Nogomet je život, život je more
|
Zinedine Zidane igra nogomet sa bangladeškom dječicom. Car!! Ali pogledajte molim vas lica okupljenih znatiželjnika. Mislim da se svi smiju. To je nogomet, to je ono što želim vidjeti. Mnogo se govori o preplaćenosti nogometaša. Cifre jesu vrtoglave i za nas smrtnike uvijek će biti previsoke. No smatram da ti ljudi to i zaslužuju. Mislim da je svaki ovaj osmjeh neprocjenjiv a majstori nam ih daruju svakog vikenda. Tek kad sam gledao utakmicu Preimiershipa uživo, prvi sam put u životu pomislio....Bože, ovi ljudi vrijede svaki peni koji dobivaju. Tek sam tad osjetio onaj delirij i nekakvu apsolutnu sreću koja me obuzela. Neopisivo. Kod nas i na TV-u, lako se uživim u tekmu; navijam i psujem, tugujem i radujem se...ali nisam nikad imao taj osjećaj. Taj osjećaj koji govori: Ma daj tom čovjeku para koliko hoće. Zvuči nevjerojatno, al za mene je to tako. Baciti 50000 ljudi u očaj i onda ih opet podići do vrhunca sreće; neprocjenjivo. Ovi osmjesi ljudi sa slike govore tisuću riječi. Kad se vraćam s dobre tekme tako nešto se vidi i na mome licu. Nadam se da će sve više ljudi tako izlaziti nakon utakmice a ne sa mislima o razbijanju i tučnjavi. Tako sam sretan kad vidim ovu sliku. Ne mogu je prestati gledati. Sjajno, sjano, sjajno. Samo da se napokon othrvamo tom prokletom rasizmu i homofobiji; bilo bi više nasmješenih lica. CUCB |
