Imam puno knjiga na polici u boravku i svaki dan gledam koja bi mogla biti toliko zanimljiva da je pročitam do kraja.
Ova knjiga koja me zainteresirala stoji već jedno tri godine i čeka da ju uzmem u ruke."Sedam navika uspješnih obitelji!"
Ne uspješnih u smislu da se zaradi puno love nego uspješnih u ljudskim odnosima.Meni se već duže vrijeme dešavaju neke stvari koje moram početi rješavati i mislim da mi ova knjiga može puno pomoći.
Krečem od same sebe,jer smatram da sam za neke određene situacije ja glavni krivac i želim to promjeniti na bolje.
Moj odnos sa mužem-tako tako,sa djecom isto tako tako.Dosta mi je tog tako tako,želim da bude super,a to će biti ako se ja promjenim.
Nisam imala baš presretno djetinjstvo i puno tih nekih mana mi je ostalo od mojih roditelja.Npr.nekomunokacija,vikanje na djecu i kad treba i kad ne treba.Rješavanje problema vikanjem,svoje nezadovoljstvo ispucavam na djeci i mislim da to nema smisla,jer ne želim kad odrastu da tu negativnu energiju prenose na svoju djecu.
Knjiga kaže:"Sitne ljubaznosti puno pridonose gradnji povjerenja i bezuvjetne ljubavi.Važno je reći u obitelji:hvala,molim,oprosti,mogu li ti pomoći?"
Ustvari moram reći svi smo mi na neki način krivi za takav odnos,samo neki više neki manje.Čovjeku je potrebno dvanaest zagrljaja na dan.
Zaboravili smo svi, ne samo ja stvarne i prave vrijednosti života i na žalost moramo ih se prisjećati putem raznih knjiga.
Danas je takvo vrijeme da obitelj više nije na prvom mjestu i to je strašno,a još je strašnije kad shvatimo koje su posljedice toga.
Goethe je rekao:"Ono što je najvažnije nikad ne smije biti na milosti i nemilosti onoga što je najmanje važno.Ne možemo postiči uspjeh u obitelji ako ona nije naš prioritet u našem životu".
Što želim reći?
Ne želim se naći u situaciji da žalim za nečim što se dalo popraviti,a nisam to ni pokušala.

"Iako mlada tebe sam zavoljela
i poljupce tvoje odbiti nisam znala.
Zavele me tvoje oči i tvoj stas,
zavoljeh te tada kao jedini spas.
Prvu žarku ljubav tad sam osjetila
tebi sam je prvom poklonila,
poljupce prve tebi sam dala
ljubio si me svjesno,ja sam pristala.
Osjetila sam kako se može voljeti
i za tobom srce boljeti.
Tad mi je bilo 17 godina i ti si
tad bio ljubav moja jedina."

Svake godine u ovo proljetno vrijeme mene puca ludilo.
Naravno ne ono pravo, nego ludilo za farbanjem prostorija,stolaca,premještanja namještaja,bacanja robe koja se uopće ne nosi,a čuva se godinama.To je ona spika:"Neću to nositi ove godine nego slijedeće,ima muž para,pa će mi priuštiti novo!"
Sad mi je dosadila zelena boja boravka,ja bi neku drugu,u kuhinji su mi stolci prastari drveni treba ih srediti,pofarbati i najvjerojatnije ću opizditi salvete po njima.Ja volim stanove gdje ima boja,znači ne volim bijele prostorije,ne volim prazne zidove,naravno ne volim ni kič,ali volim ukrašavati.Čak si razmišljam i to mi je palo ovaj čas na pamet da od mog malog miša oblijepim kinderbet u salvetu sa didlima.Znam da će možda netko misliti ova je luda s tim salvetama,ali znam to napraviti i sve mi je nekako veselije.Btw,da li netko zna gdje ima povoljnih drvenih ili kartonskih škrinjica za kupiti?E,sad cijelo vrijeme pišem o onome što volim čistiti,a što ne volim!?
Pa skoro sve ono gdje treba ribati.Kupaonu obožavam vidjeti čistu,ali do te čistoče mi treba vremena,jer su pločice od do bijele,ali ne glatke nego nekakve rebraste i ubijem se dok ih očistim.I mrzim čistiti pećnicu.FUJ!!!
Moj dragi mi je prije dva tjedna kupio sjeme sa svim mogućim začinima i to se spremam posijati,ali treba prvo srediti teglice.Imam hiljadu ideja kako ću to napraviti,ali ne i previše vremena i onda me to toliko zna isfrustrirati da bi najrađe poslala sve kvragu.
Eto toliko o mom ludilu u proljeće.
Da li vas drži kakvo ludilo??

" Ima plime i oseke u ljudskim poslovima;
tko dotok uhvati,taj plovi prema sreći;
tko promaši,svi puti njegova života
ograničeni su pličinama i bijedom.
Na takvu pučinu isplovili smo sada,
i moramo se struje držati dok služi,
ili izgubiti tovar."
Shakespeare

Evo,kratko.Pošto ne znam peći torte,a željela bi ispeći za svoju najmanju kćerkicu za njen rođendan traži se dobar,fini,jednostavan recept i ne kompliciran.
Molim krenite sa receptima.Unaprijed hvala!

