Marketing
...zatvori vrata, klima radi! pa ne hladim cijelo voltino!
...gle sad...sebastian je meni reko jednom davno.''..u svakom mojem teksu recenica je za tebe..''.i sad si ja mislim...pa čoeče...jel on pri sebi? i poželim pitat nekog za savjet jer koji put dvije su glave pametinje nego jedna, a onda se sjetim da sam osuđena na šutnju. mi smo drugačiji. mi jednostavno moramo šutjet. to je naše prokletstvo i možda (kako drugi vele, ali ja tu ne vidim logike) spas. i to me iz dana u dan ubija. što mi tu preostaje?! da gledam na masu kao na neku stoku, kao hranu za gladnu dušu? mogla bih ih osuđivati. i to u nedogled. ali čemu to kad nitko ne čuje moje misli. krije se tu svega i svačega, ali nikog ne zanima. ovaj put neću reći što mislim. da mi riječi ne postanu zloupotrebljene kao do sad. materijalnog je sve više. tu ne vidim zanimacije. nije to smisao novca ili tko ima više, tko manje. smisao je gledanja i shvaćanja samog sebe. ako gledam na sebe kao jedinicu od krvi i mesa...jebote...ja sam onda šnicla! kojoj je jedini cilj da je pojedu ili da strune i ucrvi se negdje na suncu. ako gledam na sebe kao skup misli i djela ne mareći jel mi je izbio prišt na sred čela. to je sve prolazno, dapače sa ožiljcima, al jebi ga, na greškama se uči, ali to je toliko minimalna greška...nešto prolazno, dok moja svjest ostaje sa mnom do kraja i nikad ju neću istisnut kad sazrije niti će se ikad rascmoljit po ogledalu. i tako razgovaram sa sebi istima i uviđam razlog šutnje. mi smo slobodne ptice. našoj visini nema kraja, ni planine nas ne mogu doseć, viši smo i od njih, ali osuđeni na šutnju, da nas ničime ne mogu zarobiti...ni riječima ni kavezima...da nam glas ne mogu otet. zar je to cijena slobode?! vječna šutnja?! praktički to je samoća, sve moraš sam prodrijet, biti dovoljno svjesno odgojen da one najteže trenutke uspiješ preživjet. ali šta je sa onom stokom od mase? jesam li ja drugačiji tip naše rase ako mi ta stoka priraste srcu? stoka i mi imamo iste ciljeve u životu, ali različite načine. i koji put ne shvaćam kako me ne razumiju. želim im pomoći. premda je šutnja najveći dio svega, ali onaj koji je uspio pridobit moju pažnju zaslužuje živjet našim načinom.
pozdrav svim mojima i ne mojima...uzivajte ljudi!
Post je objavljen 07.07.2008. u 20:10 sati.