retoričko pitanje

ne mučim te bez razloga, ako ne znaš sve je uzalud.

tvoje ''volim te'' kao da je postalo paradoks. možemo samo ponavljati svoje posljednje riječi.
postavljaš retoričko pitanje u trenutku kada ga želiš učiniti ljepšim, a to trenutak nije.
kao da si postao kukac.

vrijeme je kada za našu jabuku treba više truda. a naša jabuka trune.
umorna sam od iskopavanja novih korita našoj rijeci, sad već pomalo presahloj.
i lijepo je gledati unaprijed i nadati se da će sve biti uredu, da ćemo se jednog dana susresti u oceanima.
mora postajati kap, da bi potok potekao.
teško je veslati sam u dvoranama naših srca, udarati o gong mlitavim rukama.


ne pokušavam izbjeć odgovor na retorička pitanja, ali ovo nisi ti i ovo nisam ja.
želim oslonac i potporu, želim ono mijesto pored tebe.

ali...



možda jednog dana kad naučiš plivat na otvorenom moru.
iako te volim, odgovor znaš.
još uvijek se nadam promjeni.

† †0† Ostavi trag...† ...na tim ljubičastim stranicama...†

život bez krinki, smiješnih i tužnih.

nikad ništa nije znala završit kako spada, ajde bar je život okončala na najtragičniji način
koji je mogla izabrat.




isprva bi to bio krik žene koja je došla s posla, vjerojatno bi se i srušila (ali nadalje to bi bila dobra izlika za sve njene probleme, na kraju krajeva dobila bi to što je i htjela, bar će imat o čemu razmišljat,ako se odlučim ne ostavit oporuku). priskočio bi joj muž
koji je svo ovo vrijeme šutio, vjerojatno nebi ni pisnuo jer je to prevelika slabost za njega ipak on mora bit jak. naslonio bi ženu na hladne pločice i skinuo mrtvu kćer sa špage. blijedu. naime nije ona glupa, našminkala se prije da ne izgleda toliko mrtvo. slučajno je zaspala na špagi. odvezat će je prisebno i brzo, spustit u kadu i polit hladnom vodom. neće se probudit, zdrobljen joj je dušnih i potrgana žrijelna kost. nema povratka. počet će je trest, to uspavano tijelo. vidjet će da nema pomaka. pokušat će sa umjetnim disanjem al bit će prekasno. odnjet će tad onesvještenu ženu i polegnut na krevet. sjest će u kuhinju i zapalit cigaretu iako ne puši već 4 mjeseca. naslonit će glavu na ruke i zajecat, tiho da ga nitko ne čuje. tad će uzet telefon i nazvat hitnu: hitna pri telefonu, izvolite. koji je vaš problem? - ovdje otac, moja se kćer objesila. pokušao sam sa oživljavanjem, ali ništa. ne daje znakove života... - jeste opipali pul? - jesam....nema ga... možete mi reć adresu, poslat ću kola hitne pomoći? - .............. kola će doći, odvest će mrtvu kćer i onesvještenu ženu. ženi će dat sredstva za smirenje i za spavanje. otac će počet zvat ljude, isprva će šutjet a onda će im samo progovorit tragičnu vjest i spustit slušalicu. u roku pola sata na vratima će se nać ljudi. svi spremni da pomognu, da čuju razloge njenog tragičnog čina. dat će im pismo koje je napisala netom:

Ovaj život je život koji je izgubio boju, a ja nisam osoba koja će bit bezbojna. Svaki korak postao je nepodnošljiv. Prvenstveno nisam osoba kakvom želim biti. Neću reći u facu što mi smeta jer sam prevelika kukavica za to. Rađe ću trpit
uvrede,a ako ću se pobunit protiv toga osjećat ću se krivom i nedovoljno pametnom da vidim situaciju takvom kakva je. Jednostavno nisam zaslužila to sve što imam jer se cijelo vrijeme skrivam. I ovaj čin nek nije nikome na duši, jednostavno nisam vrijedna živjet takva među vama.
ZAmislite samo, živjte cijeli život nesiguran u sebe, sam sebi nedovoljan. Toliko toga u tih malo godina nisam napravila i toliko sam nezrela (...)

