28.11.2006., utorak

Tuđe nećemo, svoje ne damo

Opet su se uzburkale balkanske nogometne vode oko prijedloga uspostave regionalne lige. Sad je krugove u moru stvorio legendarni Piksi koji se domislio organizirati turnir velike četvorke.
Hmmmm...čekaj da smislim odgovor na sva ova pitanja.......NE turniru, NE regionalnoj ligi.
Turnir je smišljen samo za zamazavanje očiju nas primitivosa i gurkanje regionalne lige u prvi plan. Dajmo bagri da se pokolje na turniru Hrvata i Srba...možda im bude dobro pa se napale i zakače za pokretanje lige.
Regionalna liga mi je odbojna. Nacionalnu nogometnu ligu smatram kulturnim identitetom jednog naroda. U tom pogledu ne razlikujem nogomet, jezik, književnost, umjetnost,...Neki biseri se čak zalažu za jedinstvenu ligu cijele "zaostale" Europe. Ma kuda to vodi!!! Žalimo se da nam je liga slaba i želimo se ugurati u nekakve "ligice prvaka". Ako izgubimo Hrvatsku nogometnu ligu izgubili smo dio nas. Jebeš zemlju koja nema svoju ligu. To vodi u nekakve utopističko-futurističke scenarije Rollerball-a i jedinstvene Svjetske lige.
Koliko god nam liga bila "jadna", trebamo se truditi da je unaprijedimo i približimo Europi a prvenstveno ljudima, publici. Pogledajmo jedan Celtic, kojeg smo gazili prije par godina. Oni igraju u Ligi prvaka, imaju predivan stadion, krcat iz tjedna u tjedan. Mi smo išli divovskim koracima unatrag a oni su samo slijedili normalni put. Onaj divni škotski put gdje se nogomet voli i cijeni.
Pogledajmo kud nas je odvela regionalna košarkaška liga. Domaće prvenstvo praktički ne postoji ili je potpuno marginalizirano. Više ni ne znam kad se igra. Prvo igraju "mali klubovi" pa se čekaju veliki....ne znaš tko pije a tko plaća. Samo čekam da dečki iz Cibone jednog dana promaše dvoranu jer neće ni sami znati da li je danas na redu Euroliga, NLB ili domaće prvenstvo. Zadnjih par godina je i pao žar oko osvajanja domaće krune. Nekad se za to ginulo i bilo pitanje prestiža i časti.
Hrvatska nogometna liga....taj naziv mora biti svetinja. Klubovima mora biti čast sudjelovati u takvom natjecanju, ljudi moraju biti ponosni da imaju tako nešto u svojoj zemlji. Vjerujem da će i HNL jednog dana odzvanjati poput Preimiershipa (barem onog škotskog)...
CUCB
- 07:40 - Komentari (7) - Isprintaj - #

26.11.2006., nedjelja

Dalmacija u mom oku

Bog ljudovi, vratija se ja iz Dubrovnika a svratija san malo i u Split. Bilo je sjajno, što da vam pričam. Čim smo izašli iz tunela Sv.Rok i vidjeli more, Svijet je bio puno puno ljepši..Ah falio mi je Dubrovnik. Svaki mi je grad nakon Zagreba mali tako da mi se i Grad čino kao malo seoce. Stiže zima pa nema ni turista. Čim je pala noć sve je utihnulo, čak je i Stari Grad bio pust. Meni je pasalo. Posjetio sam sve rođake, babu i djeda...i lutao ulicama. A Split, a Split...divota..opet me oduševio. Nemam riječi. Peristil, Prokurative, Marmontova,...sve puno života,ćakule. Riva se radi pa su se svi razmilili gradom. Ludnica brale.
Žao mi je što nisam došao u Split u subotu već u nedjelju. Sigurno bi otišao na Poljud pogledat Ajduka. Oduševio sam se vozeći na relaciji Split-Dubrovnik. Svaka autobusna stanica je oslikana Torcidinim simbolima i grafitima. Lijepo mi je to vidjet. Kao i kad stižem u Zagreb pa kod Lučkog stražari buldog sa porukom "Dragi gosti čuvajte kosti".
Pun dojmova pišem ovako nešto na brzinu jer sutra opet idem na put. Opet Istra. Opet će mi postovi bit neredoviti. Al što se može. Hvala što komentirate i kad me nema. Brzo se vraćam u normalu, pozdrav.
Ajme ča volim Hrvatsku; Zagreb, Istra, Dalmacija....kak nam je lepo.
P.S: Nakon teške bolesti, preminula je novinarka Ana Rukavina. Nekako mi je ušla u srce ovih zadnjih dana kako se pričalo o njoj. Leukemija je ipak bila jača od nje. Samo spomen i molitva!!! Ana, nadam se da ćeš sad naći mir.
CUCB
- 18:38 - Komentari (5) - Isprintaj - #

