22.12.2006., petak

Laku noć svirači

Zadnji dan posla u ovoj godini. Još malo i krećem na domjenak. Večeras još na koncert Karlovačko...Tony, Loša, Gazde, Dragonfly,...i to je to. U subotu idem doma u Pulu. Ne obećajem da ću pisati redovno ovih dana ali ću se potruditi nabaciti koji post, makar onako tinejdžerski...kako sam proveo dan.
Ljudi, bili ste divni. Hvala na svakom pročitanom retku i svakom komentaru. Sljedeća godina će biti još plodnija što se bloganja tiče. Očekujem odlaske na tekme Triestina-Napoli (2. mjesec) , Sampdoria-Torino (4. mjesec) i na prvo kolo sljedeće sezone u Napulj (9.mjesec) ....Dinamo, naravno svaka tekma. Možda se ogrebem za kakav fotić ovih dana pa počnem stavljat i slikice u svoje postove.
Potrudit ću se da mi postovi budu još kraći. Da ljudi sa monitorom od 10 inča ne moraju skrolat. :)) Što reći za kraj nego............so long suckerssssssssss.
I love you, beautiful people.
CUCB
- 07:56 - Komentari (13) - Isprintaj - #

21.12.2006., četvrtak

This time next year...

...we will be millionairs. Poznata uzrečica Delboya i Rodneya ovih je dana opet aktualna. Branko Grgić kaže da će Ajduci već ove godine zapapriti Dinamu a da su sljedeće sigurno prvaci. Možda su već uvalili kaparu na održanom Bilom Božićnom domjenku.
Za ove izjave mi stvarno puca prsluk jer ih slušam od svakog sivonje iz svakog kluba svake godine. No drago mi je da se Hajduk ozbiljno pojačava i da pikira na još par vanserijskih igrača. Nadam se da će svo ovo nadmudrivanje Dinama i Hajduka dovesti do malo ozbiljnijeg razvoja obje momčadi i da će složiti kvalitetne ekipe za Europu sljedeće sezone. Jest da je svake godine priča slična no mislim da će 2007/2008 biti bomba. Bio bi zadovoljan da imamo dva tima tipa Celtic i Rangers.
Tako da željno isčekujem nastavak prvenstva i brušenje naših "dijamanata". Zimski dio mi ima neki poseban čar. Zamotane stative, crvena lopta, gađanje igrača snijegom...zimske radosti. Znate kako sam ja uvijek protiv huliganizma i bilo kakvih ataka. No veliki sam pobornik uvijek bio i ostao; da igrače koji se izležavaju nakon malo čvršćeg starta počastimo kojom grudom snijega. Joooj, sjećam se jedne sezone da se neki liki izležavao i jaukao...pafffff...netko ga je s Istoka pogodio grudom (tad je Sjever bio zatvoren) i tip je pojurio u teren. Čudesno ozdravljenje....walk brother, Jesus is with you.
CUCB
- 08:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

20.12.2006., srijeda

Sve je pijano.......

Jutros se laganini probudim iz kreveta i ritualno upalim televiziju uz pranje zubića. Prvo provjera jučerašnjih rezultata: Napoli je pobijedio. Cap okrećem na RTL i tamo vrtim na sportske vijesti. Privukao me naslov "FIFA pooštrava mjere". Stranice se okreću. Ispirem zube, odlažem četkicu i zasjedam u fotelju. Uglavnom, na ekranu stoji da će HNS prihvatiti naputke o pooštravanju mjera na stadionima što se vrijeđenja tiče. Stoji dalje u tekstu da više neće biti dopušteno skandirati "Ubij tovara" ili "Ubij purgera"..????!!!! Haloooooo. Jel ovo neka izmišljotina, da nije 1.april prebačen na današnji dan. Ma koje budalesine slažu ovakve prijedloge. Ma ispravit ću se; koje budalesine žele usvojiti ovako nešto. Nema mi većeg gušta nego se tu i tamo zaderati kontra suprotne strane tribine. A bogami drago mi je kad i oni nama jebu majku. Volim čut gromoglasno navijanje sa bilo koje strane. Sve je to dio folklora i ne smatram da tu itko ostane povređen i uvređen. Protiv rasizma naravno jesam, i to je mislim kod nas zaustavljeno. Čast debilnim iznimkama no oni uvijek budu ušutkani od ostatka.
No ovo, ovo je stvarno nevjerojatno. Još uvijek mislim i nadam se da je neka zajebancija. A ako dođe do "izgreda" ovakve vrste kaznu će snositi organizator. Znači sad će Dinamo plaćati redare da idu okolo i ljudima stavljaju ruke na usta ili što??? Nije mi jasno ama baš ništa u vezi ovoga.
Ali otprilike bi ovako mogla izgledati utakmica za 10 godina ako nastavimo s ovim drcizmima. Ulaze igrači; ružine latice lete sa svih strana. Na velikom ekranu BBB službeno šalju pusu Torcidi koja uzvraća ogromnom koreografijom ZG u SRCU. Pjevamo iste pjesme i nakon tekme se svi skupa grlimo na igralištu, dok ne izađe Sunce i kaže da je gotovo. Hmmmm, ovo mi smrdi na Teletubbiese...
Markoviću nemoj nam zabijat čavle u lijes. Tek si izabran a već se spominju ovakva sranja. Ljudi ne radite pizdarije.
CUCB
- 07:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

