ne mogu vise...niste trebali dirati u nesto tako savrseno...trebali ste shvatiti...kad sam vas molila...znam...najgore je kad moras sutjeti...ali toliko bih toga htjela reci...proliti sve rijeci pred vas...baciti sve karte...ali jednostavno ne bi shvatili...ne bi pomoglo...sve je bilo tako savrseno premda mozda lazno, ali tjesila sam se...i onda mi nestane sve...zbog njega se svijet okretao...zbog njega se sve cinilo...on me tjerao naprijed...zbog njega sam trpila sve, gazila pred sobom sve probleme...a sad sam ostala prazna, nepotpuna...sve u sta sam vjerovala nestalo je....ali da je barem gad, da me bar iskoristio i otisao, da je bar rekao nesto sta nije trebao, da me bar povrijedio da mogu rec kakav je gad, al on jednostavno to nije. sve je bolne rijeci rekao tako savrseno tako njezno.tako njezno da boli od njeznosti. ana, vise ga nema. sve je nestalo s njim. otisao je. prekrato je sve to trajalo. i pitao me sta sam tako zamisljena, a ja sam ga poljubila da izbjegnem odgovor, a samo sam se pitala sta ce biti dalje kad je postigao sve sto nitko nije...i cuvao me dok me trbuh bolio...djelio je tu bol sa mnom...i stiskao mi ruku...ana, on je bio sve sta sam sanjala, a nestao je.
nisam balava, ano, nisam. ako sam balava, zastol me toliko boli, zasto tako placem, ako sam balava. ako sam balava bi li mogla toliko sutjeti. balavima je predivno, njih boli kurac i sve im je ravno. meni nije.
dobili ste sto ste htjeli, sad znam na cem sam. znam da nema sanse, znam da vise nema utjehe, znam da vise nece biti onih pogleda, znam da vise nece biti onih osmjeha, znam da ne znam kome su sve pjesme pisane, znam da sam prazna i da sam zaboravila sve koji su mi se svidjali, sve sam izgubila...a zasto? trebali ste samo sutjeti...nista drugo...
kako cu ja dalje? sve je on. glupe sibice, cigarete, oni smrdljivi stapi, karte, dlaka u ustima, lancic, pjesme....da bar sam sluh izgubila kao sta sam glas. tih pet godina se srusilo u nista...u prazninu...ano nema ga vise...
i dodje mi da se izrezbarim, toliko da ne mogu hodati...ali sjetim se njegovih rijeci - nikad ne bih digao ruku na sebe, ma sta se dogodilo.
i pozelim mu sve reci od pocetka od kad sam ga prvi put vidjela, do onih dodira i kao sam se osjecala kad je skoro poginuo i htjela bih mu rec kako sam izdrzala te njegove cure i kad se terbao zenit zbog krstitka i kako sam trcala sveceniku samo da mi potvrdi da ne treba, htjela bi mu rec da je fakat bio sve i jos uvijek je. i da sam ga cekala kad se vracao i molila da ostane minutu duze i koliko sam bila tuzna kad bi otisao.zelim mu rec ko sve stoji iza ovoga, htjela bih mu rec za vas, da ste vi krivi, ubiti da sam ja kriva jer sam vas slusala. i da nikad ono nisam radila i da sam jako ponosna na sebe. i da sam se pocoprala zbog njega. zato je sve to tako. i zelim mu reci da me niko nije mogo imat osim njega i onda ode. i zelim mu rec da me nije bilo strah i da sam mu se cijela dala, kao sto nikome nisam. i htjela bih mu samo glas cuti da me smiri i rec mu sve sto osjecam. ali ispast cu balavica koja se zatreskala i koja cmolji...dosadnjakovicka....nece shvatiti...joooj! ano tako bi htjela s vama podjelit ovo, samo malo...da osjetite....
nemam nikakvu uspomenu...bojim se izbrisat broj i poruke, stavila sam majcu na pranje i bojim se da mi ne ishlapi iz glave taj miris.
on je bio sve sto sanjala. nisam se bojala ni malo, nisam odmaknula glavu, ano. nije mi bilo neugodno.nije me bilo sram.
ana, ja vise ne sanjam...prazna sam...ajmo svi pljeskat! uspjeli ste, slomili ste me do temelja...ubili ste svaki atom u meni...
zasto je to tako? kao se on osjeca sad? jel mu upce stalo...zato ti muski ne mogu voljeti, zasto su tako hladni i daleki...i onda mi veli moj edi...mi volimo vise nego vi...i patimo vise nego vi...
totalno sam promjenila misljenje o sebi i drugima...i shvatila sam da do sad nisam imala pojma...sve je nebitno na ovome svijetu...bitna je samo ljubav...i sva ona sranja...zavođenje, izgled, ljubakanje, simo tamo....sve je to nista, ako nemas nekog pored sebe koji ce te voljeti i rascupanu. a njemu nije smetala moja rascupana kosa, dapace...ljubio ju je...
ano, ne mogu reci da ga volim niti da sam zaljubljena u njega...voljeti je nesto sasvim drugo, kad nekog volis ne boli toliko, a kad si zaljubljen, brzo zaboravis....ja imam dojam da necu nikad....
...i da ti priznam nikad nisam bila ljubomorna na gogu ili tinu...tjesila sam se, ja sam mu draza, al vrijeme je krivo...bilo mi je samo zao...
da znas kako je bio vruc...i ne shvacam te njegove rijeci kada se sasvim drugacije ponasao kad nije znao...ne mozes reci da sam mu bila samo prijateljica, jer prema prijateljici se tako ne ponasa...prijateljici se ne govore takve stvari...prijateljicu se ne dira tako...mozda sam mu bila smo avantura, ali avanture ne traju tako dugo i avanturama se ne javljas i do avantura ti nije stalo, al ja znam da njemu je....ne shvacam....ah...godine...ali to nebi trebao biti problem...mozda skola i udaljenost...
ova situacija je teska...jedva je prezivljvam...
Post je objavljen 09.01.2009. u 12:30 sati.