22.11.2006., srijeda

Strip

Veliki sam obožavatelj stripa. Ovaj vid izričaja često nazivaju skrivenom umjetnošću. Strip je toliko slojevito djelo da ga je ponekad teško odgonetnuti i shvatiti kao umjetnost.
Svi smo kao djeca počeli čitati nekakve dogodovštine Paje Patke, Šilje i drugih Disneyevih junaka. Kao malo ozbiljniji i zreliji čitači logično smo prešli na Zagora, Alan Forda, Dylan Doga, Mister No-a, Texa, Kapetana Marka, Velikog Bleka,...Ti stripovi su sjajni no ne smatram im vrhuncem strip-umjetnosti. Većina ljudi ostane vjerna ovim stripovima dugi niz godina, sve dok ne prestane sa čitanjem te preda svoju kolekciju djeci.
Ozbiljniji čitači stripa uživali su u sjajnoj Stripoteci (čitao sam je 90-ih; nema je više) koja je objavljivala najbolje stripove nastale u to vrijeme. Davio sam se u Modesty Blaze, Rip Kirbyju, Corto Malteseu, Mandraku, Fantomu,...Ako ste ikad pročitali ijedan od ovih stripova sigurno ste uočili razliku između sjajnog stripa (Alan Ford) i vrhunskog stripa (Corto Maltese). Vrhunski strip na svakoj stranici donosi remek-djelo i ne čitate ga isključivo zbog radnje već zbog sinergije crteža, radnje i skrivenih poruka kojima stripovi obiluju.
Ovu ljubav prema stripu mogu opet zahvaliti starom koji je imao tone Stripoteka i ostalih stripova. Kao nešto najbolje što sam ikad pročitao izdvojio bih Princa Valianta. Teško mi je objasniti nekome tko nikad nije čuo; ovo remek-djelo Harolda Fostera. Stari mi je imao 10 nastavaka (svaki ima 100 tinjak stranica formata nešto većeg od A4) i pročitao sam ih barem 5 puta.
Koliko pratim strip u novije vrijeme, djeca sve više čitaju Marvelove stripove (Spiderman, X-men) i vječne velikane Alan Forda, Zagora i kompaniju. Hrvatskim crtačima također kapa dolje jer izlaze pojedine revije naših stripova i imaju publiku koja ih čita. Općenito je razina svijesti za ovu vrstu umjetnosti bila uvijek jako razvijena. Možda jer je rijetko tko smatra umjetnošću i jer je dostupna svima. Da je bar tako popularno i pristupačno kazalište, izložbe i druge stvari...
Živio nam strip!
P.S: Odoh ja sutra za Dubrovnik, nema me najmanje do ponedjeljka. Kako bi se reklo: so long suckers :))
CUCB
- 07:30 - Komentari (9) - Isprintaj - #

21.11.2006., utorak

Eduardo da Silva - uno di noi

Bum, kraš, tres...eksplodirao je Eduardo da Silva nakon utakmice sa Izraelom. Za mene i većinu dinamovaca on je bio sjajan igrač i prije uspjeha u reprezantaciji. Uvijek rastrčan, raspoložen i željan igre. Prosječnom Hrvatu koji baš i ne prati pretjerano nogomet Dudu je bio tamo neki lik iz Dinama koji igra tak tak. Sad je odjednom svima bog i svi ga žele. Strani klubovi su i ranije iskazivali interes za Eduarda no sada su se baš pomamili. Maminjo kaže da ga ne zanimaju ponude malih klubova (Tottenham, PSV, ...)?!?!?! Ajd dobro kad su mu oni mali.
Stvarno volim Dinamo i da Silva mi je sjajan igrač. No ipak bih podržao njegovu prodaju. Mislim da mu vrijednost i zainteresiranost Europe nikad neće premašiti ovu razinu. Mlad je i sigurno su najbolji dani tek pred njim. No u Dinamu, u Hrvatskoj; više ne može ni narasti. Ostati u Dinamu i pokušati zadiviti Europu kroz europske kupove čini se ipak malo prebajkovito.
Od njegove prodaje treba kupiti kvalitetne igrače, a ne stare islužene rage ili strance upitne kvalitete. Modrića i Ćorluku zadržati pod svaku cijenu. Da se nalazim u igri Football Manager i da vodim Dinamo smjesta bih Dudua stavio na transfer listu i otvorio pregovore sa zainteresiranim strankama. Sa transferom bih čekao naj-naj-naj-duže do kraja sezone.
Maminjo i ekipa će napraviti što oni budu htjeli. Ne bi plakao ni kad bi Eduardo ostao. Ako on odluči ostati mislim da će se urezati u srce svim dinamovcima za sva vremena. Samo da se mi na kraju sezone zahvalimo Cvitanoviću, Agiću, Mamiću; uvalimo Vukojevića i Andersona.
Što bilo da bilo; sretno ti moj Dudu. Nije ti bilo lako doći u Hrvatsku a kamoli ostvariti uspjeh i uzeti državljanstvo. Kapa dolje majstore; gdje god završiš navijat ću za tebe i uvijek ti zapljeskati.
CUCB
- 07:34 - Komentari (12) - Isprintaj - #