19.12.2006., utorak

Al se nekad dobro pucalo

Nešto se slabo puca ovih dana. Nisam čuo poštenu petardu ohohoo. Sjećam se onog poslijeratnog razdoblja kad se pucalo iz kalašnjikova, sa balkona su se bacale bombe, pištolj je imala svaka bena ...a i netko od nas bi uvijek imao kakav topovski udar. Vatrometi su bili za otmjenu ekipu. Nismo to baš cijenili. Dok sam živio u Italiji poprimio sam i neke njihove običaje, tipa: pucanje iz tzv. cannoncina (doslovno: top - u stvarnosti: metalna cijev)..ma oni su radili sami svoje petarde u podrumima. To vam liči na nekakve zavežljaje krcate baruta i koječega; ogromne cjevčine punjene tajnim obiteljskim pripravcima. Nisu normalni tamo, svake godine more djece ali i ljudi ostane bez kojeg prsta ili šake.
Danas mi se ipak više sviđaju ti nekakvi vatrometi i slične tvorevine. Nisam odavno bacio petardu u bilo kojem obliku, da vam pravo kažem nemam ni želje a ni volje. No uvijek mi zaigra osmijeh na licu kad vidim grupicu klinaca kako nešto krišom pale pa se rastrče i isčekuju prasak. Sjetim se uvijek Malog mista i kako su pucali za Božić u jednoj od antologijskih epizoda.
Neznam kada ću preći čarobnu dobnu granicu u kojoj će mi petarde zagorčavati život. Poput starijih ljudi koji beštimaju na najmanji prasak. Za sada mi je to još kako tako prihvatljivo. Volim čuti neprekinuti prasak u ponoć i onaj divni zvuk rasprsnuća vatrometa...znate, znate ono..pfpfpfpffffff..trtrtrtrr...ma znate sigurno.
Ah jedva čekam slike iz svjetskih metropola: New York: spušta se kugla na Times Squareu, zapaljena poneka prskalica. Moskva: odjekuju pucnji iz starih komunističkih zaliha. Kabul: zakrabuljena gomila podiže AK-47 u zrak i obasjava nebo svjetlećim mecima.
Preživjeli će pričati.
CUCB
- 07:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.12.2006., ponedjeljak

...

Danas ću probat biti kratak (inače mi uspjeva :)), što zbog posla oko već navedenog UN-a što zbog same prirode posta. Nije me dugo ništa potreslo kao jučerašnja vijest da se u Slavonskom Brodu objesio jedan 15-godišnjak zbog toga što je maznuo starome auto i sletio s njim u jarak. Čak je starome poslao poruku da je slupao auto i da će počiniti suicid.
Prestrašno! Fakat me nešto probolo iznutra kad sam to sinoć slušao na vijestima. Znam po sebi da se užasno osjećam kad nešto tuđe slomim, poderem, uništim na bilo koji način...ne mogu spavat, ne mogu jest, bude mi užasno užasno.....Al što je ovaj klinac osjećao ne mogu uopće pojmiti...
...protrnem i sada kad pišem o tome. Jebem ti život.
CUCB
- 11:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.12.2006., subota

Ne zovite meee....