Dva dana nakon bit će pogreb. Sastat će se cijela obitelj, kao i po pobičaju, sastala se i zadnji put na nekom pogrebu prije. To im je valjad jedina izlika da se vide. Susret će se prošlost i sadašnjost i pružit si ruke da se upoznaju. Vjerojatno će tad na vidjelo izać sva kćerina dobrota. Sastat će se i one uvijređene ruke, možda se i pomire, sada je dovoljno dobar razlog za to.
Vjerojatno će pričat o njoj i hvalit svaki njen korak koji je tjedan dana prije bio neprimjetan. Svi će bit velikodušni na riječima. Bila je ona dobra djevojka, svakog je mogla saslušat...izmislit će nešto kao da joj žele povratit samopouzdanje kojeg nije imala. Tad će svi bit zadovoljni njome bez obzira na njezin tragičan čin. Odjedanput će svima bit u srcima (kako ironično).
Neki će plakat bacajući grumene zemlje u iskopanu rupu. Zatim će se krenut na karmine. Svi u crnom, izbjegavajući boje sastat će se oko stola, počet će se jest i pit, svi jedva čekajući vrtit se svojim kućama, svojim starim istim rutinama izbjegavanja svih i svakog, pogotovo svoje obitelji.
Nakon tjedan dana sve će postat normalno, život će krenut dalje. Opet će ljudi ostat neprimjetni, svatko će pričat šta će htjet, i dalje će se ljudi lječit jedni na drugima, svoje bolesne komplekse urezivat će drugima u kožu. Ponovo će oni isti darežljivi i ljupki ljudi postat zvijeri, glavni kritičari i suci. Sudit će svakom dok opet netko ne zaspi slučajno upetljan u mrežu, u kupaoni, na cijevi terasnog odvoda.





al samo jedna osoba, zbog koje se danas ne ubija, prošaptat će kao da je i dalje pristuna...''jesi još uvijek moja?''

† †0† Ostavi trag...† ...na tim ljubičastim stranicama...†

Travanj 2015 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Rujan 2012 (2)
Srpanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Studeni 2008 (1)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (8)
Svibanj 2008 (10)
Travanj 2008 (11)
Ožujak 2008 (10)

<	rujan, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

...† ...probaj...†...

~Pokraj nje prođem

Pokraj nje porđem
svakog dana
Ko zreli rujan
u moje se oči
sklupča
i ojutri skopljenih krila
Čim pjetli najave sunce
ušutnjena
iz mog se brodoloma
iskrade
Ode
i opet iščekuje
po svoje riječi
djeljiv jednino
s njenom šutnjom
kada ću navratiti




#Šiljo#




~Ptičar

Sjedim između njih. Skoro
mrtve, a ipak pričaju svoju priču.
U zadnjim redovima, gdje svjetlost
misli ne dopire.
Al ipak se nađe netko,pa upita:
Što radiš djevojko?!
Ne odgovaram na pitanje.
Šutim. Tražim požudu za
njihova krila. Spuštam pogled.
Prsti prelaze preko žica.
Na tren ih umirim. Osjetim
miris baruta. Perje mrtvo u lešu.


-narko-





~Usne od pepela

…što si to učinio

natjerao si me

da ti ljubim usne od pepela

ostavio si siv trag

na mom licu

da me podsjeća

da je sve prolazno

…

…kao hrpu jesenskoj lišća

vjetar raznosi moje misli

a svijeća se gasi

a tama ponovno

na kazališne daske života

postavlja svoju

predstavu…


jedna cura-sketch666




~divljina

Možda smo joj zaboravili imena,

možda se ne oglasimo kad ona zazove naše,

ali negdje u srži je poznajemo,

težimo k njoj, znamo da nam pripada

i da mi pripadamo njoj.

Bez nje šutimo dok zapravo izgaramo.

Bez nje uzimamo previše, premalo

ili nimalo. Bez nje zaboravljamo

zašto smo tu, tek izdržavamo,

dok bi inače održavale.

Ona je prljav korjen svih žena.

Ona je ono što nas tjera dalje

kad mislimo da nam je došao kraj.


-žene koje trče s vukovima-

Drvo

Skida svoje bijele rukavice,

pokazuje uništene grane.

Drvo na podu, slomljeno tvojih

udaraca, zadavljeno gleda

moju nakaznost.

Svi traže od drveta

da bude pravilno.

Kad iz navike pogled

odleti u nebo i na

platnu prikaže kraj ono

promjeni svoj oblik.

Spotaknem se o laticu,

i razbim koljena.

Ne obazirući se, dalje

nastavi visinu loviti.

Drvo umre i kod njega je

nađem.Slobodu što je raslo.

Tako prozirna uputi svaku

moju riječ vremenu koje ga

je slomilo.Kleknem pred

sud i mirno izdahnem.






Mrtva ljubav

Gdje ću tebe, o ljubavi moja,
Sad zakopat kad si izdahnula?
U mom srcu nije ti pokoja
Jer si pokoj sav mu razmetnula.

Da te legnem u zemljicu crnu.
U zemljici ti ne bi sagnjila.
Zemska vila dragocjenost tvoju
U kamenje predrago bi zbila

DA te spustim u duboko more,
U moru se ne bi rastopila,
Morska vila dragocjenost tvoju
u biser bi bijeli salila.

