ne mučim te bez razloga, ako ne znaš sve je uzalud.
tvoje ''volim te'' kao da je postalo paradoks. možemo samo ponavljati svoje posljednje riječi.
postavljaš retoričko pitanje u trenutku kada ga želiš učiniti ljepšim, a to trenutak nije.
kao da si postao kukac.
vrijeme je kada za našu jabuku treba više truda. a naša jabuka trune.
umorna sam od iskopavanja novih korita našoj rijeci, sad već pomalo presahloj.
i lijepo je gledati unaprijed i nadati se da će sve biti uredu, da ćemo se jednog dana susresti u oceanima.
mora postajati kap, da bi potok potekao.
teško je veslati sam u dvoranama naših srca, udarati o gong mlitavim rukama.
ne pokušavam izbjeć odgovor na retorička pitanja, ali ovo nisi ti i ovo nisam ja.
želim oslonac i potporu, želim ono mijesto pored tebe.
ali...

možda jednog dana kad naučiš plivat na otvorenom moru.
iako te volim, odgovor znaš.
još uvijek se nadam promjeni.
Post je objavljen 28.09.2012. u 09:35 sati.