...ona zove moje ime...

huh...opet se sve isto ponavlja, al kad se sjetim da je moglo biti gorije...

al ne razumijem sta je ono trebalo znacit, ne samo tebi, i njima. Ne tjerajte me da se vise nikad ne vratim. Ja nisam vasa igracka. Ja imam osjecaje. Ne mogu se ja svaki put nakon povratka oporavljat od njega. Jedva sam i sad sve to sakrila. Pa kaj tebi pada na pamet? Nisam ja svoje srce nasla na cesti! Kaj ti je? Pa mislila sam da cu umrijeti zadnji put. Totalno sam pukla. I na sve to sta sam ja jedva izdrzala, ti velis to su mali problemi, kad odrastes vidjet ces ti probleme. Pa jebem ti mater! Mislis da ja nista ne osjecam? NE zavrijedjujes ni malo vidjet to. Samo gledas svoje dupe. Kurcis se okolo kako ti uvijek mozes dobit sto zelis, kako je tvoja uposrnost uvijek uspjesna. Gle, naiso si na tvrd orah. Ja zivim s njima i ja znam sta oni misle, ne ti. Ustvari bilo je smjesno. Imate muda pitati?! - Nemamo Usrali ste se malo...

Uopce nije bila stvar u umoru. Nisam ja umorna, nisu oni umorni. Znaju oni da cu ja pomoci, znaju oni da ja necu smetati i znaju oni da cu ja dat sve od sebe, cak i organizirat to.
Nije stvar u tome da sam se prekasno vratila.

Stvar je u onih tjedan dana poslije.

I sada me čuvaju jer oni jedini su vidjeli koliko boli, dok nikog od vas nije bilo...Oni jedini su ostali kad ste se vi svi razbjezali.

A sad...zanimljivo je to sto si ti taknuo (skupa s njom) u moje savrsenstvo, a on je taknuo u vase. Sta sad velis? Ja ne znam kako se ti osjecas. ''To uopce nisu problemi sta ti imas!'' Zelis li da ponovim tvoje rijeci? NEcu ti ni malo pokazati, necu kleknuti, smijat cu ti se u facu dok ces tonut i preklinjat te da se uhvatis za moj osmijeh, misli pozitivno. jedino sto sa sigurnostcu mogu rec, ovo je kusnja. Nauci sad, da ne moras ponavljat poslije. Isto. Volim te, i nju i njega i sve vas. Vi ste moji punjaci, ali isto tako moze doci i do kratkog spoja. Molim vas nemojte da do toga dodje.

A sta se tebe tice. Znam. Tako sam i htjela. I nije lijepo cut,al to je jedini nacin i boli i peci ce oci, al to je jedini nacin. I za tebe i za mene.

U nekom drugom zivotu.

† †0† Ostavi trag...† ...na tim ljubičastim stranicama...†

Želim te pozdraviti, ljubav moja! Jako mi se sviđa to tvoje ponašanje.Neobično i tajnovito. Ali me već pomalo guši. Trebaš znat granice tog obožavanja. Ako imaš šta za reć, reci. Nemam namjeru molit jer smatram da sam već dovoljno moljakala. Ne da mi se više. Umara me sve to. Javljaš se samo u trzajima, više mi baš i ne fališ. Ti si odabrao propast i onda se još usudiš javljat preko drugih. Kukavico!

Bilo bi najljepše, i meni najdraže (doli najlakše) da mogu reći da ste mene zajebali, ali toliko mi je teško prihvatiti da ste sebe zajebali...Pozovi me ponovo, molim te. Mislim da se nećeš više ni usuditi. Ne da mi se ići tamo. Stvarno razmišljam o tome da ne idem tamo. Teško je ponovo pogledati u te plave oči. Opet ću zaboravit kome su namjenjeni oni leptiri. TEbi naravno i oprosti ako si mislio da sam te zamjenila. Nisam. Želim tvoju reakciju, želim otopiti tvoj led. Želim ga razbiti. Želim da me takneš i primiš u naručje. I da me grliš i ne ispuštaš iz zagrljaja (jedino ako ću trebati na Wc).Želim ponovo udisati one tvoje voćne parfeme koji me bude. Koji me još više tjeraju da slinim za tobom. Želim zarit zube u tvoj savršeni vrat, ostaviti milijun tragova da svi znaju da si moj. Poželim postati marka s police pa da postaneš opsjednut mnome. Da me prezireš i voliš u isto vrijeme.

