Marketing
NEURALNA KONTROLA MOKRENJA
Mokrenje uključuje koordinaciju središnjeg živčanog sustava (mozga i leđne moždine), somatskog živčanog sustava i autonomnog živčanog sustava za kontrolu mjehura i sfinkter mišića.
Simpatički (borba/bijeg/stres) i parasimpatički (opuštanje/oporavak/odmor) živci nadražuju detruzor mišić mjehura i unutarnji sfinkter uretre pa su oni pod nenamjernom/prisilnom kontrolom.
Tijekom faze pohrane, simpatički živci stimuliraju detruzor mišić mjehura da ostane opušten i unutarnji sfinkter uretre da zatvori vrat mjehura.
U fazi mokrenja refleks ovisi o dva svjesna signala: iz mozga i od senzornih vlakana iz mjehura i uretre. Kada je mjehur pun, živčani signali upozoravaju na refleks centar u sakralnom dijelu leđne moždine. Ovi signali brzo stežu mjehur i opuštaju sfinkter mišiće. Međutim, impulsi iz proprioceptora također šalju signale u mozak što rezultira svjesnom željom za mokrenjem.
Ako se u tom trenutku ne pomokrimo (ako nema WC u blizini) mozak šalje impulse niz leđnu moždinu da inhibira refleks mokrenja.
Tijekom mokrenja parasimpatički živci potiču detruzor mišić mjehura da se steže kako bi istisnuo urin i unutarnji sfinkter mišić da se opušta kako bi urin mogao proći u uretru.
Vanjski sfinkter uretre prima podražaje od somatskih živaca i tijekom mokrenja svjesno se opušta da bi omogućio prolaz urina.
Kada je mjehur prazan, simpatički živci potiču detrusor mišić da se opusti u unutarnji sfinkter mišić da se stegne da bi se ponovno pokrenula pohrana.
Post je objavljen 08.09.2015. u 12:34 sati.