Ovih me dana strah otvarati frižider da me ne bi i tamo zaskočila Mesićeva snimka. Podigla se tolika prašina, pale su suspenzije, Mesko se službeno oglasio...bla..bla..bla, no polako prolazi i taj voz. Al ajde da se bar osvrnem na to.
Smeta me Mesićevo prenemaganje. Ne sjećam se da sam to rekao, al ipak, ako možda jesam, al možda stvarno i nisam, no ako ipak nekako jesam, to je bilo u takvom i takvom kontekstu...katastrofa. Ne vjerujem da je Mesić ili vojska njegovih suradnika toliko senilna da se nitko ne sjeća govora. Pa reci stari ko muško: REKAO SAM. Priznaj, što se migoljiš. Ovako ispada baš jadan. Jadni stari dedica, koji nema pojma o ničemu. Iživcirao me. A nemam niš protiv njega, čak je kvazi-ok lik.
Toliko me pogodilo to prenemaganje i manjak muda da se prizna istina da mi je u drugom planu sama ta frka oko izgovorenih riječi i veličanja NDH. Čak me ne zabrinjava ni tko je to plasirao. Sve skupa, Mesić je gadno popušio. Da je otvoreno priznao manje bih mu zamjerio nego ovako.
Sve me to skupa podsjeća na Severinu. Prve reakcije na poznatu snimku su bile: "To nisam ja" il nešto slično. Što drugo reći nego da su svi skupa kao djeca. Jedan je tužibaba pa sad izvlači snimke a drugi odmah reagira: Nisam ja, nisam ja i traži mamicu da se sakrije.
O tempora o mores.
CUCB
Post je objavljen 12.12.2006. u 07:19 sati.