Manchi
NEPRAVDA
Ja sam od onih osoba koju pogađa nepravda. Koliko god se željela oduprijeti tome, neprestano susretanje s njom me iznova pogodi. Znam, život je takav i treba sve to skupa prihvatiti. Svega sam ja toga svjesna, ali opet ne mogu biti ravnodušna. Dosta me to pogađa moram priznati.
Sve se češće s njom susrećem... Jučer na poslu... skoro svaki dan saznam nešto što me šokira. U biti, više me i ne šokira, jer svašta čujem, pa sam već postala otporna na šokove, odnosno, šokiram se kad čujem neku dobru vijest i cijeli dan dolazim k sebi. Ne, nisam negativna, nego realna. Sve oko nas je u kurcu i rasulu, pa me zapravo i čudi kako sve to skupa još funkcionira. Boli me nepravda i ne mogu si pomoći. Svaki puta kada sam na ispitu i kad padnem, a ubijala sam se 3 mjeseca, pa vidim da neka osoba koju boli briga za fax i ostalo prođe i još k tome dobije više od 2, iznova me to pogodi. Kad se sjetim da ću kad završim fax raditi za 3000 kn dođe mi da vrisnem. Kad vidim ljude koji su vrijedni i marljivi, pa ne mogu naći posao ili ako ga nađu onda ih tamo netko jebe u zdrav mozak, poludim. A tek kad vidim nekog ulickanog frajera koji vozi bjesni auto (kojeg btw tankaju starci, jer se tipu ne da raditi, tj. ispod časti mu je raditi za 3000kn, ipak je on završio trogodišnju školu), kosa mi se diže na glavi. Nikog ne podcjenjujem, svako zanimanje je časno i cijenim svakog čovjeka koji voli raditi i ne preza ni od čega. Kad sam rekla da ako ne nađem posao u struci po završetku faxa, radit ću bilo što, puno njih me blijedo gledalo. Ništa mi neće biti sramotno raditi i kako nekome može pasti na pamet nazivati neka zanimanja sramotnim.
Da li bih mogla biti s nekim tko je manje obrazovan od mene, odnosno tko je završio trogodišnju školu? Da, mogla bih, jer mi nije važno što mi je dečko po zanimanju, nego da li je marljiv, odgovoran, pametan i bistar. Bitno mi je da s njim mogu pričati o neozbiljnim temama, ali i jako ozbiljnim, da je upoznat sa puno stvari, odnosno da zna držati bušilicu, promijeniti žarulju i slično. Nažalost, puno je muškaraca koji to ne znaju, a vjerovali to ili ne ima i žena koje to znaju bolje od muškaraca. Ne spadam u tu kategoriju, tako da razbijem sve vaše nedoumice i sumnje.
Kako se boriti protiv nepravde? Iz mog iskustva govoreći, možemo ju samo ignorirati, truditi i moliti se da će nas zaobilaziti i da se s njom nećemo morati često suočavati. Ako smatramo da je možemo suzbiti, odnosno da će biti koristi od naše reakcije i ukazivanja na nju, trebamo pokušati to učiniti. Nažalost, koliko god se trudila da ju ignoriram u sebi se izjedam. Zašto ne može biti češće pravde, nego nepravde i zašto je sve otišlo kvragu? Tko čeka taj dočeka ili u verziji mog frenda, popizdi od čekanja. Pa vi odlučite...
LJUBAV JE SJEBANA
«Ljubav je sjebana» je naslov knjige Miguela E. Cardosa. Počela sam je čitati jučer i moram priznati da je dosta dobra, barem prvih tridesetak stranica koje sam do sada pročitala ( ima ih 158 ). U biti, dobro čovjek i kaže, ljubav je na neki način sjebana. Zbog ljubavi činimo neke stvari koje inače nikad ne bi ni u snu pomislili da možemo. Zbog ljubavi ne možemo jesti, patimo, nervozni smo, ali osjećamo i zadovoljstvo zbog ispunjenja. Znam mnoge cure koje slobodnim curama kažu da im je bolje bez dečka, jer je dečko veliko opterećenje. Mislim si ja malo, pa koju kurac onda te cure rade sa svojim dečkima, zašto ih jednostavno ne ostave ako im predstavljaju opterećenje? Najčešći odgovor na to pitanje je, « ne vole biti solo». Hm, zar je bolje patiti u nesretnoj vezi, nego biti sretan i sam? O ukusima se naravno ne raspravlja...