Samo se zelim smijati, umirati od smijeha. I tako sam sretna jer te nema tu. Jer žudim za onime što si bio, a što više nisi. Čudna sam i sama sebi! Zaljubljena sam

† †1† Ostavi trag...† ...na tim ljubičastim stranicama...†

(ne pišu se imena pa ne zna na koga se odnosi)

Došla mi je jučer. Donjela mi je pune ruke gnjeva. Ne znam gdje ga je uspijela toliko skupiti, niti me iskreno zanima. Odbila sam. Plakala je. Mislim da ima plantažu doma.Jako je plakala. Zaprepastila sam se.
Tko ti je to učinio?! - pitala sam je.
Nije odgovarala, samo je plakala. Vidjela sam da to ne vodi nikud.Ja nisam plakala. Nisam htjela. Nisam željela, a znam da ona je. Bilo bi joj lakše kad bi vidla i da ja plačem. Optužila me. Ja sam kimnula glavom. Vidjela sam, nešto sam je naučila. Nisam se htjela prepirat. Za takvo nešto nema me pravo optuživati. To je stvar gledišta. Trebala bi biti zahvalna šta ne razumijem njenu bol, jer da razumijem bila bi joj konkurencija i sigurna sam da bi to dobro iskoristila. Izazov, jebi ga! Zašto bi ja trebala nositi njene suze? Da se još i njenim suzama ukrasim, suprkos višku boja kojima ukrašavam svoje sunčane naočale? Zašto ona malo nebi pričuvala moje osmjehe? Možda povrate ono utočište koje je spalila. Jako mi nedostaje. I već se pomalo privikavam na to.Ne želim da shvati kako se osjećam. Onda bi se tako i ona osjećala. A to ne želim. Nije lijepo. Ne želim joj bol.

Optužila me za nešto što ona misli da je tako. A šta da joj radim? Neka misli, neka se guši u svojim bespotrebnim suzama. Živimo svoje živote. Ona bira šta hoće za sebe. Ona bira svoj način. Ne razumijem samo, zašto od mene očekuje da je shvatim!
Nitko te neće shvatiti, kao što ti sama sebe shvaćaš!- rekla sam joj, a prešutila sam '' To što te volim, neće te promjeniti.''
Ne očekujem to više, lagat ću ako kažem da to nisam očekivala. Ali otvorili su mi oči, natjerali me da ih otvorim. Tad sam zaplakala. Zar ću je morati izgubiti? Zar ću je morati odbaciti zato što me tjera da biram?
Ne mogu je gledati kako plaće, ne mogu zamisliti kako želi i mene vidjeti kako plaćem. Zašto? Moža je gladna. A Isus kaže napoji žednoga, nahrani gladnoga, Isus kaže i oprosti.
Rekoh joj:'' Evo ti moja patnja, nahrani se.''

A onda nek me pusti praznu i bez krvi jer svaki atom moga bića je patnja. Nek me pusti nesretnu od sebe da u drugima nađem sreću. Nek me pusti da s drugima djelim sreću kad ju ona nije znala djelit. Nek me pusti da se moji osmjesi odmaraju u tuđim krilima i da moja šutnja sa drugima nije neugodna.

Evo,nesretna sam, patim, jesi li se dovoljno najela? jesi li sad sretnija?-pitala sam je.
Jesam. - odgovorla mi je.


Moja misija je završena.

