...gubis se, polako hlapis...nije to ono sto zelim. sada mi se slika je postala bistra. i sjetim te se cesto, ali ne s onakvom srecom. ocito tako mora biti. nisi stvaran iako sam te ustipnula da si dokazem da jesi.
ajde priznaj...nije da nisi znao, nije da nisi naslucivao, nije da nisi pao! pokusavam se tjesit, ali izmice mi odgovor...nije to ono sta si rekao, ako si tu rijec pregazio, ako si sam upao u svoju zamku, sam sebi u usta skocio. ta varijanta ne dolazi u obzir. mozda zato sta sam se otkrila, ali da nisam, bi li doslo do ovog...kad se prisjecam stvari, znam da bi...al tad jos nisam shvacala da ljubim kamen. previse pricam, to je zar ne?! to je uvijek bilo...
al opet ce doci oni, pitati za tebe, opet me prisjetiti, pribliziti mi onu kurvetinu i odrzati vatru vidiljivom...al nece uspjeti...ne smiju...vatra ce samo tinjati, ali kad god se tvoje ime spomene, pojavi se ona kurvetina, al da je nema na cem bi ja ostala...
vraca se sve na staro, bar s moje strane.......SAMO NE ODAJ SE PREVISE...
jedno znam, da si od mene ucinio bolju osobu, naucio me kako se kamen ljubi... vise necu pisati o tebi...
† †1† Ostavi trag...† ...na tim ljubičastim stranicama...†
povratak
sjetim te se ponekad. i sve me zaboli. cijelo tijelo zadrhti. kad pomislim da sam napokon slobodna
opet se vratis i odparas ranu jos malo.
znas kaj...nije gotovo dok ja tako ne kazem...bolje se pazi sljedeceg trenutka...ti propustas, ti se bojis...i svjesna sam svega sta zelis rec, ali ne mogu te iz glave izbrisati. da mi se bar zgadis, da te bar gledam ko sve ostale, da ti se bar ne radujem, da mi bar ne pase tvoja blizina i tvoje drustvo, ali ti ni ne pitas...znam da te zanima...ali doupires se jer te strah...i mene je bilo...al sada gubim kontrolu...sta je najgore nad sama sobom...i dobro je dok pisem, imam dojam...pricam s nekim, kad vec ti ili oni nisu tu.
sta da vise pisem, kad nema koristi. sta da vise pisem kad je sve nestalo za tobom...koji kurac je meni to trebalo? sta sam se dala...njima ni malo nije stalo kako se ja osjecam...sta sam si ucinila...i jaka sam, znam da jesam...al nemam snage vise glumit nekaj kaj nije tako...nemam se snage odupirat, al budem ja to...jer nisi me vrijedan i ne isplati se...jer da si htio vec bi se vratio, vec bi pitao...al jadan ti u onaj dan kad se sretnemo.., kad ti zavrtim tlo pod nogama i kad pocnes propadati...i sad me neki gnjev hvata i dodje mi ida sve porazbijam, al sjetim se...nisi vrijedan...jer da si bar nesta za mene ucinio, nego si samo nepromisljeno isao glavom kroz zid...i tebe su nagovorili...ako sam vec tako mlada, zasto si isao dalje...? zar nisam bila premlada u krevetu?! sta?! nemoj srat!
joooj, ma ne ljutim se...shvacam da me ne zelis povrijedit shvacam, al sve je to sranje kad sam osjetila sta mi nudis...i jebe mi se....jebi se i ti i ta tvoja jezicina i te tvoje ruke i .... .fakat ste retardirani...i sad je vec postalo i smjesno...bas kao sta si reko...kad bolje razmislim...jesam li ja time ista izgubila? nisam, ja sam svoje napravila, mozda na glup nacin, al sam napravila. a ti? ti si jadnik koji je popusio svoju priliku, ma nisi jadnik, jer me nisi sjebo...nego ne znam visee...pricam gluposti samo da mi odu misli...pokusavam si sve razjasnit, al ne uspjeva...bla bla bla....
...i ne postoji bol tako duboka zbog koje bi pogled spustila...
