Ja sam od onih osoba koju pogađa nepravda. Koliko god se željela oduprijeti tome, neprestano susretanje s njom me iznova pogodi. Znam, život je takav i treba sve to skupa prihvatiti. Svega sam ja toga svjesna, ali opet ne mogu biti ravnodušna. Dosta me to pogađa moram priznati.
Sve se češće s njom susrećem... Jučer na poslu... skoro svaki dan saznam nešto što me šokira. U biti, više me i ne šokira, jer svašta čujem, pa sam već postala otporna na šokove, odnosno, šokiram se kad čujem neku dobru vijest i cijeli dan dolazim k sebi. Ne, nisam negativna, nego realna. Sve oko nas je u kurcu i rasulu, pa me zapravo i čudi kako sve to skupa još funkcionira. Boli me nepravda i ne mogu si pomoći. Svaki puta kada sam na ispitu i kad padnem, a ubijala sam se 3 mjeseca, pa vidim da neka osoba koju boli briga za fax i ostalo prođe i još k tome dobije više od 2, iznova me to pogodi. Kad se sjetim da ću kad završim fax raditi za 3000 kn dođe mi da vrisnem. Kad vidim ljude koji su vrijedni i marljivi, pa ne mogu naći posao ili ako ga nađu onda ih tamo netko jebe u zdrav mozak, poludim. A tek kad vidim nekog ulickanog frajera koji vozi bjesni auto (kojeg btw tankaju starci, jer se tipu ne da raditi, tj. ispod časti mu je raditi za 3000kn, ipak je on završio trogodišnju školu), kosa mi se diže na glavi. Nikog ne podcjenjujem, svako zanimanje je časno i cijenim svakog čovjeka koji voli raditi i ne preza ni od čega. Kad sam rekla da ako ne nađem posao u struci po završetku faxa, radit ću bilo što, puno njih me blijedo gledalo. Ništa mi neće biti sramotno raditi i kako nekome može pasti na pamet nazivati neka zanimanja sramotnim.
Da li bih mogla biti s nekim tko je manje obrazovan od mene, odnosno tko je završio trogodišnju školu? Da, mogla bih, jer mi nije važno što mi je dečko po zanimanju, nego da li je marljiv, odgovoran, pametan i bistar. Bitno mi je da s njim mogu pričati o neozbiljnim temama, ali i jako ozbiljnim, da je upoznat sa puno stvari, odnosno da zna držati bušilicu, promijeniti žarulju i slično. Nažalost, puno je muškaraca koji to ne znaju, a vjerovali to ili ne ima i žena koje to znaju bolje od muškaraca. Ne spadam u tu kategoriju, tako da razbijem sve vaše nedoumice i sumnje.
Kako se boriti protiv nepravde? Iz mog iskustva govoreći, možemo ju samo ignorirati, truditi i moliti se da će nas zaobilaziti i da se s njom nećemo morati često suočavati. Ako smatramo da je možemo suzbiti, odnosno da će biti koristi od naše reakcije i ukazivanja na nju, trebamo pokušati to učiniti. Nažalost, koliko god se trudila da ju ignoriram u sebi se izjedam. Zašto ne može biti češće pravde, nego nepravde i zašto je sve otišlo kvragu? Tko čeka taj dočeka ili u verziji mog frenda, popizdi od čekanja. Pa vi odlučite...
Post je objavljen 13.09.2005. u 16:15 sati.