što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote?
tko to živi u prošlosti mojoj a još nije umro od sramote?
danas je bio čudan dan...jako čudan....mom frendu Saši došao je bratić iz Vinkovaca (mojih godina, malo stariji) da si kupi motor. Ali ne nešto tipa skutera ili puha...nego lik oce jamahu, hondu, suzuki...jebote...lik se želi ubit!?
a preslatkog li djeteta ( toliko nevino izgleda). kaj je najbolje decko nema ni vozacku, doma vozi neki skutercic, al se ocito cure dovoljno ne pale pa lik mora nabavit neku opaku pilu da tam trebice moze furat...priznajem malo sam ljubomorna...al ne bih ja pilu...ja bih njega...i kako je moj stari neki motorista u mirovini (morao se svega odrec zbog mame...to su one neke fore ili-ja-ili-motor), unajmili oni njega da im tam glumi savjetnika, kakti moj se stari kuzi u pile...al dobro...ne velim ja nista...to su valjda neke muske spike...dok oni njega nisu trazili da on njima tam iz pripizdine trakoscana dofura pilu u zagreb. kak da ne...meni su zivci podivljali...i znam ja sta moj tato hoce...ipak on nije dugo vozio slicnu vrstu, samo puha na poslu. i znam ja da mu je zelja opet osjetiti vjetar u kosi, al jebiga, moja je zelja jaca tako da je ispalo da ce taj gospodin prodavac dofurat motor u zagreb do hrt-a. a meni odmah osmjeh na lice, jer ipak ne bih bila ja da nisam vjestica...motor je lijep, i valjda cu se provozat na njemu (max 40km/h) jer me previse strah...ogromna je to pila:)
prosli vikend bijah smo na viksi. stari je popravljao kosilicu pa me zamolio ako bih je mogla malo uredit, obojat...blablabla...jer ja kao imam smisla za to...frisku figu- vise imam srece nego smisla...tako da sam iz opake kosilice napravila kosilicu za bebace:) hehe...kosilica je unikat i nije na prodaju, tato je ne zeli nit koristit:)...ako vam se svidja slobodno komentirajte, ako ne, opet komentirajte moje slikarsko umjece:)
puno pozdrava svima mojima i ne mojima i zelim vam ugodan dan...uzivajte:)




† †3† Ostavi trag...† ...na tim ljubičastim stranicama...†
...zatvori vrata, klima radi! pa ne hladim cijelo voltino!
...gle sad...sebastian je meni reko jednom davno.''..u svakom mojem teksu recenica je za tebe..''.i sad si ja mislim...pa čoeče...jel on pri sebi? i poželim pitat nekog za savjet jer koji put dvije su glave pametinje nego jedna, a onda se sjetim da sam osuđena na šutnju. mi smo drugačiji. mi jednostavno moramo šutjet. to je naše prokletstvo i možda (kako drugi vele, ali ja tu ne vidim logike) spas. i to me iz dana u dan ubija. što mi tu preostaje?! da gledam na masu kao na neku stoku, kao hranu za gladnu dušu? mogla bih ih osuđivati. i to u nedogled. ali čemu to kad nitko ne čuje moje misli. krije se tu svega i svačega, ali nikog ne zanima. ovaj put neću reći što mislim. da mi riječi ne postanu zloupotrebljene kao do sad. materijalnog je sve više. tu ne vidim zanimacije. nije to smisao novca ili tko ima više, tko manje. smisao je gledanja i shvaćanja samog sebe. ako gledam na sebe kao jedinicu od krvi i mesa...jebote...ja sam onda šnicla! kojoj je jedini cilj da je pojedu ili da strune i ucrvi se negdje na suncu. ako gledam na sebe kao skup misli i djela ne mareći jel mi je izbio prišt na sred čela. to je sve prolazno, dapače sa ožiljcima, al jebi ga, na greškama se uči, ali to je toliko minimalna greška...nešto prolazno, dok moja svjest ostaje sa mnom do kraja i nikad ju neću istisnut kad sazrije niti će se ikad rascmoljit po ogledalu. i tako razgovaram sa sebi istima i uviđam razlog šutnje. mi smo slobodne ptice. našoj visini nema kraja, ni planine nas ne mogu doseć, viši smo i od njih, ali osuđeni na šutnju, da nas ničime ne mogu zarobiti...ni riječima ni kavezima...da nam glas ne mogu otet. zar je to cijena slobode?! vječna šutnja?! praktički to je samoća, sve moraš sam prodrijet, biti dovoljno svjesno odgojen da one najteže trenutke uspiješ preživjet. ali šta je sa onom stokom od mase? jesam li ja drugačiji tip naše rase ako mi ta stoka priraste srcu? stoka i mi imamo iste ciljeve u životu, ali različite načine. i koji put ne shvaćam kako me ne razumiju. želim im pomoći. premda je šutnja najveći dio svega, ali onaj koji je uspio pridobit moju pažnju zaslužuje živjet našim načinom.
pozdrav svim mojima i ne mojima...uzivajte ljudi!