Skoro da nema dana kad ne zabeštimam i počnem proklinjati Bella, Meuccija i Reisa tj. gospodu zaslužnu za izum telefona. Većina ljudi voli telefone i obožava pričati satima. Ja vam bolujem od jedne rijetke, gotovo nepoznate bolesti. Moje tijelo fizički odbacuje razgovor telefonom dulji od 2 minute. Izum telefona je dakako revolucionaran i život je puno ljepši i kvalitetniji. No meni telefon služi da nazovem nekoga i ostavim mu jasnu i kratku poruku. To očekujem i od ljudi koji me nazivaju. Ne mogu pričati sa ljudima (prijateljima, roditeljima, curama,....) pola sata o tome kakav je dan, što sam jeo, što sad radim i sl...nakon druge minute razgovora počinjem se nekontrolirano znojiti, zatim osjetim oštru probadajuću bol u mozgu (hmmm....valjda je to mozak) i postanem otresit. Zadnja faza je da nekontrolirano počnem odbrojavati na glas do 10, te u konačnici spuštam slušalicu. Grozna bolest, nema lijeka.
Lakše mi je pisati kilometarske mailove, pisma ili SMS-ove. Možda jer nema kontakta sa slušalicom koju moram žvaliti tijekom razgovora. Jedno sam vrijeme mislio da je za moju bolest zaslužna žica koja mi ne dopušta micanje od samog telefona. No došli su mobiteli, imam i bežični telefon a moje stanje je ostalo nepromijenjeno.
Ne mogu se ni riješiti tog prokletog telefona. Jedan dan sam napustio telefone i nastao je kaos. Zovu starci, ne mogu me dobiti. Zovu brata, lijevo...desno...misle svi da sam nestao. Katastrofa!! Uključim mobitel, propuštenih 100 poziva...svi mi kenjaju...ma strašno. Rob telefona. No bar mi je drago što sam svjestan robovanja i skidam kuglu sa noge kad god mogu. Držim ga na silent dok sam na poslu, što dalje od mene da me ni vibro ne uznemirava.
Živim u nekoj nadi da će za 30ak godina svi porazbijati telefone. Nešto kao bostonska čajanka. Fijuuuu...nema ih više. Povratak pismima i seranadama pod prozorom. Ako ne, ja ću u svoj ugraditi limitator, nek izbacuje ljude nakon minute razgovora.
Tu-tu...tu-tuuu....hehe....suckers.
CUCB
- 14:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #

14.12.2006., četvrtak

UN Service pack

Ovih dana radim na nekakvom projektu u sklopu Ujedinjenih Naroda. Nacija,...koga već....poznatijih kao UN. Uglavnom riječ je o nekakvom poticanju energetske učinkovitosti u Hrvata, bla, bla...i UN se pojavljuje u ulozi promotora i investitora te akcije. Da sad ne odajem poslovne tajne i ne udubljujem se u stručnu problematiku preći ću odmah na bitno.
Gospoda iz UN-a su u natječajnoj dokumentaciji jasno napisala da se svi elaborati i projekti moraju predati u papirnatom ali i u elektroničkom obliku. I sad kreće poslastica. Još je jasnije naglašeno da se sve MORA raditi u Microsoftovom softwareu. Halooooo. Ček, ček, veliki, mistični i strašni UN zahtjeva da se sve radi u Microsoftu. Jest da mi i radimo u Microsoftovom smeću ali zašto bi moja firma bila isključena ako radimo u Linuxu ili nekom drugom operativnom sustavu. Bar bih od jednih United Nationsa očekivao liberalnost i otvorenost prema ovakvim stvarima. Stvarno mi nije jasna ta odrednica.
Jedino što mi pada na pamet je da su gospoda koja sjede na odgovornim mjestima vezanim za ovaj projekt toliko zatucana da još vjerojatno koriste Windowse 3.1 (i pripadajući Word for Windows 2.0) i nemaju pojma da se svijet van njihove kancelarije drastično promijenio ili imaju neki jebeno dobar ugovor sa Mirosoftom.
Ček, ček, da se sjetim kako smo ono nekad vikali....mmm...mmm....ah da.......UN GO HOME!!
CUCB
- 07:28 - Komentari (9) - Isprintaj - #

