Josip Kuže više nije trener Dinama. Čovjek drag svima otišao je. Zavoljeli smo ga mi navijači, igrači, cijeli grad. Moram priznati da me to malo boli. No više mi smeta činjenica da se Branko Ivanković (novi trener) šetao Plavim salonom i Maksimirom dok je Kužeov otkaz još bio vruć. Do prije tjedan dana Maminjo je na sva zvona objavljivao kako je Kuže siguran itd...Sad ih gledam na TV-u i Mamić stalno priča...Joža ovo, Joža ono. A jadni Kuže pokunjen sjedi i u sebi moli da sve to što prije prođe i da napokon ode kući. Srce mi je zaigralo kad je Kuže na kraju rekao: Poruka Boysima, vratit ću se. Vratio se, nevratio...uvijek ćeš imati imati veliki respekt kod mene.
Dinamo ide dalje. Sunce i sutra izlazi te vrijeme neprekidno teče. Igrači su ti koji će morati dodatno zapeti i prebroditi ove potrese. Nadam se da će uspjeti. Jedva čekam srijedu i utakmicu sa Pulom. Mamić bi mogao kupiti čepove za uši. Salve uvreda će biti neizostavne. Istok i zapad...pridružite nam se.
Ljudi poput Maminja (Zec, Grgić,...) nam kroje nogomet i peru ruke izrekama tipa: "Ja jako volim svoj klub i sve radim zato što ga volim". Toliko jako voli Dinamo da će ga pretvoriti u brazilsku koloniju. Opet se dovode igrači, koji sve oduševljavaju preko video-kazeta i sl. Onda krenu igrati i raspada se Mamićeva kula od karata.....Za mene je nogomet prizma općenitog stanja u svijetu i državi. Mamić, negdje u rangu s Bushom. Da ne duljim; Dinamo (svaki klub) mora biti iznad pojedinca. Kuže, ostaj nam dobro.
P.S: Napoli-Juve 1:1. Velika utakmica, predivna atmosfera. Taj divni rivalitet sjever-jug. Nadam se da će noć u Napulju proteći mirno.
CUCB
Post je objavljen 07.11.2006. u 07:06 sati.