† †3† Ostavi trag...† ...na tim ljubičastim stranicama...†

Travanj 2015 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Rujan 2012 (2)
Srpanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Studeni 2008 (1)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (8)
Svibanj 2008 (10)
Travanj 2008 (11)
Ožujak 2008 (10)

<	travanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

...† ...probaj...†...

~Pokraj nje prođem

Pokraj nje porđem
svakog dana
Ko zreli rujan
u moje se oči
sklupča
i ojutri skopljenih krila
Čim pjetli najave sunce
ušutnjena
iz mog se brodoloma
iskrade
Ode
i opet iščekuje
po svoje riječi
djeljiv jednino
s njenom šutnjom
kada ću navratiti




#Šiljo#




~Ptičar

Sjedim između njih. Skoro
mrtve, a ipak pričaju svoju priču.
U zadnjim redovima, gdje svjetlost
misli ne dopire.
Al ipak se nađe netko,pa upita:
Što radiš djevojko?!
Ne odgovaram na pitanje.
Šutim. Tražim požudu za
njihova krila. Spuštam pogled.
Prsti prelaze preko žica.
Na tren ih umirim. Osjetim
miris baruta. Perje mrtvo u lešu.


-narko-





~Usne od pepela

…što si to učinio

natjerao si me

da ti ljubim usne od pepela

ostavio si siv trag

na mom licu

da me podsjeća

da je sve prolazno

…

…kao hrpu jesenskoj lišća

vjetar raznosi moje misli

a svijeća se gasi

a tama ponovno

na kazališne daske života

postavlja svoju

predstavu…


jedna cura-sketch666




~divljina

Možda smo joj zaboravili imena,

možda se ne oglasimo kad ona zazove naše,

ali negdje u srži je poznajemo,

težimo k njoj, znamo da nam pripada

i da mi pripadamo njoj.

Bez nje šutimo dok zapravo izgaramo.

Bez nje uzimamo previše, premalo

ili nimalo. Bez nje zaboravljamo

zašto smo tu, tek izdržavamo,

dok bi inače održavale.

Ona je prljav korjen svih žena.

Ona je ono što nas tjera dalje

kad mislimo da nam je došao kraj.


-žene koje trče s vukovima-

Drvo

Skida svoje bijele rukavice,

pokazuje uništene grane.

Drvo na podu, slomljeno tvojih

udaraca, zadavljeno gleda

moju nakaznost.

Svi traže od drveta

da bude pravilno.

Kad iz navike pogled

odleti u nebo i na

platnu prikaže kraj ono

promjeni svoj oblik.

Spotaknem se o laticu,

i razbim koljena.

Ne obazirući se, dalje

nastavi visinu loviti.

Drvo umre i kod njega je

nađem.Slobodu što je raslo.

Tako prozirna uputi svaku

moju riječ vremenu koje ga

je slomilo.Kleknem pred

sud i mirno izdahnem.






Mrtva ljubav

Gdje ću tebe, o ljubavi moja,
Sad zakopat kad si izdahnula?
U mom srcu nije ti pokoja
Jer si pokoj sav mu razmetnula.

Da te legnem u zemljicu crnu.
U zemljici ti ne bi sagnjila.
Zemska vila dragocjenost tvoju
U kamenje predrago bi zbila

DA te spustim u duboko more,
U moru se ne bi rastopila,
Morska vila dragocjenost tvoju
u biser bi bijeli salila.

Pak bi došli ljudi blagohlepni.
Iz zemlje bi tebe iskopali,
Iz mora bi tebe izvadili
I po svijetu svuda rasprodali.

A ti idi, nek te uzdisaji
k nebu dignu, tamo zvijezdom budi
Tamo meni žalosnome sjaj!
Tamo nece dosegnut te ljudi!

Petar Preradović



Vjerujem zalasku crvenog sunca,
u studenom, stablima bez lišća.
Ponedjeljkom ujutro neustrašivo čekam
prvi nagovještaj petka.

Ali na ljude se ne možeš osloniti
kao na prirodu, kao na stabla.
Nikad ne znam da li se vračaš
u tvoj odlazak, vjerujem do kraja.