13.12.2006., srijeda

Još smo vlast

Bilo bi u redu da napišem i epilog prošlotjednog posta. Vlatko Marković će biti jedini kandidat za predsjednika HNS-a i prema tome biti izabran. Deda će stolovati u Rusanovoj još 4 godine. Što reći, nek ti je sa srećom. Neznam zašto je Pukanić tako lako odustao. Sve mi je to mrvicu sumnjivo. Možda ovih dana procuri u javnost kakva sočna snimka Markovića, hehe. Vjerojatno je ekipa uvidjela da nemaju šanse ni uz srčano lobiranje pa su odustali prije nego se zblamiraju. Samo se nadam da Marković neće gostovati u nizu emisija ovoga tjedna jer ga ne mogu gledati. Nemojte me krivo shvatiti, nemam niš protiv njega, samo je malo usporen i kao takav mi je nezahvalan TV materijal.
Ma dobro je i da se to svršilo. Mogu se na miru posvetiti praćenju dvoranskog prvenstva u nogometu. Haha, šala mala. To prvenstvo mi je totalna lakrdija. Više to shvaćam kao nekakvo zezanje i odmor igrača koje nam se u biti prezentira kao vrhunac hrvatskog špananja. Prvi sam put takav koncept nogometa gledao u Njemačkoj. Nisam mogao vjerovati koja je to ludnica. Dolaze navijači, igraju i nižerazredni klubovi. Prava mala Liga Prvaka u kojoj je bitan svaki bod. Nisam nikad akceptirao taj "polu-veliki" nogomet. Ne mogu gledati profiće kako mi se tamo kilave. Degutantno. Zanimljivije mi je kad gledam svoje frendove kako igraju. Čak je to sve u takvom nekakvom rangu. Ajmo zakupiti dvoranu, daj dečkima loptu, nazovimo to prvenstvom hrvatske pa nek se igra. Bez-veze.
Postoji malonogometna liga i nek se ljudi lijepo prebace u nju i igraju za prvaka. Ovako, formiranje banana prvenstva, stvarno nema smisla. Mali nogomet je danas znanost. Neće mi nikad biti kao veliki ali poštujem tu igru i cijenim ljude koji igraju. Zato, ajmo rađe promovirati PRAVI mali nogomet, prave malonogometne klubove i repku a ne gledati "zvijezde" kako se valjaju i igraju od mantinele.
CUCB
- 07:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.12.2006., utorak

Seks, laži i videovrpce

Ovih me dana strah otvarati frižider da me ne bi i tamo zaskočila Mesićeva snimka. Podigla se tolika prašina, pale su suspenzije, Mesko se službeno oglasio...bla..bla..bla, no polako prolazi i taj voz. Al ajde da se bar osvrnem na to.
Smeta me Mesićevo prenemaganje. Ne sjećam se da sam to rekao, al ipak, ako možda jesam, al možda stvarno i nisam, no ako ipak nekako jesam, to je bilo u takvom i takvom kontekstu...katastrofa. Ne vjerujem da je Mesić ili vojska njegovih suradnika toliko senilna da se nitko ne sjeća govora. Pa reci stari ko muško: REKAO SAM. Priznaj, što se migoljiš. Ovako ispada baš jadan. Jadni stari dedica, koji nema pojma o ničemu. Iživcirao me. A nemam niš protiv njega, čak je kvazi-ok lik.
Toliko me pogodilo to prenemaganje i manjak muda da se prizna istina da mi je u drugom planu sama ta frka oko izgovorenih riječi i veličanja NDH. Čak me ne zabrinjava ni tko je to plasirao. Sve skupa, Mesić je gadno popušio. Da je otvoreno priznao manje bih mu zamjerio nego ovako.
Sve me to skupa podsjeća na Severinu. Prve reakcije na poznatu snimku su bile: "To nisam ja" il nešto slično. Što drugo reći nego da su svi skupa kao djeca. Jedan je tužibaba pa sad izvlači snimke a drugi odmah reagira: Nisam ja, nisam ja i traži mamicu da se sakrije.
O tempora o mores.
CUCB
- 07:19 - Komentari (7) - Isprintaj - #