Kad sam bila srednjoškolka žarko sam željela nekog voljeti, a mnogi su mi rekli da sam sretnica što nikog ne bolim, jer na taj način ne mogu biti povrijeđena. A ja sam tako jako htjela voljeti, pa čak i ako trebam osjetiti taj gorak osjećaj boli i biti povrijeđena. Kad mi se to napokon dogodilo ( više nisam bila srednjoškolka ), bilo mi je grozno u početku, ali sam se brzo oporavila. Ne znam da li je tome razlog što to nije bila ljubav ili zato što imam Škorpion u 7. kući, ali sve mi se čini da je ovo prvo. No, drago mi je bilo da sam i to doživjela. Moram priznati da mi je drago sam prvi puta zavoljela nekoga u vojim dvadesetima, nego ranije. Ipak je drukčije kad se čovjek formira u zrelu ličnost, nego kad kao adolecent traži sebe i stalno mijenja razmišljanja.
« Ljubav je sjebana. Uvijek ću u to vjerovati. Gdje god ima ljubavi, netko će je uvijek, prije ili kasnije, na kraju sjebati. « Ne bih se u potpunosti složila s piscem, jer ove rečenice odišu razočaranošću prožetom tugom i bijesom u isto vrijeme. No, to je mogući način odvijanja scenarija kada se jedna veza koja se jedva održava na koncu koji puca sa svih strana privodi kraju. Zajebano je prekinuti nakon dugo godina veze, ipak si s tom osobom proveo mnogo vremena, proživjeli ste mnogo trenutaka zajedno i ne samo ružnih. No, zašto se ljudi prisjećaju samo ružnih trenutaka kad s nekim prekinu? Valjda da im bude lakše, pretpostavljam. Teško je to... «Patnja je zajebana, jer je i ljubav zajebana – ali kako zajebati patnju? Učiniti da drugi pate? Već sam probao. Ne funkcionira.» Zašto smo po prirodi osvtoljubivi? Zašto mislimo da ćemo se bolje osjećati ako netko pati kao što mi patimo? Opet, valjda mislimo da će nam biti tako lakše.
Zašto ljudi nakon dugogodišnje veze shvate da nisu jedno za drugo? Zašto im je trebalo 2, 3, 4, 6 ili 10 godina da to shvate? Pa, zar nije dosta otprilike godinu dana da vidiš da li ti osoba odgovara ili ne? Meni je nekako glupo reći « prekinuli smo, jer nismo bili jedno za drugo «. Nemam takvog iskustva, ali pričajući s drugim ljudima došla sam do zaključka da jedan od razloga može biti taj da se jedan od partnera počne ponašati onako kako drugoj osobi ne odgovara. Možda se je oduvijek tako ponašao, ali ta druga osoba to nije primijećivala ili joj nije toliko smetalo. Razumijem kad nestane ljubavi, kad dođe do zasićenja, ali rečenica « nismo bili jendo za drugo « mi nije jasna. Ako tko misli suprotno slobodno napišite i objasnite. Htjela bih to shvatiti, s obzirom da to nisam iskusila.
Zašto je ljubav sjebana? Možda zato što joj dozvolimo da nas sjebe. Ja sam jedna od onih sumnjičavih i opreznih osoba i ne dozvoljavam sebi da se zanosim ako nisam sigurna imam li se zašto zanositi. Ako shvatim da imam, onda dajem cijelu sebe. Baš sam s frendicom razgovarala neki dan. Pričala je kako je dečku kupila skupi poklon za rođendan. Mogla mu je kupiti bilo što jeftino, ali nije išla za cijenom i htjela mu je kupiti ono što mu je trebalo, a to je bilo skupo. Rekla je: « Nikad ne znaš što će biti sutra. Možda u budućnosti i prekinemo, ali ako ću o tome razmišljati, onda nikad neću stvarno voljeti. « Mislim da je u pravu, treba voljeti bezuvjetno i biti sretan što imamo tu osobinu u sebi da možemo voljeti, a ako nam je ljubav uzvraćena, to je nešto predivno. Neki dan sam gledala Moulin Rouge i Ewan McGregor, tj. Christian je dobro rekao: «Najbolje što možeš naučiti je voljeti i da ti je ljubav uzvraćena.»