Skriveni bol

Neko sa svojim bolom ide
k'o s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebe zgnjeci
i ne da mu prijeci u suze i rijeci.

Rađe ga skriva i tvrdo ga zgusne
u jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
ali u rijeći se ne javi nikad.

Dusa ga u se povuce i smjesti
na svoje dno: k'o more kamen
u njega bačen. More ga prima
dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

Dobriša Cesarić


Some walk with their pain
like an open wound for all to se
The others crush it into themselves
and do not let it turn into teare of words.

Nisam u krizi ali mi je dosadno.
Mi smo oni na koje su nas roditelji
upozoravali...


PRESKUPI MALI OGLASI:


(...a sanjala je kako će jednom biti
velika modna kreatorica...)

~MJENJAM IGLU ZA ŠIVAĆI STROJ~

(...a sanjao je kako će jednog dana
biti svijestski poznati kirurg...)

~MJENJAM DVIJE PRLJAVE ŠPRICE ZA
ČISTU LJUBAV~

(... a sanjala je kako će jednog dana
postati slavna balerina...)

~MJENJAM BOLESNO TIJELO ZA BALETNE
PAPUČICE, MOŽE I RABLJENE~

(...a sanjao je kako će jednoga dana biti
profesor književnosti...)

~MJENJAM 10 PIVA ZA 10 DOBRIH KNJIGA~

(... a sanjao je da će jednog dana postat slavni
pisac...)

~MJENJAM CIGARETE ZA JEDNO DOBRO NALIFPERO~

(...a sanjala je da će jednog dana postati voljena mama...)

~MJENJAM SVOJE PREKINUTE SNOVE ZA OBIČNU STVARNOST
KOJA TRAJE~


go away little girl


doesn't somebody want to be wanted like me?
but where are you?


Što te više slušam,
sve više slutim,
nešto što tek se
treba zbiti...


...imam u sebi toliko bijelih ljudi,
ne znam ni odakle da počnem,
bogata sam ličnostima
samo ih ne mogu razlikovati...

I don't wanna hear, I don't wanna know.
Please don't say you sorry,
I' ve heard it all before..



Stephen Dorff



Does darkness knows your name?Does it?Did you have that dream again?


Take my word and fold me in
Free the soul behind the sin

hayden christensen



They took the best years of my life.
They say they have their reasons.
There's one think they can't teach you is how to feel free...



...u svijetu bez iluzija čovjek je stranac...




kradljivica vremena



run away



just free


ivona i tincka- moje male razmazene balavice


moja bubica


riders of the storm



Duše hodaju
krivudavim pločnikom.
S drvećem može čovjek
kao s bratom razgovarati.
I razmjenjivati svoju dušu
s njim...
Erich Kastner



Ne slušaš me

Ako ti kažem, nevidljiva
sam. Krojit ćeš mi ulogu
po svojoj volji.
Nisam lagala, ali ti me ne
slušaš.

Trebala mi je tvoja
naklonost. Nisam znala da
će me dirnuti. Tražiš
od mene da se promjenim
bez prigovora.

Ni ti ni ja nikome ne
vjerujemo. Već računam na to
da ćeš poželjeti pogrešne stvari.
Ti žudiš bol
koju ti ja mogu zadati.

Više nije daleko dan kad ću te napustiti
sad kad smo razmrsili
prvotni misterij.
Zar ne možemo jedno drugom biti
jednostavno sveci zaštitnici?

Ako ti ne kažem, nevidljiva
sam. Krojit ćeš mi ulogu
po svojoj mjeri.
Nisam lagala; vrijeme je da ti
počneš slušati.


Fizička bol ne samo što
ne dopušta jeziku da ga
opiše nego ga razara,
primoravajući ga da se
povuće u stanje koje mu
je predhodilo svodeći ga
na zvukove i krikove koje
ljudsko biće proizvodi prije
nego što nauči govoriti.

Eleine Scary
,,The body in pain''