuđena, baš se veseli dragim gostima. A kak se tek darovima veseli, razmaženka jedna...

- 10:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 16.07.2005.

Vikend >> week - end >> kako kome?

Za koji kurac se to zove vikend.
Week - end. Kraj tjedna?
Ma kurac kraj tjedna, kad moram skoro cijeli subotu i cijelu nedjelju smrdit na poslu. Treći puta za redom.
Kaj se mene tiče, u definiciji vikenda nema više ni subote ni nedjelje. Moj vikend je ponedjeljak. Kad će više taj ponedjeljak.

- 13:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.07.2005.

Pariz - Dijon

Po n-ti puta bijah u Parizu.
Opet sve na brzaka. Mrzim to.
Pariz je grad u kojem ni mjesec dana razgledavanja ne bi bilo dosta, pa onda nit ne očekujem da na poslovnom tripu vidim nekaj previše.
Napravili smo ipak jednu brzu rutu: pješice Notre Dame - St Michel, taksijem do Tornja, pješice do Champs Elysees, taksijem u Bercy, šetnja i klopa u Villageu. S obzirom koliko smo malo vremena imali, čak smo puno prošli i vidli.

Neću se preseravat i pisat neke umotvorine o Parizu kad ima kompetentnijih za to od mene, pogotovo u situaciji kad sam samo prozujo kroz grad, a toliko je toga o Parizu napisano da nemam kaj dodat.
Samo osobne impresije, a to se svodi na to da uzmem aparat i onda fotografišem sve redom. Tak mi se najlakše izrazit, a ljudi odma vide na slikama jel nešto vrijedi doć pogledat ili ne.

Jednom, kad ću imat više vremena, sjest ću u ovakav turistički kabrio-autobus i provozat se s hrpom japanaca.

Ajfelov toranj. Valjda najslikanije mjesto na svijetu. Kad su ga napravili, ljudi su se čudili - gle budale, napravili nekakav toranj nasred grada, koji ćemo kurac s njim, dajte ga zrušite... A gle sad. Ak' oćeš gore plati 10,70 eura. Pa pomnoži s nekoliko hiljada ljudi dnevno... Ima i jeftinija varijanta - 3,80 eura pješice po štengama. Jedanput sam bil gore, ovaj puta nisam imao vremena. Ako se ikad nađete pored tornja i imate dve vure cajta - obvezno gore.

U Pariz ću kad-tad doć i s familijom. Pored tornja ima jedan vrtuljak. K'o naručeno za moju Petru.

Obvezan dio posjete Parizu je i šetnjica Jelizejskim poljanama. Šamps Elize.
Koliko ljudi... To me oduševljava u svjetskim metropolama. Sve na jednom mjestu - beli, žuti, smeđi, crveni, crni, smeđi...

Spavali smo u Bercyju. Neposredno uz hotel je šatro starinska ulica s birtijama i restačima, ima navodno i noćni klub. Najveća fora su im 'obješenjaci'. Po žicama iznad ulice objesili su ljudske figure, napravljene od nečeg laganog, mislim spužve.

Nakon sat i pol vožnje, zapravo jurnjave s TGV-om, superbrzim vlakom, došli smo do Dijona. Pokrajina Burgundija. Navodno super vina. Ne znam, opijali smo se pivama, a betonirali s viskijem.
I kroz Dijon smo brzo prozujali, samo jedna kavica na nekom trgiću, nisam previše vidio. Gradić k'o svaki drugi u Francuskoj. Ništ' posebno.

Evo za kraj jedne slikice koju posvećujem blogerici Juliere. Čim sam u okolici Dijona vidio beskrajno polje suncokreta, sjetio sam se nje.

- 13:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.07.2005.

Ajd bok, odoh ja...

Odoh ja...
Odletjeh...
U Frančesku...
Dižon...
Nisam još tamo bijo...
Baš me zanima kaj tam ima...

- 10:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 09.07.2005.

Opće dobro

Stižu me stari grijesi...
Stigla mi na naplatu jedna neplaćena prebrza vožnja...
Nisam platio 200 čuna za neki prekršaj (2. postaja prometne policije, rješenje 9538-04), mislim da je to onomad kad sam vozio nešto sitno prek ograničenja na Jadranskom mostu.
Poslali mi s Prekršajnog suda u V. Gorici zanimljiv prijedlog. Nude mi da izaberem - platit kaznu, rad za opće dobro ili zatvor.
Inače plaćam kazne, ali ovu platil ne bum. Hm, kaj sad dalje.
Privlači me i jedno i drugo - i zatvor i rad za opće dobro.
Zamislite, tri dana u zatvoru, super šansa za insajdersku priču za novine. Problem je kaj su zatvori prenatrpani, tko zna kad bi došel na red. Problem je i to kaj bi mi ta tri dana zatvora ostala negdje ubilježena, a to ipak ne zgleda lijepo u životopisu.
Odlučit ću se, daklem, za rad za opće dobro. Tri do deset dana. Opet dobra prilika za novinsku priču. Ali i ovdje je problem tipičan za našu državu - to još uvijek ne funkcionira. Kad bi baš jako jako htio radit nešto za opće dobro, država još uvijek nema riješen sustav provođenja takvih kazni.