Evo,ispratili smo i zadnjeg gosta i sada se mogu posvetiti pisanju posta.
Danas je moja najdraža djevojčica proslavila svoj 11.rođendan.
Cijeli dan smo pripremali hranu i za ročkas i za sutrašnji Uskrs,ali isplatilo se,jer gosti su se najeli,djeca super zabavila,a i mi smo se malo opustili.
Neću previše duljiti jer me lovi lagani umor,samo bi htjela poručiti mojoj djevojčici:"Draga moja,želim da ti se ostvare sve tvoje želje koje si zaželjela i da ostaneš ovakva kakva jesi,čvrsta i jaka."

Tek je jutro,a ja sam već uspjela zaraditi opomenu pred isključenje.
O čemu se radi?Probudila sam se dosta rano i dobre volje.
Išla sam u dom zdravlja nešto obaviti i sva sretna se vraćam doma kaj sam brzo obavila to po kaj sam išla tamo.
Vozim se po Ilici i gledam u semafor.Malo potegnem jer će se najvjerojatnije paliti žuto i sad!Kreće žuto,ja potegnem,frajer ispred mene malo uspori i prođe i ja lijepo kroz crveno.Nisam mogla stati jer se frajer iza mene zaljepio za moj auto.
Dobro,šta sad prošla sam.Kad nakon par sekundi netko iza mene trubi.
Policija!!!Pokazuje mi da stanem za strane.Katastrofa!
"Dobro jutro gospođo!Znate li...?Da znam da sam prošla kroz crveno,kaj da vam velim?!"Kazna 6 mjeseci bez vozačke,bla bla i da skratim ovaj puta sam prošla samo sa opomenom i da pazim kak vozim.
Došla sam doma,boli glava,nervoza me drži,a najgore je kaj se osjećam kao ona obilježena krava.Sad moram opet u grad,a jednostavno mi se gadi.
Pazite kak vozite da vas plavi negdje ne čekaju.

Hm,da.O ovoj temi tj.muškima dalo bi se raspravljati unedogled.
Tako su slatki,lijepi, zabavni,šarmantni - dok su mladi i bez obaveza.
Mi žene zaluđene njihovim izgledom,smislom za humor nasjedamo na svakakve bedastoće.
Sve je lijepo dok si mlad.Onda se jednog dana ožene za ženu svog života ,dobe djecu-doslovno dobe djecu,jer se ne pomuče ni malo osim možda kojih par minuta,neko vrijeme su sretni i zadovoljni sa svojom ženom koju su ONI izabrali i nakon nekog vremena napravi im se klik u glavi i sve im postane dosadno,bezveze,puno posla oko djece,ništa nema smisla.
A onda počnu prigovaranja,njurganja i usporedbe sa drugim ženama.
"Zašto to nisi napravila ovako,pa ova to radi ovako,ona tamo peče kolače svaki dan,zašto ti nisi kao ona,zašto ona to može,a ti ne?"I tako pitanja svakakvih i nikakvih.
Ali ne dao Bog da ti želiš reći ono što misliš,što te zapravo muči,što se u tvojoj glavi dešava,što bi ti željela,e onda su to bedastoće i nema se vremena za isprazne razgovore.
Moje mišljenje je da oni ljudi koji ne žele imati nikakvih obaveza ni odricati se svog komfora ne ulaze u neke dublje veze,jer na kraju uvijek netko dobi po nosu i ostane povrijeđen,a to su u većini slučajeva žene.

Već neko vrijeme meni jedna jako draga osoba govori da bi bilo vrijeme da napišem post i da bude i zanimljiv.
Već sam više puta rekla,tj.napisala da je ovaj blog predviđen prvenstveno za moje radove i ideje,a na kraju tu ima svega i svačega.
Draga moja osobo,netko voli pisati o receptima,netko putopise,netko o intimnom životu,a ja sam kreativac u akciji.
Malo o izletu na kojem je bilo moje prvo dijete,sada ide drugo,a najvjerojatnije će i treće.Kako znam? Zato što sam i ja bila tamo.
Crikvenica.
Mi smo tamo bili radi učenja plivanja i naravno ja sam bila jedino dijete koje tad nije naučilo plivati.Nadoknadila sam to puno kasnije.Istina je da i sad plivam kao sjekira,ali plivam.
Naši klinci idu tamo da se odmore od roditelja.
Što će raditi?Imati će turnire u nogometu i rukometu,spavati će u krevetima na kat,ako budu te sreće da ih ne spava po dvoje,tuširati će ih se pet odjednom,a wc?!Ne želim znati.
Želim samo da se dobro zabave,jer znam da je mojoj generaciji bilo super bez obzira na neke nedostatke i nakratko sam se vratila u prošlost i u najljepše doba mog ranog djetinjstva.

Drage moje,hvala vam za sve komentare,ali nemojte se ljutiti na mene kaj vaše blogove ne komentiram,ali jednostavno ne stignem.
Jaja idu kao luda,ne bi vjerovale.Prodajem ih po deset kuna i žene kupuju.Sad sam upala i u teglice i sva sam u poslu.Staviti ću vam slike da vidite kak to izgleda.

Drage moje prijateljice,eto mene da vas pozdravim.
Ja sam vam trenutno sva u ukrašavanju stiropornih jaja,jer je potražnja za njima.Htjela sam vam staviti radove na blog,međutim opet me zeza virus i ništa mi se ne može otvoriti.
Inače je danas padao snijeg i hladno je za izluditi. Taman sam se navikla na
traper jaknu i gle čuda,vratila se zima.Toliko od mene,kada uspijem otvoriti slike,vidjećete ih.

"Ja imam šestoricu poštenih slugu,
(naučili su me svemu što znam);
zovu se Što,Zašto,Kada,Kako,
Gdje i Tko."

Rudyard Kipling