20.11.2006., ponedjeljak

Televizijski masakr motornom pilom

Jučer sam došao kući s nogometa (igram s ekipom svake nedjelje), istuširao se i zavalio u fotelju. Cap, palim TV i počinje Nedjeljom u 2. Inače mi je to sjajna emisija i redovito je gledam. No gost je bio Boris Dvornik i tema je većinom trebala biti o epopeji njegovog odnosa s Batom Živojinovićem. Njih dvojica su mi već toliko napunili kapu da sam smjesta prebacio. Stari prdonje koji tlače već 10 godina svojim odnosima koji me uopće ne zanimaju. Svaka im čast kao glumcima, no dalje od toga me ništa ne zanima. Jednostavno su mi dosadni i smiješni. Sad se njih dvojica puno vole pa nek im je sa srećom. Prejaki su mi ti starci. To mi je toliko apsurdno da je žalosno. Vođe država, svjetskih velesila su većinom sve starčeki. Nuklearni arsenal je u rukama ljudi koji bi mi mogli biti djedovi. Ja svom djedu ne bi dao atomsku u ruku, ne znam za vas?!!
No mojim mukama tu nije bio kraj. Sljedeća emisija koja mi se ukazala bio je RTL-ov Domino Day. Stvarno ne znam kome je to zanimljivo i zašto oni to najavljuju kao medijski događaj milenija!! Komentatori izgubljeni u dosadi samog događaja koji je interesantan samo onim entuzijastima koji su složili i srušili one sve pločice. 5 sekundi gledanja i gasim TV.
Vraćam se knjigama. Napokon sam uspio pronaći knjigu Divni novi svijet; Aldous Huxleja. Čuo sam za nju još prije, čitao o njoj u Houellebecqovim knjigama. Uz Fahrenheit 451 i 1984. to je još jedna klasična proročanska verzija sudbine Zapadne civilizacije.
TV sakrij se.
Pozdrav
- 07:18 - Komentari (9) - Isprintaj - #

18.11.2006., subota

Dobar dan

Danas je baš lijep dan u Zagrebu. Jutros sam se probudio u 7.00 jer sam morao nešto srediti na poslu. Volim se probuditi rano; dan mi traje puuuno duže. Riješio sam to na poslu i vratio se u stan. Stavio prati robu i usisao sobu. Otišao sam đir do brata koji živi prema Črnomercu (ja na Maksimiru). Poslije sam se vozikao po gradu. Parkirao sam ispred zgrade te otišao u DM kupiti šampon i gel za tuširanje. Birao sam 10 minuta, prevelik mi je izbor. Na kraju sam uzeo najjeftiniju robu. Što će mi šampon za 30kn kad je ok i onaj za 10.?!? Ispred mene na blagajni gospodin Tomčić. Izgleda blesavo, smiješno. Skužio sam zašto je u HSS-u, jer je seljačina...uopće nije rekao blagajnici ni hvala, ni molim a nije ni pozdravio na odlasku. Ulećem u kladionicu i ispunjavam socijalni listić za 5kn (dobitak 500); tek toliko da mi brže prođe dan.
Ovo pišem nakon što sam ručao (ja kuhao...). Sa kompjutera praši Leb i sol. Nabrijavam se na koncert 28.11. Danas je u 16 tekma; Dinamo-Cibalia. Na televiziji je Arsenal-Newcastle, no propustiti ću prijenos zbog HNL-a. Moj obol domaćem nogometu, a još igra Dinamo. Trebam se naći s frendovima kod pišonje. Nadam se da će biti gledatelja.?!
Navečer planiram otići negdje vani. Još neznam gdje? Nije ni bitno.
Danas, neobičan post. Hommage rano-teenagerskim blogovima u formi improviziranog dnevnika.
Tko zna, možda sretnem nekog od Vas (dragi čitatelji) u ovom danu. Možda nam se putevi prekriže a to nećemo ni znati. Ah, kako je lijep život.
Pozdrav.
CUCB
- 12:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #

17.11.2006., petak

Celibatinanje

Načuo sam da se jučer trebao održati sastanak u višim Crkvenim krugovima na temu celibata. Jedan biskup se oženio te napustio Crkvu. Zatim se nešto posvađao sa ženom (nemam pojma jesu li se razveli...) i sad se želi vratiti u Crkvu. Papina odluka bi mogla dovesti do toga da se dopusti vjenčanim svećenicima služenje Crkvi pa prema tome i da se ukine celibat. Vrlo zanimljivo.
Smatram da papa neće donijeti takvu odluku jer je sve to došlo nekako naglo i nije se pošteno ni raspravljalo o tome. No samo pitanje će sigurno potaknuti različita razmišljanja i pretumbacije u Crkvi.
Iz svojih sebičnih razloga ne želim da se ukine celibat. Jer će sve žene poluditi za svećenicima i ostadosmo mi samci na suhom. :)) Al, zaozbiljno; sasvim mi je svejedno što će ekipa odlučiti. Ma nek se ljudi žene i ljube bližnje svoje. Uostalom u Bibliji nigdje nije ni naznačeno da svećenici moraju živjeti u celibatu. Dotična odredba uvela sa u srednjem vijeku netom prije nastanka inkvizicije.
Kažu, da je celibat dobar zato što se svećenstvo može kvalitetnije posvetiti duhovnom životu. Ima i tu nečega, i to je sigurno istina. No nije problem što će ukinuti celibat, nego što će nakon te odluke horde svećenika biti slobodne i već ih zamišljam kako izlaze vani u lov. A tek kad i časne ulate u kombinaciju....e tu već ima nešto i za mene.
Kako li će tek izgledati mise. Žena gleda na sat, ajde više završi s tim, moramo doma....mali vuče staroga za halju i smeta mu dok toči misno vino. A dok se ne ožene; ajme kažina....uleće jedna cura u crkvu, pa druga bijesna....onda pop jadan i nesretan zbog ljubavnih jada ne održi propovijed.....ludnica.
Ala je lep ovaj svet...rekao bi Zmaj. Ljubavni problemi su tako divni i jednostavno je sjajno kad si razbijaš glavu i dušu oko toga. Svećenici će uvijek biti dobrodošli u moj Klub slomljenih srca, a bogami ni časne neću zapostaviti.
Ako dođe do ovoga mijenjam mjesta izlazaka i počinjem sa serenadama ispod samostana karmelićanki ili nečeg sličnog....joooooj jedva čekam da cure naprave tulum.
CUCB
- 07:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

16.11.2006., četvrtak

Never never Land

Huh, vratio sam se s puta te iako još malo grogi odlučih nešto napisati. Bio sam dva dana u Rovinju. Prvi dan smo šljakali baš od jutra do mraka a drugi se samo odmarali. Svratili još do Pule, Opatije...
Spavali smo jednu noć u Rovinju i nakon; neznam koliko godina opet sam bio u hotelu. Prvo me vratio u prošlost onaj hotelski miris (opet taj Combray), hotelski foaje s klavirom, šank, sumnjivi tipovi...divota.
Kad sam ušao u sobu osmjeh mi je zaigrao jer sam otvorio vrata kupaonice i vidio zapakirane čaše, sapune, čiste ručnike..."kao malo dijete ja sam sretan". Sve mi je to izgledalo nevjerojatno. Na zidu je visila poveća plazma i vrtio sam 30-ak programa iz ponude do kasno u noć.
Ujutro, prije odlaska na doručak, shvaćam da sam ja ipak mali selak i da nisam za taj otmjeni život (hoteli su postali otmjeni....ah dobra stara vremena kad smo si ih mogli povremeno priuštiti). Nesvjesno sam složio krevet. Uopće mi nije ni palo na pamet da će to riješiti sobarica. Navika, što ćete!!
Prije napuštanja hotela, doživio sam i najljepši dio svih putovanja ovakve vrste. Hotelski doručak. Mljac. Blješatava restoranska hala i prepun švedski stol. Da mi je barem takav doručak svaki dan...šmrc. Za jednim stolom samo napici; čaj, mlijeko, sokovi, kava,...na drugom slano, trećem; slatko. Osjetio sam se kao izgubljeni dječak u Nedođiji za večerom sa Petrom Panom.
Danas, samo ovoliko (iako je dužina posta vjerojatno standardna). Sutra ću opet morati na teren; ali tu u Zagrebu. Probat ću nešto napisati, ali nemojte me držati za riječ. Posao ispred bloga, grrrrrr.... :)
CUCB
- 07:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.11.2006., ponedjeljak

