NEURALNA KONTROLA MOKRENJA

utorak , 08.09.2015.

Mokrenje uključuje koordinaciju središnjeg živčanog sustava (mozga i leđne moždine), somatskog živčanog sustava i autonomnog živčanog sustava za kontrolu mjehura i sfinkter mišića.

Simpatički (borba/bijeg/stres) i parasimpatički (opuštanje/oporavak/odmor) živci nadražuju detruzor mišić mjehura i unutarnji sfinkter uretre pa su oni pod nenamjernom/prisilnom kontrolom.

Tijekom faze pohrane, simpatički živci stimuliraju detruzor mišić mjehura da ostane opušten i unutarnji sfinkter uretre da zatvori vrat mjehura.

U fazi mokrenja refleks ovisi o dva svjesna signala: iz mozga i od senzornih vlakana iz mjehura i uretre. Kada je mjehur pun, živčani signali upozoravaju na refleks centar u sakralnom dijelu leđne moždine. Ovi signali brzo stežu mjehur i opuštaju sfinkter mišiće. Međutim, impulsi iz proprioceptora također šalju signale u mozak što rezultira svjesnom željom za mokrenjem.

Ako se u tom trenutku ne pomokrimo (ako nema WC u blizini) mozak šalje impulse niz leđnu moždinu da inhibira refleks mokrenja.

Tijekom mokrenja parasimpatički živci potiču detruzor mišić mjehura da se steže kako bi istisnuo urin i unutarnji sfinkter mišić da se opušta kako bi urin mogao proći u uretru.

Vanjski sfinkter uretre prima podražaje od somatskih živaca i tijekom mokrenja svjesno se opušta da bi omogućio prolaz urina.

Kada je mjehur prazan, simpatički živci potiču detrusor mišić da se opusti u unutarnji sfinkter mišić da se stegne da bi se ponovno pokrenula pohrana.