Pak bi došli ljudi blagohlepni.
Iz zemlje bi tebe iskopali,
Iz mora bi tebe izvadili
I po svijetu svuda rasprodali.

A ti idi, nek te uzdisaji
k nebu dignu, tamo zvijezdom budi
Tamo meni žalosnome sjaj!
Tamo nece dosegnut te ljudi!

Petar Preradović



Vjerujem zalasku crvenog sunca,
u studenom, stablima bez lišća.
Ponedjeljkom ujutro neustrašivo čekam
prvi nagovještaj petka.

Ali na ljude se ne možeš osloniti
kao na prirodu, kao na stabla.
Nikad ne znam da li se vračaš
u tvoj odlazak, vjerujem do kraja.




Skriveni bol

Neko sa svojim bolom ide
k'o s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebe zgnjeci
i ne da mu prijeci u suze i rijeci.

Rađe ga skriva i tvrdo ga zgusne
u jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
ali u rijeći se ne javi nikad.

Dusa ga u se povuce i smjesti
na svoje dno: k'o more kamen
u njega bačen. More ga prima
dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

Dobriša Cesarić


Some walk with their pain
like an open wound for all to se
The others crush it into themselves
and do not let it turn into teare of words.

Nisam u krizi ali mi je dosadno.
Mi smo oni na koje su nas roditelji
upozoravali...


PRESKUPI MALI OGLASI:


(...a sanjala je kako će jednom biti
velika modna kreatorica...)

~MJENJAM IGLU ZA ŠIVAĆI STROJ~

(...a sanjao je kako će jednog dana
biti svijestski poznati kirurg...)

~MJENJAM DVIJE PRLJAVE ŠPRICE ZA
ČISTU LJUBAV~

(... a sanjala je kako će jednog dana
postati slavna balerina...)

~MJENJAM BOLESNO TIJELO ZA BALETNE
PAPUČICE, MOŽE I RABLJENE~

(...a sanjao je kako će jednoga dana biti
profesor književnosti...)

~MJENJAM 10 PIVA ZA 10 DOBRIH KNJIGA~

(... a sanjao je da će jednog dana postat slavni
pisac...)

~MJENJAM CIGARETE ZA JEDNO DOBRO NALIFPERO~

(...a sanjala je da će jednog dana postati voljena mama...)

~MJENJAM SVOJE PREKINUTE SNOVE ZA OBIČNU STVARNOST
KOJA TRAJE~


go away little girl


doesn't somebody want to be wanted like me?
but where are you?


Što te više slušam,
sve više slutim,
nešto što tek se
treba zbiti...


...imam u sebi toliko bijelih ljudi,
ne znam ni odakle da počnem,
bogata sam ličnostima
samo ih ne mogu razlikovati...

I don't wanna hear, I don't wanna know.
Please don't say you sorry,
I' ve heard it all before..



Stephen Dorff



Does darkness knows your name?Does it?Did you have that dream again?


Take my word and fold me in
Free the soul behind the sin

hayden christensen



They took the best years of my life.
They say they have their reasons.
There's one think they can't teach you is how to feel free...



...u svijetu bez iluzija čovjek je stranac...




kradljivica vremena



run away



just free


ivona i tincka- moje male razmazene balavice


moja bubica


riders of the storm



Duše hodaju
krivudavim pločnikom.
S drvećem može čovjek
kao s bratom razgovarati.
I razmjenjivati svoju dušu
s njim...
Erich Kastner



Ne slušaš me

Ako ti kažem, nevidljiva
sam. Krojit ćeš mi ulogu
po svojoj volji.
Nisam lagala, ali ti me ne
slušaš.

Trebala mi je tvoja
naklonost. Nisam znala da
će me dirnuti. Tražiš
od mene da se promjenim
bez prigovora.

Ni ti ni ja nikome ne
vjerujemo. Već računam na to
da ćeš poželjeti pogrešne stvari.
Ti žudiš bol
koju ti ja mogu zadati.

Više nije daleko dan kad ću te napustiti
sad kad smo razmrsili
prvotni misterij.
Zar ne možemo jedno drugom biti
jednostavno sveci zaštitnici?

Ako ti ne kažem, nevidljiva
sam. Krojit ćeš mi ulogu
po svojoj mjeri.
Nisam lagala; vrijeme je da ti
počneš slušati.


Fizička bol ne samo što
ne dopušta jeziku da ga
opiše nego ga razara,
primoravajući ga da se
povuće u stanje koje mu
je predhodilo svodeći ga
na zvukove i krikove koje
ljudsko biće proizvodi prije
nego što nauči govoriti.

Eleine Scary
,,The body in pain''