Vraćam se nogomet tebi

Prošli tjedan su na TV-u bila dva prijenosa HNL-a. Rijeka-Zagreb i Zagreb-Hajduk. Moram priznati da su mi ulili nekakvu nadu u budućnost našeg nogometa. Jest da sam vječni optimist al opet... Utakmice su bile na mjestu. Kritičari će uvijek naći zamjerke igri, ali se igralo dosta dobro i bilo je zanimljivo. Kao najveću kočnicu smatram iscjepkanost igre zbog mnoštva faulova te dekoncentriranost igrača. Jednostavno nisu dosljedni i ne odigraju svaku akciju sa 100% htijenja. Oduševilo me par akcija gdje sam napokon vidio brzu transformaciju iz obrane u napad. Ajde da jednom i kod nas bek igra od 16 do 16. Jest da Ashley Cole to radi svih 90 min, al što ćeš.
S televizijske strane prijenos izgleda užasno što zbog stadiona, travnjaka, kamera... Tako da shvaćam ljude koji konstantno prebacuju programe. Igrale su ekipe sa sjajnim navijačkim skupinama i pjesma se orila svih 90min; dekor je bio poslovično dobar. Publike je bilo dosta; za naše pojmove.
Ne preostaje mi ništa drugo nego da se nadam boljim vremenima našeg nogometa. Ovakve utakmice bi trebale postati uobičajene a ne da budu vrhunac ponude. Sljedeća europska sezona će puno utjecati na situaciju u našem nogometu. Ako uspjemo proći šugava pretkola ljudi bi se trebali vratiti na tribine i počeli bi puhati neki novi vjetrovi.
Kao što rekoh optimist sam i iskreno vjerujem da bi mogli ostaviti traga (u našim okvirima) u Europi sljedeće sezone. Mislim da smo naučili veliku lekciju i da smo se malo izdigli iznad razine ciparskog i albanskog nogometa.
S nadom u bolje sutra; pozdrav.
P.S: Neće me biti par dana, idem na službeni put.
CUCB
- 07:15 - Komentari (7) - Isprintaj - #

11.11.2006., subota

Balkan EX(press)

Često se sjetim grafita iz Trsta koji je stajao uz otisak đona na snježno bijelom zidu autobusnog kolodvora: "Cultura balcanica". Eto tako nas gleda svijet, a i sami se često dičimo našim primitivizmom. Uvijek se protivim ovakvim stajalištima i ne smatram sebe a ni nas Hrvate manje "kulturnima" od Europljana. Vratio mi se prijatelj iz Švicarske i priča mi kako su ljudi kulturni, grad čist, ma divota. Bio bi i meni grad čist da imam kantu za smeće kad je trebam. Recimo, želim baciti otpatke u smeće, a kante nigdje kilometrima. Npr. cijelo Fallerovo šetalište nema nijednu kantu za smeće?!?!
Gledam i te strance kad dođu u goste; ma nisu oni ništa kulturniji od nas. Usudio bih se reći da se mogu ponekad i ugledati na nas. Imaju viši standard pa im je sve ušminkanije, veće, ljepše,...odmah ti se i ljudi čine otvoreniji i ljubazniji kad su ljepše obučeni i stoje za blještavijim šalterom.
Mi jesmo nagli, sirovi, malo izgubljeni na prvu loptu...al smo dobričine (čast izuzecima i posebnim primjercima vrste). Zato u ovom slučaju držim našu stranu. Neću nikome priznat da je kulturno superiorniji i da se trebamo ugledati na ikoga. Imamo naše mane no idemo naprijed i vidim budućnost jako svijetlu. Blogeri definitivno doprinose porastu kulturne svijesti i kulturnoj revoluciji...zato samo naprijed.
P.S: Osvrt na post od prije par dana. Bijah jučer na Interliberu i oduševio sam se brojem posjetitelja. More ljudi. Hvala organizatoru što je ulaz džabe, hvala sugrađani što se odali počast pisanoj riječi.
CUCB
- 10:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.11.2006., petak