† †0† Ostavi trag...† ...na tim ljubičastim stranicama...†
...ani...
ne mogu vise...niste trebali dirati u nesto tako savrseno...trebali ste shvatiti...kad sam vas molila...znam...najgore je kad moras sutjeti...ali toliko bih toga htjela reci...proliti sve rijeci pred vas...baciti sve karte...ali jednostavno ne bi shvatili...ne bi pomoglo...sve je bilo tako savrseno premda mozda lazno, ali tjesila sam se...i onda mi nestane sve...zbog njega se svijet okretao...zbog njega se sve cinilo...on me tjerao naprijed...zbog njega sam trpila sve, gazila pred sobom sve probleme...a sad sam ostala prazna, nepotpuna...sve u sta sam vjerovala nestalo je....ali da je barem gad, da me bar iskoristio i otisao, da je bar rekao nesto sta nije trebao, da me bar povrijedio da mogu rec kakav je gad, al on jednostavno to nije. sve je bolne rijeci rekao tako savrseno tako njezno.tako njezno da boli od njeznosti. ana, vise ga nema. sve je nestalo s njim. otisao je. prekrato je sve to trajalo. i pitao me sta sam tako zamisljena, a ja sam ga poljubila da izbjegnem odgovor, a samo sam se pitala sta ce biti dalje kad je postigao sve sto nitko nije...i cuvao me dok me trbuh bolio...djelio je tu bol sa mnom...i stiskao mi ruku...ana, on je bio sve sta sam sanjala, a nestao je.
nisam balava, ano, nisam. ako sam balava, zastol me toliko boli, zasto tako placem, ako sam balava. ako sam balava bi li mogla toliko sutjeti. balavima je predivno, njih boli kurac i sve im je ravno. meni nije.
dobili ste sto ste htjeli, sad znam na cem sam. znam da nema sanse, znam da vise nema utjehe, znam da vise nece biti onih pogleda, znam da vise nece biti onih osmjeha, znam da ne znam kome su sve pjesme pisane, znam da sam prazna i da sam zaboravila sve koji su mi se svidjali, sve sam izgubila...a zasto? trebali ste samo sutjeti...nista drugo...
kako cu ja dalje? sve je on. glupe sibice, cigarete, oni smrdljivi stapi, karte, dlaka u ustima, lancic, pjesme....da bar sam sluh izgubila kao sta sam glas. tih pet godina se srusilo u nista...u prazninu...ano nema ga vise...
i dodje mi da se izrezbarim, toliko da ne mogu hodati...ali sjetim se njegovih rijeci - nikad ne bih digao ruku na sebe, ma sta se dogodilo.
i pozelim mu sve reci od pocetka od kad sam ga prvi put vidjela, do onih dodira i kao sam se osjecala kad je skoro poginuo i htjela bih mu rec kako sam izdrzala te njegove cure i kad se terbao zenit zbog krstitka i kako sam trcala sveceniku samo da mi potvrdi da ne treba, htjela bi mu rec da je fakat bio sve i jos uvijek je. i da sam ga cekala kad se vracao i molila da ostane minutu duze i koliko sam bila tuzna kad bi otisao.zelim mu rec ko sve stoji iza ovoga, htjela bih mu rec za vas, da ste vi krivi, ubiti da sam ja kriva jer sam vas slusala. i da nikad ono nisam radila i da sam jako ponosna na sebe. i da sam se pocoprala zbog njega. zato je sve to tako. i zelim mu reci da me niko nije mogo imat osim njega i onda ode. i zelim mu rec da me nije bilo strah i da sam mu se cijela dala, kao sto nikome nisam. i htjela bih mu samo glas cuti da me smiri i rec mu sve sto osjecam. ali ispast cu balavica koja se zatreskala i koja cmolji...dosadnjakovicka....nece shvatiti...joooj! ano tako bi htjela s vama podjelit ovo, samo malo...da osjetite....
nemam nikakvu uspomenu...bojim se izbrisat broj i poruke, stavila sam majcu na pranje i bojim se da mi ne ishlapi iz glave taj miris.
on je bio sve sto sanjala. nisam se bojala ni malo, nisam odmaknula glavu, ano. nije mi bilo neugodno.nije me bilo sram.