† †2† Ostavi trag...† ...na tim ljubičastim stranicama...†
lovci na mrlje
i kako da ja shvatim tvoje ponasanje?!
znas sta?! iskreno? uopce se ne trudim. imas 30 godina, a ponasas se ko djete od 12. Cemu laganje?! Skrivanje?! Ja nisam moja mater. Sta god bio ja cu shvatiti. Mozda bude shok, al jebi ga. Ja sam covjek ko i svatko drugi. Molim te ostani isti. Sa osmjehom na licu. Pomiri se sa time sto je doslo, prije si o tome trebao razmisljlati, a ne tako kako je tebi pasalo tog trenutka. Ni malo ne pomazes. Odbjas ljude od sebe. Sebican si. Iako je njemu najteze, ti mislis da je tebi. Sta?! Prije si se znao ponasati kao faca?! Di je sada faca nestala?! Dovodis me do toga da koji put odustanem. Mozda se tako bolje osjecas. Ali recite vi meni. Dali je uredu uvjek biti u pravu?! Bojis me se i ja to znam. Cim mi skivas takve gluposti znam da nesto ne stima. Nepristojnost?! o tome bi se fakat dalo raspravljat. Al koja korist od toga kad cu tako i onako odustati i pustit te da se veselis svojem uvijek-u-pravu. Jednostavno, zašto ne šutiš?! Samo šuti jer te polako otkrivam:))))
Pozdrav svim mojima i nemojima, mojem Medaaljoon-u, seki....preporucila bih od hladnog piva- nije sve tako sivo! uzivajte ljudi i vidimo se na jesen....:)))

† †7† Ostavi trag...† ...na tim ljubičastim stranicama...†
čudno?!...ma ne...

dogovaram se ja sa anitom za kavu...ima vec dosta dugo, ali kad god ona nazove ili je meni mob negdje u pripizdini ili fakat ne mogu ic. i tako odlucila se ja napokon za tu kavu, bolje receno napokon nasla vremena i mob je bio u blizini. malo je falilo da ne idem jer me sve stiskalo i svrbilo u trbuhu...sto ce drugo bit nego moje predrasude...jelte...ocekivala ja sad da cu ispast najveca budala, da su se svi pomaknuli s mjesta jedino ja ostala gdje sam stala. no i tako dalje...sve sto je vezano uz to...i dodjem ja tamo... tam knjaz, čutka i zorotovicka (anita je dosla po mene). anita je naravno odmah zaskocila knjaza i tako ga zagrlila kao da ga nije vidla 100 godina. ja je onak sa gađenjem pogledam, zaobiđem i primim stolicu. na sta se matija digne i veli: ''nebus se ti meni nikam izvukla''.I onda me poljubi kao da je nekom rođendan.a ja onak...pa oke...i dalje je brut tu...cure padaju na to. bar sam ja pala! naručim ŠVEJPS, anita kavu, mate pivu, tea neki kapučino, a zorotovička niš...nema se para.ma neka. i sad ja ocekujem neko ruganje na racun mene. a oni spaljeni do bola (al u losem smislu), ja ne znam sta je njima! ova zorotovicka neka napusena ludakinja, pocela je tam nes izvodit, ak joj cik nije pao 100 puta, nije nit jednom. anita ostala ista. mislim te fore...čutka se trga od smijeha, a uopce ne kuzim sta je smjesno...knjazu sam se jedno pet puta derala...jer me nije čuo...ono...i sad oni nes pricali o marici kak su se napusili sim-.tam...i sad si ja mislim...pa kam je ta ekipa otisla?!njima je mozak sprzen ili fakat nisu normalni! ja sam o takvim glupostima pricala u 7 razredu. nesto tipa glupih traceva, al fakat glupih. ni masnih nit zanimljivih. budalastine. onda se oni idu prisjecivat osnovnjaka. pa se pocnu rugat romani iz naseg bivseg razreda. jest ona bila cudna, al oni su se rugali njenim teorijama. pa sta onda? naravno da sam se pobunila....jebote ona je bar imala neku teoriju, a sta oni imaju? kurac na sibici! sam rade sta im drugi vele i da bi ispali face i mozda fora...ono cool...pa nema ni u tome nista lose...al molim te ostani na razini svojih godina (prava se javila). i onda je neka ekipica prolazila tamo...ova se sam dizala i svima bacala u zagrljaj kao da su neki supermani. meni je to bilo smjesno....i naidje zgodni decko...sa curom....napokon sam ju vidla, al ju nisam htjela upoznat...mislim da bi mi svasta izletilo...al nek se ona sam pjeni i neka uziva u njegovom sharmu. i od setali oni....mi smo se u tom kaficu dinstali dok nas zena nije sterala jer je trebala zatvorit. ovi su otisli u megic, ja doma. mate nije htio da odem doma. o tom mi se neda razmisljat sta je trebalo znacit...
...i tako da sam se fakat iznenadila! ne fakat...nego sam ostala pod dojmom.moja ekipa je odkacena i ima ih svakakakvih
, ali oni su definitivno spaljenih mozgova!ah....
bila sam u knjiznici...malo misli odmorit!...svasta sam nasla tam.posao nekako ide, premda me zivcira.obitelj je dobro...rea se kuha, al sta ces, to ti je pasji zivot! tata je opet nasao vrapca...tak da ih sad imamo dva
, ovaj je definitivno moj!
idem ja sad...da se sef ne dere! uzivajte mi...preporucila bih laku i pokusaj (pjesma je prejebena)...otpjevaj mi ju jednom dječače;))), a mogao bi ju i mozda upotrijebit kao inspiraciju kad cemo bit sami:)))). pozdrav mojoj vale, josipi, miici, marthi, moniki, blazi, bagi, pipi, vedranu, vucku, andreju, dražu, suscu, ivi, aniti, slađi, silviji, kovač, pasalicki, petri, tei, vedrani i lac....fali mi ekipa...smrc-smrc!

† †0† Ostavi trag...† ...na tim ljubičastim stranicama...†






