Zato nije istina kad neki kažu, bolje je biti sam, jer osjećaj koji ti pruža zadovoljstvo i sreća kad si u sretnoj vezi, ne može se mjeriti s ničim. Znam, teško je naći srodnu dušu s kojom ćeš biti sretan, ali ne treba gubiti nadu. Što je meni pomoglo? Jednostavno sam rekla «odustajem, vidim da nemam sreće u ljubavi» i stvarno sam odustala i tada se pojavio on i našli smo se na spoju na slijepo kod Konta. Čekao me kod spomenika Janka Polić Kamova i čim sam ga vidjela sa smeđim očima, bodljikavom kosom, bradicom, punim usnama i prekrasnim osmjehom osjetila sam nešto što do sada nisam. Još uvijek to osjećam, a u nedjelju nam je tri godine da smo zajedno.
Vjerujte u ljubav i ne živite bez nje.
PREDRASUDE
Nedavno sam pričala sa prijateljima i dečkom o predrasudama koje muškarci imaju prema ženama i obratno. Pa, moram priznati da me, što se konkretno predrasuda o ženama tiče stvarno nervira. Nažalost, ispast će da blatim ženski rod, ali moram reći par stvari. Nervira me što se sve žene poistovjećuju i generaliziraju, te stavljaju u isti «koš». Ima žena koje su kako ja kažem hihotave, prenemažu se, tj. preseravaju, glume neka krhka stvorenja i sve im živo smeta. E pa meni smeta što većina muškaraca misli da su sve žene iste i da spadaju u isti kalibar, a sve je to uzrok zbog ponašanja žena koje sam gore navela. Najžalosnije mi je vidjeti nekog jadnika koji natovaren kao magarac tegli 3 torbe, a iza njega hoda žena sva skockana kao da ide van sa torbicom veličine zrna graška sa smiješkom na licu koji govori: « Vidite kako sam ja naučila svog muškarca da mi bude sluga.» Takve žene stvarno ne mogu smisliti, jer narušavaju «ugled» nas ostalih. Ima žena koje kukaju za svaku stvar, npr. plaču kad im pukne nokat, kad im se zaprlja majica misle da je smak svijeta, kad im netko ne primijeti frizuru od toga prave dramu. Za Boga miloga, cure pa jese li vi normalne? Zar baš morate praviti od muhe slona?
Digne mi tlak kad dečki zbog takvih glupača kažu da su sve cure iste. E, pa, dragi moji nisu sve cure iste. Ja nisam od onih isfrustriranih cura koje tvrde da su svi muškarci isti, jer znam da nisu. Pa, gdje bi svijet došao kad bi svu muškarci i sve žene bile iste? Mnoge žene u žaru bijesa kažu da su svi muškarci svinje, samo te pojebu i odjebu. Ima i takvih svakako, ali nasreću nisu svi isti i svaka je žena bezobzirna i nerealna ako tako misli. Jebiga, svatko nekad naleti na majmuna, jel'da? Pa, nisu onda svi zbog njega majmuni. S ovim slijedećim se možda većina žena neće složiti, ali to je samo moje mišljenje. Žene koje su u vezi ili braku u kojoj ih partner maltretira i uporno ostaju u toj vezi same su krive za to. Dečko, odnosno muži ih verbalno ili fizički zlostavlja, a one i dalje tvrde da ih voli i što je najžalosnije one njega vole. Pa tko je ovdje lud? Meni osobno ne bi palo ni na kraj pamet, ni u najgoroj noćnoj mori da ostanem s takvim luđakom. Što je još gore, takve žene još više ostaju zbog djece. Pa jeste li vi normalne? Zar će se dijete u takvom okruženju moći normalno razvijati? Onda se čudimo što je toliko ubojica i silovatelja. Sve je to u mnogim slučajevima posljedica teškog djetinjstva. Onda mnogi moškarci kažu da su žene glupe. Drage moje, da ne znam da to nije istina odmah bi se složila, jer je toliko dokaza koji nama sličnima ne idu u korist.
Zaista ne znam koji je nekim ženama vrag. Tko zna, možda sam se ja trebala roditi kao muško ili sam u prošlom životu, ako je uopće postojao bila muško? Jednostavno ne trpim hipersenzitivne mimoze od žena kojim svaki kurac smeta. Zato, cure koje ste takve trgnite se, nemojte da blate ženski rod zbog vas.