11.12.2006., ponedjeljak

Cijelo selo pije bijelo

Slurp...brišem tragove mlijeka sa usana i sjedam za komp. Ah to mlijeko,sjajno piće....bling..opet taj Combray.
Sjećam se da sam kao osnovnoškolac svako jutro išao u kupovinu prije škole. Trebalo je kupiti kruh i mlijeko. Tada smo kupovali mlijeko za kuhanje. Bilo je pakirano u nekakvu jadnu plastičnu vrećicu i imalo je rok trajanja od par dana. Stara je imala onu pločicu koju bi ubacila u lonac da je lupkanjem upozori na vrenje. Ma i ta pločica je znala štekati. Nerijetko bi mlijeko pokipilo i nastao bi kaos u kuhinji. Brat i ja trebamo u školu, starci na posao a špaher cijeli mokar. Mlijeko posvuda.
To mlijeko za kuhanje je nekako tiho nestalo sa polica. Još jače mi je bilo mlijeko u prahu. Njega još ima za kupiti. Pili smo ga za vrijeme rata. Tada je bilo vrhunsko. Danas ga baš i ne želim probati.
Između današnje ponude mlijeka uvijek se odlučujem za ona u tetrapaku. 2,8% m.m to mi je taman. Mlijeko; kao fol jučer pomuženo, ono u boci mi je nekako plastično. Nisam ga nikad prihvatio. Jednostavno mi ne paše. No dosta ljudi ga pije. Brijem da je većini gušt u naginjanju mlijeka iz boce. Otvoriš frižider, nategneš i vratiš ga nazad. Hehe, nek ukućani pate i nalijevaju si u čaše. A možda i svi natežu; ma glavno da je sve unutar obitelji.
Mlijeko je pravo obiteljsko piće. Nema doručka bez mlijeka. Netko ga strpa u kavu, netko u njega umače omiljene kekse (uhhh mlijeko i Domaćica), kraš-express,...itd..itd...pufffff....
....uhh vratih se nazad.
Sjajno je to mlijeko. Idem dovršiti svoje.
CUCB
- 07:25 - Komentari (9) - Isprintaj - #

08.12.2006., petak

Omiljeno jelo, odnosno kako tlačenjem do punog trbuha

Dolaze nam blagdani...bla...bla...bla, preskočit ću par uvodnih rečenica (ako ne želite ostati zakinuti za ovih "par rečenica", pogledajte debilne reklame coca-cole i popunite praznine).
Jeđi me, jeđi me...viče nam sva moguća hrana ovih dana. Cijelu godinu živim sa ispraznim frižiderom al ovih dana jadnik se muči i preznojava. Svi nešto donose. Starci donesu mesine, voća, salame, sira; cimeru stara uvali kolača, dolazi gazdarica sa kolačima, frendovi donose cugu. Znate kako to ide. Na kraju se baci ono što se ne utrpa u francusku ili ne podijeli okolo. Stara je navada da na stolu mora biti duplo više od onoga što se može pojesti. Sva ta enormna količina hrane koja cirkulira ovih dana potaknula me na razmišljanje o omiljenim jelima.
Da razriješim odmah: NEMAM omiljeno jelo. Imam prijateljicu koja me čak tlačila zbog toga. Njoj nije bilo jasno kako ja to nemam najdraže jelo. Onda bi ja počeo izmišljati da volim ovo i ono...zaludu. Sve osim eksplicitnog naziva najdraže poslastice nije bilo prihvatljivo. Potaknut ovim iritantnim pitanjem moje razmišljanje me dovelo do toga da u biti svi imaju omiljeno jelo (podrška ekipe koja ga nema bit će dobrodošla u komentarima). Mi otuđeni se samo smješkamo i jedemo sve živo jednakim žarom. Hmmmm...ili možda ne?!?
Kad me god netko pita što bi jeo; odgovaram: daj što imaš; što ti je najlakše spremiti. Pa što voliš, kažu; sve volim!! Da li bi se kod individue uopće razvila svijest o najdražem jelu da nije dobivano u određenim količinama? Znači, imaš omiljeno jelo jer si ga probao dovoljan broj puta da bi se iskristaliziralo kao omiljeno. To što si ga probao dovoljan broj puta ukazuje na to da ti ga je netko spremio dovoljan broj puta. To što ti ga je netko spremio dovoljan broj puta znači da:
a) imaš staru (ženu, muža, kuhara...bla bla) koja ima isto to najdraže jelo i kuha ga frekventno,
b) da tlačiš staru (koga god) da ti ga kuha i ona naravno popušta,
c) da imaš love i da se hraniš u restoranima, gdje ćeš dobiti ono što želiš baš svaki put.
Znači put do najdražeg jela vodi preko novčanika ili preko tlačenja. Ako tlačiš staru zbog jela onda si fakat u kurcu. Vođen ovim zaključcima primoran sam zaključiti sljedeće:
- imaš najdraže jelo kao i stara što je samo po sebi sumnjivo i vjerojatno si slučaj za psihijatriju
- većina ljudi nema najdraže jelo već živi u zabludi da ga ima
- ljudi koji imaju najdraže jelo su bogatuni ili razmaženi tlačitelji
Nietzsche sakrij se.
CUCB
- 09:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #

07.12.2006., četvrtak

Deda vs Puki

Nedavno sam na maratonskom dnevniku NoveTV gledao interview sa Ćirom Blaževićem. Izlizani Ćiro je odgovarao na vječno ista pitanja i sve je skupa bilo očajno. No na kraju je potegnuo jednu temu na koju bi se danas osvrnuo.
Za tjedan dana su na redu izbori u HNSu. Ne u stranci nego nogometnom savezu. Jedini ozbiljni kandidati su vječni Vlatko Marković (a.k.a Deda) i Ivo Pukanić (a.k.a Puki). Iako vjerujem da nogometni "stručnjaci" neće imati muda skinuti Dedu prije odluke o domaćinu EP mogli bi imati zanimljivu sjednicu i popratna događanja. Samo da napomenem da su u kompi sa Pukanićem; Štimac i kompanija te Goran Marić i kompanija. Vjerujem da se ovih dana lobira na sve strane. Mi obični smrtnici ostajemo uslišeni sočnih informacija. Gdje je sad štampa!!! Na stranicama Pukijevih novina već su osvanule ankete tipa "Da li želite promjene u HNSu" i sl.
Markovićevi najjači aduti su kandidatura za domaćinstvo EP i njegov vjerojatni izbor u Izvršni odbor UEFE. Pa tko će glasati protiv njega kad ga vjerojatno već i vide u obliku zlatnog teleta. Bolje rečeno zlatne krave koja će se musti i musti ako Deda uspije u svim svojim naumima.
Meni je osobno dosadio Marković. Star je, pfuuuu. Danas trenerskim svijetom vladaju mladi ljudi. Većine ih se sjećam iz igračkih dana. Mislim da ih trebamo početi stavljati i u fotelje a ne samo na klupe uz travnjake. Pukanić mi sigurno nije nikakav izbor za predsjednika HNSa. Mutan mi je do zla boga a i ne znam da se baš pretjerano kuži u nogomet. Vjerojatno zna izgovoriti i napisati 4-4-2; i smatra to vrhuncem poznavanja igre.
Ovog puta bi od dva zla izabrao manje i dao podršku Dedi. Ipak stižu blagdani pa su Dede "in".
HNS, sretno ti bilo!!!
CUCB
- 11:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.12.2006., srijeda

Microsoft mrzim te

Inače mi Microsoft ide na živce, a koliko su jadni dokučih tek kad sam počeo koristiti Linux. Na poslu sam osuđen na Microsoft te zato baš danas i pišem ovaj post. Prije nekih sat vremena nastao je moj prvotni post. No ostavio ja njega malo da odstoji na monitoru, otišao obaviti par stvarčica u laboratoriju, vratim se nazad...PAFFFF. Internet explorer mi se updejtao i nakon updejta resitirao komp. Ode moj post, kao da ga nikad nije ni bilo. Nisam mogao opet pisati isti. Čak sam probao no bio sam previše bijesan. Najgore mi je od svega što uopće ne koristim Explorer već Firefox. Katastrofa!! Nemam ljudi inspiracije. Ovo me dotuklo. A imao sam jedan lipi post. Probat ću ga rekonstruirati za sutra.
Vraćam se pisanju u groznom Wordu i omraženom Excelu.
Sve iole ozbiljnije vlade i institucije ukazuju svoje povjerenje Linuxu. Em je sve besplatno, em se razvija brže od Microsofta, em je bolji....čitaj:nema virusa!!!!
SMrc....smrc...VRATITE MI MOJ POST!!!!
CUCB
- 11:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #

05.12.2006., utorak

Latinica-CAJKE

Sinoć sam gledao Latinicu na temu "narodnjaka" ili ti cajki. O temi kao takvoj je mislim sve već rečeno i prožvakano ali sam spoznao puno zanimljivih stvari. Prvo se moram ispričati gospodinu Borbašu kojeg sam do jučer smatrao budalašem. Do jučer sam ga jedino viđao u novinama, uvijek u društvu ljepotica, sa lančinom od 1kg oko vrata, ćelav, nabrijan do jaja. Gospodin je inače vlasnik disko-kluba OKS u Osijeku i zaštitarske službe Borbaš. Jučer sam ne samo spoznao da čovjek ima diplomu (uskoro magisterij) iz ekonomije; iako to ne govori puno o nečijoj gluposti ili pameti; već samo uvidio da je čova stvarno pametan. Na stranu njegovi stavovi i to što on voli cajke al lik pametno govori i fakat je ok. Borbaš, sorry...naklon do poda.
I nakon što sam sam sebe tako posrao; emisija je i dalje tekla vrlo zanimljivim tokom. Gostovale su i dvije dame iz Srbije i podsjetile me kako su zgodne te srpkinje. Znam da su beograđanke uvijek glasile za zgodnije cure od splićanki....neću ulaziti u vječne debate, al mi je bilo drago da se izvukla ta stara informacija iz nekog predjela mog mozga.
Nadalje, gostovao je i kritičar Jutarnjeg lista....i to mi je sad najbitnije od svega....spomenuo se kultnog Kulušića. Eh kako se nekad tamo prašilo. Imao sam sreću pa sam na prvoj godini faksa i otišao tamo par puta, no to je već bila blijeda slika onog Kulušića iz 80ih. Lijepo je taj kritičar rekao da je nekad država financirala takva mjesta i da je zato Novi val danas to što jest. Pa pitam se ja zašto država ne ulije opet malo lovice u takve projekte. Hoću Kulušića nazaaaaaad.
Zaključak ovog konfuznog posta:
1. Borbaš sorry-zaključivao sam nešto prema slici i izgledu a nisam te brate nikad čuo ni vidjeo.
2. Srpkinje, zgodne do bola.
3. Vratite Kulušić.

P.S: Hrvatice ne ljutite se. Zgodne ste mi svaki dan.
CUCB
- 11:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.12.2006., ponedjeljak

Nogomet je život, život je more


Zinedine Zidane igra nogomet sa bangladeškom dječicom. Car!! Ali pogledajte molim vas lica okupljenih znatiželjnika. Mislim da se svi smiju. To je nogomet, to je ono što želim vidjeti.
Mnogo se govori o preplaćenosti nogometaša. Cifre jesu vrtoglave i za nas smrtnike uvijek će biti previsoke. No smatram da ti ljudi to i zaslužuju. Mislim da je svaki ovaj osmjeh neprocjenjiv a majstori nam ih daruju svakog vikenda. Tek kad sam gledao utakmicu Preimiershipa uživo, prvi sam put u životu pomislio....Bože, ovi ljudi vrijede svaki peni koji dobivaju. Tek sam tad osjetio onaj delirij i nekakvu apsolutnu sreću koja me obuzela. Neopisivo. Kod nas i na TV-u, lako se uživim u tekmu; navijam i psujem, tugujem i radujem se...ali nisam nikad imao taj osjećaj. Taj osjećaj koji govori: Ma daj tom čovjeku para koliko hoće. Zvuči nevjerojatno, al za mene je to tako. Baciti 50000 ljudi u očaj i onda ih opet podići do vrhunca sreće; neprocjenjivo.
Ovi osmjesi ljudi sa slike govore tisuću riječi. Kad se vraćam s dobre tekme tako nešto se vidi i na mome licu. Nadam se da će sve više ljudi tako izlaziti nakon utakmice a ne sa mislima o razbijanju i tučnjavi.
Tako sam sretan kad vidim ovu sliku. Ne mogu je prestati gledati. Sjajno, sjano, sjajno. Samo da se napokon othrvamo tom prokletom rasizmu i homofobiji; bilo bi više nasmješenih lica.
CUCB
- 08:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

More kažeš....

Originalnom postu dodajem sljedeći.
Morao sam nešto još napiskarati u svjetlu subotnjeg derbija između Dinama i Zagreba. Policija je napravila kaos i stvarno je sramota to što se radi. Ispod je slika iz Trsta, kad smo bili na tekmi Triestina-Juve. Prijevod: "Bez sloboda za Ultrase"... E pa ne može tako gospodo. Nema ni ove velike sreće ni radosti koje nogomet donosi bez navijača. A Zakon nikako da shvati Newtonove aksiome....akcija=reakcija.

CUCB
- 07:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.12.2006., petak

Bojkot

Danas ne pišem niš....
www.blog.hr mi ide na kurac. 5 dana nisu u stanju dovest stvari u red.
Ljudi pozdrav!
Jebimo im majku.
CUCB
- 07:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31