ana, ja vise ne sanjam...prazna sam...ajmo svi pljeskat! uspjeli ste, slomili ste me do temelja...ubili ste svaki atom u meni...
zasto je to tako? kao se on osjeca sad? jel mu upce stalo...zato ti muski ne mogu voljeti, zasto su tako hladni i daleki...i onda mi veli moj edi...mi volimo vise nego vi...i patimo vise nego vi...
totalno sam promjenila misljenje o sebi i drugima...i shvatila sam da do sad nisam imala pojma...sve je nebitno na ovome svijetu...bitna je samo ljubav...i sva ona sranja...zavođenje, izgled, ljubakanje, simo tamo....sve je to nista, ako nemas nekog pored sebe koji ce te voljeti i rascupanu. a njemu nije smetala moja rascupana kosa, dapace...ljubio ju je...
ano, ne mogu reci da ga volim niti da sam zaljubljena u njega...voljeti je nesto sasvim drugo, kad nekog volis ne boli toliko, a kad si zaljubljen, brzo zaboravis....ja imam dojam da necu nikad....
...i da ti priznam nikad nisam bila ljubomorna na gogu ili tinu...tjesila sam se, ja sam mu draza, al vrijeme je krivo...bilo mi je samo zao...
da znas kako je bio vruc...i ne shvacam te njegove rijeci kada se sasvim drugacije ponasao kad nije znao...ne mozes reci da sam mu bila samo prijateljica, jer prema prijateljici se tako ne ponasa...prijateljici se ne govore takve stvari...prijateljicu se ne dira tako...mozda sam mu bila smo avantura, ali avanture ne traju tako dugo i avanturama se ne javljas i do avantura ti nije stalo, al ja znam da njemu je....ne shvacam....ah...godine...ali to nebi trebao biti problem...mozda skola i udaljenost...
ova situacija je teska...jedva je prezivljvam...
† †0† Ostavi trag...† ...na tim ljubičastim stranicama...†
...ostat češ vječna kletva...
skrivala te u sebi, dok nije na kožu izbilo i dok to nisu vidjeli oni koji nisu trebali.znala sam šta će me čekati, znala sam svoju sudbinu, ali oni su dodavali kapi u skoro prelivenu čašu koja se potom prelila. i pokušah im objasnit da znam šta me čeka i čega se bojim jer bolje da te imam u tišini nego u sramu. i progovorih zbog njih...jednu te noc imah za sebe, a u zoru nestnes i izgubis se preko dvije granice...reko si sve ono što sam znala i što sam njima pokušavala objasnit...sve ono čega sam bila svjesna kroz tvoja usta biva progovoreno...a sad sibica gori jer je nisi ugasio i uvijek će gorjeti za tebe jer si ju prvi zapalio, ali bol sa sobom nisi odnio...psihičku bol ublažavam fizičkom. trgam se iako to nije nalik meni. ti jedini sto si uspio ono sto nije nitko, ti jedini koji si slucajno nasao put koji nije nitko, ti jedini koji si premda bolne rijeci napisao kako treba, ti jedini kojeg se ne bojim, i onda odes...i shvacam cijelu situaciju koju shvacamo samo mi, koju oni nisu bili u stanju shvatiti, sve mi je jasno...ali zasto se ne brises iz moje glave...ja kao jaka osoba, koja je hladna na sva ta ljubavna sranja, kako mi se to moglo dogodit, kako me moglo lupiti tako jako...kako si znao? ti jedini koji si me slomio, potrgao sve brane u meni i sve to na njezan nacin, ti jedini koji si znao uci u mene...koji nisi pitao, nego usao tihim pogledom. zasto odlazis sad kad si se napokon otkrio. nitko mi ne vjeruje, nitko ne shvaca, da zapravao postojis, da dises na ovom jebenom planetu i da tvoje srce kuca, premda ne kraj mene, ali negdje u nekom drugom centru.
zar je bitno vrijeme i zar su bitni ostali?
mozda ju jednom ugasimo...tko to zna...
samo cu ti jedno rec...jebi se! ili me ubi do kraja ili ne seri...gade...koji mi oduzimas dah...jebem ti mater usranu...samo reci kako si znao?kako?!?!?
† †0† Ostavi trag...† ...na tim ljubičastim stranicama...†
