Dolaze nam blagdani...bla...bla...bla, preskočit ću par uvodnih rečenica (ako ne želite ostati zakinuti za ovih "par rečenica", pogledajte debilne reklame coca-cole i popunite praznine).
Jeđi me, jeđi me...viče nam sva moguća hrana ovih dana. Cijelu godinu živim sa ispraznim frižiderom al ovih dana jadnik se muči i preznojava. Svi nešto donose. Starci donesu mesine, voća, salame, sira; cimeru stara uvali kolača, dolazi gazdarica sa kolačima, frendovi donose cugu. Znate kako to ide. Na kraju se baci ono što se ne utrpa u francusku ili ne podijeli okolo. Stara je navada da na stolu mora biti duplo više od onoga što se može pojesti. Sva ta enormna količina hrane koja cirkulira ovih dana potaknula me na razmišljanje o omiljenim jelima.
Da razriješim odmah: NEMAM omiljeno jelo. Imam prijateljicu koja me čak tlačila zbog toga. Njoj nije bilo jasno kako ja to nemam najdraže jelo. Onda bi ja počeo izmišljati da volim ovo i ono...zaludu. Sve osim eksplicitnog naziva najdraže poslastice nije bilo prihvatljivo. Potaknut ovim iritantnim pitanjem moje razmišljanje me dovelo do toga da u biti svi imaju omiljeno jelo (podrška ekipe koja ga nema bit će dobrodošla u komentarima). Mi otuđeni se samo smješkamo i jedemo sve živo jednakim žarom. Hmmmm...ili možda ne?!?
Kad me god netko pita što bi jeo; odgovaram: daj što imaš; što ti je najlakše spremiti. Pa što voliš, kažu; sve volim!! Da li bi se kod individue uopće razvila svijest o najdražem jelu da nije dobivano u određenim količinama? Znači, imaš omiljeno jelo jer si ga probao dovoljan broj puta da bi se iskristaliziralo kao omiljeno. To što si ga probao dovoljan broj puta ukazuje na to da ti ga je netko spremio dovoljan broj puta. To što ti ga je netko spremio dovoljan broj puta znači da:
a) imaš staru (ženu, muža, kuhara...bla bla) koja ima isto to najdraže jelo i kuha ga frekventno,
b) da tlačiš staru (koga god) da ti ga kuha i ona naravno popušta,
c) da imaš love i da se hraniš u restoranima, gdje ćeš dobiti ono što želiš baš svaki put.
Znači put do najdražeg jela vodi preko novčanika ili preko tlačenja. Ako tlačiš staru zbog jela onda si fakat u kurcu. Vođen ovim zaključcima primoran sam zaključiti sljedeće:
- imaš najdraže jelo kao i stara što je samo po sebi sumnjivo i vjerojatno si slučaj za psihijatriju
- većina ljudi nema najdraže jelo već živi u zabludi da ga ima
- ljudi koji imaju najdraže jelo su bogatuni ili razmaženi tlačitelji
Nietzsche sakrij se.
CUCB
Post je objavljen 08.12.2006. u 09:55 sati.