Tramvaj zvan Ludnica

Na posao se redovito vozim tramvajem. Osim što dajem svoj doprinos vožnji javnim prijevozom uživam u tom svojevrsnom ritualu sa sugrađanima. Hvatam sedmicu u 6.45 tako da nema gužve. Unutra bude par ljudi koji idu na posao, poneki zalutali penzić te nezaobilazni školarci (ne znam kud će uvijek tako rano). E baš me ti školarci (većinom srednja škola) najviše zabavljaju.
Situacija broj jedan; koja mi uvijek izmami osmjeh na lice; nađu se dvije ili tri frendice pa tračaju na sav glas. One vjerojatno misle da pričaju tiho ili normalnim glasom ali cijeli tramvaj odjekuje. Starija ekipa vrti glavom i koluta očima (na svaku psovku udvostruče frekvenciju klimanja), no meni su baš simpatične i smišne. Onda jedna uzme mobitel, pa čitaju neke stare poruke, smišljaju nove; pričaju o dečkima. Sjajno!! Uvijek me oraspolože. Pune su energije pa im je malo popijem.
Situacija broj dva. Uvijek je tu i neki solo igrač (igračica) koji sjedi sa najopakijom uvježbanom facom. Na ušima ima slušalice a muzika trešti i čuje se u radijusu od par metara. Šteta što je prošla era walkmena pa nema više scena kopanja po torbi i traženja prave kazete. No tako, svako malo se i ja nađem u blizini jednog od tih DJ-eva ili DJ-ica pa poslušam što to oni slušaju. Baš je danas jedan lik raspalio nekakav minimal techno. Svaka čast stari kad to možeš slušati u rano jutro. No nije prošlo 5 minuta a već je prebacio stvar i tramvajem se razlegao zvuk harmonike. Ah, cajka. Nisu ni tehničari (rejveri) što su nekad bili. Manje više, 80% tih srednjoškolaca sluša ujutro cajke. Kapa dolje punkerima, metalcima...koji me stresu krčanjem iz slušalica. Respekt rokerima koji mi uljepšaju jutro kojim Smoke on the water-om ili nekakvim Doorsima. No stvarno je jadno da ti klinci idu u školu i prvo što čuju ujutro je katastrofalni istočnjački melos. Da je bar neki normalni zabavnjak; ali onaj trash narodnjak. Znate onaj iritantni zvuk nekog polu MIDI-ja, klavijature i harmonike. Tiritiririri...tirirtititrr...itd. A što reći, liberalan sam, pa nek ljudi slušaju što god žele.
Uz zvuke hita BBB-a:..."Tko sluša cajku, jebemo mu majku"...pozdravljam vas.
CUCB
- 07:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #

09.11.2006., četvrtak

U početku bijaše...

Počeo je interliber, kud ćeš boljeg podstreka za reći koju riječ o knjigama (neću o Ivankoviću, još je rano). Obožavam knjige. Kad biram poklone za prijatelje uvijek se odlučim za knjigu, ukoliko nemam nešto u glavi na prvu loptu. No čini mi se da sve manje ljudi čita i da se knjige sve manje poštuju.
Novine su nam ponudile knjige po smiješnim cijenama te ih tako spustile sa pijedestala mistike i približile narodu. Prvo su ispucali sve klasike, a sada više ni sami ne znaju što da rade. Knjiga je u ponudi sve manje a opet nas zasipaju sa DVD-ima i ludostima.
Nema puno ljudi koji vole knjige; čak ni u "akademskim" krugovima. Tek sa par svojih vršnjaka mogu prodiskutirati o pisanoj riječi. Kad u svakodnevnom razgovoru spomenem neku knjigu ili citiram koji poznati ulomak, većina ljudi ne kuži niš. No nije samo problem što se ljudi, ponajviše mladi udaljuju od knjige, nego što prema njoj nemaju respekta. Poludim kad vidim išarane stranice, pocrtane ulomke, zavinute listove,...
Sretan sam što imam roditelje koji su mi usadili ljubav prema knjigama. Možda u tome leži ključ. Danas se djeci najčešće kupuje kompjuter ili neka igraća konzola; kako bi ih se što jednostavnije animiralo da se bave "bilo čime". Lektira se skida s neta, posuđuju se filmovi, čitaju skraćene verzije...Naravno da je knjiga većini uvijek bila tlaka i gubljenje vremena. No imao si određeni krug ljudi koji je čitao. Nekako se taj krug smanjuje. Uistinu, kad razmislim, užasno rijetko s nekim prokomentiram knjigu.
Zato, prijatelji moji, i dalje ćete od mene dobivati knjige na poklon. 1, 2, 3, 4 izgubljeni ima nas još.....
CUCB
- 07:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.11.2006., srijeda

Dres za prste polizat

Danas ništa ne ide bez sponzora. Ne možeš igrati ni seosku ligu ako glavni frajer u selu ne iskešira lovu i ne nakelji ti svoje ime na majicu. Malo mi postaje otrcano što se čitave lige nazivaju prema bogatom uzdržavatelju. T-Com nogomet, NLB košarka, serie A - Tim, Barclaycard Premiership itd..itd...Čini mi se da su netaknuti ostali samo all-american sportovi (NBA, NHL...). Malo me ponijelo ovo moje razmišljanje pa sam čak zabrijao da li iz imena sponzora na dresu možemo išta zaključiti o ekipi. Hmmmm...trebalo bi to istražiti. U posljednje vrijeme su podivljali Fly Emirates. Pa nemaš više lige bez jednog njihovog kluba.
Napoli najbolje poznam i oni su prvi put na dresovima imali natpis u sezoni 81/82. Zanimljivo je da su promijenili puno sponzora (kronološki: Snaidero, Cirio, Buitoni, Mars, Voiello, Record Cucine, Polenghi, Centrale latte Napoli, Peroni, Lete) no prisutne su samo dvije kategorije: kuhinjski elementi i prehrambeni proizvodi. Nevjerojatno!!! Ergo; zaključujem: Napoli je klub ljudi koji vole dobro pojest i popit te sve to raditi u vrhunski opremljenoj kuhinji. Što nije daleko od istine. Znamo da je Napulj gastronomski vrlo zahvalno odredište.
Iznenađujuće, zar ne. Tko zna što bi sve mogli izvući ovakvom analogijom. Ako se kome da igrati sa voljenim klubom neka pokuša. Možda pronađete zanimljive stvari
CUCB
- 07:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.11.2006., utorak