update 14.07.
otišao sam danas do prekršajnog suda...čovječe, ljudi u redu čekaju da se prijave za rad za opće dobro...ispast će da su hrvati najveći humanitarci, jedva čekaju da rade za opće dobro...

- 14:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.07.2005.

Ajmo u planine

Joooooj, umori me ova crna kronika, umori me ova Brajša...
Sam sebi se čudim kak' već devet godina izdržavam ovakva sranja...
Kompenziram ih sa svim lijepim što doživim s familijom, s brojnim putovanjima, s tisućama lijepih pejzaža koje sam usnimio...

Evo sad nešto za odmorit oči, tijelo i dušu. Izravno iz Švice, od kuma. Zakaj bi na ljetni odmor išli baš na more. Ajmo u planine...

- 15:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 06.07.2005.

Bijedo (ne)ljudska

Svašta sam već vidio i čuo u životu, pogotovo za devet godina rada u crnoj kronici, ali ono o čemu sam jučer radio storiju, nešto je najgnjusnije što si neki pripadnik ljudske vrste može priuštiti.
Najme kaj, radi se o invalidu u kolicima Mariu, koji je prekjučer ujutro išao na posao po Savskoj cesti. Kad je već stigao do posla skužio je da je izgubio novčanik. Vratio se istim putem. Našao je novčanik. Više od pola sata ležao je na tlu i nitko ga nije pokupio.
S obzirom da iz kolica nije mogao dohvatiti novčanik, Mario je odlučio zamoliti prvog prolaznika da mu pomogne.
Sad slijedi nevjerojatni dio. Od skoro milijun Zagrepčana, Mario je za pomoć zamolio valjda najgnjusnijeg, najbjednijeg, najbešćutnijeg od svih. Naišao je neki mlađi frik na biciklu. Kad ga je Mario zamolio da bu doda novčanik, ovaj je uzeo novčanik i pobjegao s njim. Nevjerojatno.

Šta reć za ovakvog čovjeka. To je zapravo nečovjek. Svakakvih lopova sreo sam u karijeri, ali ovaj ih je sve nadjebo. Kad opljačkaš banku, poštu, kladionicu, pa čak i dućan, okej, to čak donekle mogu shvatit i opravdat, oni će ionako nadoknadit svu tu lovu. Ali kad opljačkaš invalida koji te zamolio za pomoć, to je zaista gnjusno. ne mogu doć' k sebi od razočaranja u ljudski rod.

Mario je inače sasvim optimističan tip, iako mu nije lako u životu, a i prije je bio žrtva lopova. Životni moto mu je "Nisam invalid, samo izgledam kao invalid". Diplomirani je ekonomist, na magisteriju je, ima posao koji mu se sviđa i na kojem ga ljudi vole i poštuju.
I onda mu se u životu pojavi ovakva neljudske jedinka...

- 08:30 - Komentari (26) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.07.2005.

Opsada Caritasovih prosvjednika

Nekad ne moraš ići ništ' radit niti tražit vijest, već vijest dođe k tebi.
Upravo se pred Večernjakom, točno pod mojim prozorom, okupljaju jake snage Caritasovih prosvjednika. Neki došli pješice, neke dovezli minibusom.

U koloni krenuli prema ulazu u VL. Na čelu im je Jelena Brajša.

Dofurala je hrpu ljudi sa sobom, među njima i invalide, da bi prosvjedovali zbog novinskih napisa o Caritasu ZG nadbiskupije posljednjih dana i tjedana. Najavili su prosvjed i u PU zagrebačkoj, rekli su da bu se oko 300 ljudi skupilo oko 13 sati, a evo nešto prije 12 došlo njih pedesetak.

Nisu nasilni, neki sami psuju na fotoreportere. I da jesu nasilni, ne bojimo se, čuvaju na stričeki policajci.

P.S. Bili su ovdje skoro do 2 sata. Brajša je bila na razgovoru sa šefovima. Kaj su se dogovorili, čitajte sutra u Večernjaku.