Joža i ja, prijatela dva

Josip Kuže više nije trener Dinama. Čovjek drag svima otišao je. Zavoljeli smo ga mi navijači, igrači, cijeli grad. Moram priznati da me to malo boli. No više mi smeta činjenica da se Branko Ivanković (novi trener) šetao Plavim salonom i Maksimirom dok je Kužeov otkaz još bio vruć. Do prije tjedan dana Maminjo je na sva zvona objavljivao kako je Kuže siguran itd...Sad ih gledam na TV-u i Mamić stalno priča...Joža ovo, Joža ono. A jadni Kuže pokunjen sjedi i u sebi moli da sve to što prije prođe i da napokon ode kući. Srce mi je zaigralo kad je Kuže na kraju rekao: Poruka Boysima, vratit ću se. Vratio se, nevratio...uvijek ćeš imati imati veliki respekt kod mene.
Dinamo ide dalje. Sunce i sutra izlazi te vrijeme neprekidno teče. Igrači su ti koji će morati dodatno zapeti i prebroditi ove potrese. Nadam se da će uspjeti. Jedva čekam srijedu i utakmicu sa Pulom. Mamić bi mogao kupiti čepove za uši. Salve uvreda će biti neizostavne. Istok i zapad...pridružite nam se.
Ljudi poput Maminja (Zec, Grgić,...) nam kroje nogomet i peru ruke izrekama tipa: "Ja jako volim svoj klub i sve radim zato što ga volim". Toliko jako voli Dinamo da će ga pretvoriti u brazilsku koloniju. Opet se dovode igrači, koji sve oduševljavaju preko video-kazeta i sl. Onda krenu igrati i raspada se Mamićeva kula od karata.....Za mene je nogomet prizma općenitog stanja u svijetu i državi. Mamić, negdje u rangu s Bushom. Da ne duljim; Dinamo (svaki klub) mora biti iznad pojedinca. Kuže, ostaj nam dobro.
P.S: Napoli-Juve 1:1. Velika utakmica, predivna atmosfera. Taj divni rivalitet sjever-jug. Nadam se da će noć u Napulju proteći mirno.
CUCB
- 07:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.11.2006., ponedjeljak

Pling pong

VIše manje se mogu skulirati dok gledam TV. Normalno da tu i tamo poludim na određenu kuću i njen program. No ovog vikenda su me dvije stvari zasvrbile i moram to podijeliti sa svojim blogom i dragim čitateljima.
Subota; napokon smo dočekali prijenos otočkog nogometa. Lijepo se napalim, ručam prije tekme, ostavim sve poslove sa strane te se zavalim u fotelju. Ušminkani studio, voditelj i gost. Ćaskaju oni, vrijeme protječe. Kažu, imamo tehničkih problema. Utakmica počinje, oni i dalje ćaskaju. Ja luuud. Ako propustim predstavljanje momčadi, meni je to kao da sam propustio pola tekme. Ni film ne gledam ako ne odgledam od početka; uključujući i reklamu zaslužnog filmskog studija. No, svejedno, nakon 6 min doživio sam prijenos iz Manchestera i naravno da je pao gol kojeg nisam vidio. Bravo NovaTV, (klap, klap - didaskalija)... prvi prijenos pa kiks. Valjda im lik koji osigurava prijenos nije uspio prošvercat mini-kameru na tribinu. Tko zna?
Drugi osvrt se tiče općenito svake emisije koja ide na RTL-u. Sigurno ste primjetili dosadni zvuk, PLING, svaki put kad krene emisija nakon reklamnog bloka. Znači, kraj reklama, u gornjem desnom kutu izlazi plava traka, ispisuje se naziv serije i PLING. Frekvenciju su im sigurno ustupili nacisti koji su je testirali u Auschwitzu ili tako što. U početku mi je to samo bilo blesavo, sada me već počelo iritirati. Dovelo me do toga da stišćem MUTE nakon reklama i čekam da prođe zloglasni zvuk. Ako ovo čita itko sa RTL-a, molim vas da to izbacite. Jasno mi je da počinje serija, ne trebate mi to posebno naglašavati. Plava traka sa nazivom serije još i može proći, ipak su reklame toliko duge da čovjek lako zaboravi što je gledao. No taj zvuk, taj zvuk, zvuk,..........prestani.........prestani.
P.S: Večeras u 21.00, Napoli-Juve. Dajte malu podršku Napoliju. Hvala.
CUCB
- 07:36 - Komentari (11) - Isprintaj - #

05.11.2006., nedjelja

Galipolje

Gledam jučer Šibenik - Dinamo i ne vjerujem da se igra na onako užasnom terenu. Neću sad komentirati igru i događanja oko samog rezultata. Kapa dolje Šibeniku, zaslužena pobjeda; mali Rukavina je dobar al mora pojesti još puno palente da bi bilo nešto od njega.
No, teren. Nije to samo naša boljka; evo neki dan u Ligi prvaka ManU dolazi u Dansku i igra na sličnom travnjaku. Kažu, dva dana prije je Bruce Springsteen prašio na tom stadionu. Debilizam!! Slično i sa repkom kad smo igrali u Rusiji. Stadion ti mora biti svetinja. Igraš Ligu prvaka i sramotiš se pred svijetom sa takvom njivom. Jučer sam jedva gledao ionako jedva gledljivu utakmicu. Jednostavni pasovi su postajali nemoguća misija. Lopta nije mogla ići ravno na distanci dužoj od 3m. Kako ćemo ikad podići razinu naše Lige ako ne možemo osigurati najosnovnije uvjete. Zaduži dva čovjeka nek se brinu o terenu i bog.
Igrao sam nogomet u 1.županijskoj ligi (Pula ICI - Pula) i imali smo jedan od najboljih travnjaka u Hrvatskoj; da istina. Dinamo i Hajduk redovito odrađuju pripreme kod nas. Jednostavno smo imali ljude koji vole taj klub i daju sve od sebe, svaki dan, da taj travnjak liči na nešto.
Stvarno me živciraju tako neke stvari. Analogija sa općenitim stanjem u društvu. Vlada totalna dekadencija. Pa nećemo poboljšati nogomet ako čekamo da se izrodi 20 vrhunskih igrača koji će razarati HNL-om i učiniti ga zanimljivim. Nećemo ga poboljšati dovođenjem kolona Kolumbijaca, Brazilaca, Albanaca, Makedonaca..... krenimo od naizgled malih stvari. Teren, suci, uvjeti.... Nisam dugo čuo za ikakvu akciju, tipa: Vratimo ljude na stadione (Jednom je Rijeka pokušala nešto slično).
Krenimo sa malim stvarima. Napravimo napokon taj mali korak na putu od 1000 milja.
CUCB
- 10:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.11.2006., petak

Lančana reakcija

Bijah opet na putu pa je blog malo patio. Mislio sam napisati nešto nakon utakmica Lige prvaka, tako da sad i neću biti baš aktualan. Malo me je dirnula izjava Arsena Wengera da protiv njega svi igraju defanzivni nogomet i ubijaju draž igre. Morao sam reflektirati o tome. Wenger mi je drag kao technico i stvarno ga poštujem; pravi gospodin. Ali jednostavno ne razumijem otkud izvlači ovakve izjave. Možda je isfrustriran što mu ne ide na Emiratesu.
Nemaš se ti što žaliti. Ako protivnik hoće, nek ti posloži svih 11 na gol pa ti igraj. Trener ima pravo postaviti taktiku kakvu želi. Bunker ili teška ofenziva, sasvim svejedno. Talijanski nogomet mi je najdraži u Europi i još se sjećam divnih vremena kad je čuveni "catenaccio" pokorio Svijet. I danas imamo naznake tog "defenzivnog" nogometa u većini talijanskih klubova. Meni ne smeta. Nije to gospodine Wenger nogomet sa 11 ljudi iza lopte. To je nogomet u kome se svi brane i to po cijelom terenu. Nije to baš jednako!
Obožavam Juveovih čuvenih 1:0. I danas u serie B pobjeđuju često tim svojim "patentiranim" rezultatom. Volim čvrst nogomet sa puno trke. Takav nogomet treba znati i igrati. Nije to onaj Trappatonijev nogomet gdje se svi brane i uopće ne pomišljaju na napad. To nas je i upropastilo par puta (hah volim nekad za Italiju reći, nas. Ipak sam živio tamo.). To je nogomet kakav je igrala Italija na SP-u, čvrsto i jednostavno u obrani, konkretno i brzo u napadu.
Zato gospon Wenger i vama slični; uprite malo jače sa vašim ultra atraktivnim nogometom, jer catenaccio se još drži i volimo ga.
P.S (tal. catena - lanac)
CUCB
- 07:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30