maligogo

četvrtak, 26.07.2007.

Moji ferreti i ja...... Ili Mali Bero, Luna i ja!

Pozdrav svima!
Moja tvorovska priča počinje još prije dvije godine kad sam prvi put čuo da ova životinjica uopće postoji.
Od tada sam čitao o njima, gledao fotke, učlanio se i na forum Ferrets of croatia...Ljubav je bila sve veća, no nekako nije bilo sreće da nađem i svog ferreta.

Prije dva dana nenadano mi stigne poruka u kojoj me Dea s foruma pita želim li kupiti tvora.
Heh, trebalo mi je čitavih 3 sekunde da se odlučim na kupnju, a kad sam čuo da je ostala još i ženkica, dvoumio sam se 5 sec i na koncu odlučio uzeti i nju.
Mislio sam da ću po njih tek za vikend, no eto ispalo je da sam ih dobio isti dan uveče.
Koja je to jurnjava bila, hehe, angažirao prijatelja da mi pomogne, poslije posla u 5 popodne odjurili u Pet Centar, kupili najveći kavez što su imali, transporter, nakupovali opreme, igračaka, hrane, malt pastu.....sve što sam već od ranije znao da će mi trebati.
I oko 8 sati već smo pijuckali kolu na splavi u Osijeku, a pored nas u transporteru dva mala feretića. Iako sam htio čuti što više informacija o njima, nekako sam jedva dočekao da krenem doma i smjestim ih u njihov novi dom.
Evo u narednih nekoliko fotografija predstavljam vam njihov dom, a i njih same.
Vrlo ih je teško fotografirati. Nema tog fotoaparata koji može dovoljno brzo fokusirati njihove nemirne, jureće male njuškice i repiće.

Kavez je smjesten u jednom uglu, bez propuha i bez da na njega izravno padaju sunčeve zrake. Velik je 110x90x70 cm.

Ovo im je omiljena igracka - gumena kokoš. Još uvijek malo prevelika za njih, no oni su neumorni u nastojanju da tu gumenjaru što prije udave i smažu.

mmmm, moja glava, mojaaaaa!

Pogotovo je fora davit kokoš u ovoj mekanoj ljuljacki.

A tek kad skocim s gornjeg kata na tu kokoš, a ona zapišti...mmmmm, poziv u lov.

U noci najviše volimo spavati u kucici na katu, umotani u pamucne majice. Dobro jutro, svima!

Ej lega ti već usto? Šta ima za dorucak?

Ajd i ja cu onda nešto ubacit u kljun!

A daj pusti me, jedeeeem! Necu se slikat! Gric!!!

Ajde bježi više s tim aparatom, oćoravit ću od tog blica. Beeeeeelj!

Pozdrav svima, toliko od mene i mojih smradaca za sada!

26.07.2007. u 11:36 • 7 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 25.07.2007.

Moji novi prijatelji...

Pozdrav zmijoljupci!

Evo samo nabrzaka Vam predstavljam moje nove cimere.
Neočekivano me je jučer popodne nazvala jedna od članica foruma ferret of croatia i ponudila mi na prodaju svog tvorića. Imala je još i jednu ženkicu, koju je hitno morala prodati, budući da ide na more u petak. Malo sam se dvoumio, no rekoh - nek ide kvragu, gdje ima za jednog bit će i za dva. -

Nabrzaka se dogovorili da dođe u OS (Budući je vlasnica iz Požege), ja prije toga pokupovao kavez i ostalu opremu, hranu, malt pastu, igračke.....i eto u nepunih 4-5 sati dugo željeni tvorići su bili u mome domu. Ni sanjao nisam o tome kad sam se jučer ujutro probudio.

Inače su poznati veliki pospanci, ali su bili oduševljeni svojim novim smještajem pa su periodično ludovali cijelu noć.
Jako su dobro odgojeni, zdravi, uopće ne grizu, piške i ostale radnje obavljaju u pijesak,...., ma divota.

Evo vam nabrzaka 2 fotke dok su još bili kod svoje bivše vlasnice, a fotke iz njihova novog doma ćete vidjeti uskoro:

oboje nakon kupanja:

mala muška buhtlica:

Toliko od mene i malih smradeka za sada. Čujemo se, tj. postamo se uskoro. Stižu uskoro i slike njihova novog doma.

Pozzzzz!

25.07.2007. u 09:29 • 1 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 01.07.2007.

Malo fotografija spaljene zemlje....

Prigovaraju da ne pišem!
Kako da pišem, o čemu? Ogorčen sam ovom sušom i ljut na ovaj prokleti, a tako primamljivi kapitalizam, na ustroj gdje novac i sve što se u njega može pretvoriti predstavljaju osnovu postojanja, temelj djelovanja svakog pojedinca. I kao da je i sama priroda vidjela tu našu bolesnu opsjednutost zlatom pa je, po našoj želji, ovu jeftinu zelenu boju prirode pretvorila u sušnu, zlatno žutu boju smrti.
Eto nam je sad, gdje god pogledaš diljem ove naše ravnice svugdje se žuti, sve manje se vidi ono obično, iskonsko, primitivno zelenilo.

U tom spaljenom vrtu ipak sam uspio uhvatiti pokoji zeleni kadar. Mislio sam čekati da padne kiša i sve zazeleni, ali vidim da od toga baš neke vajde i nema. Zeleno ćemo vidjeti tek najesen. Do tada žuto....čekanje.

Prvo dio mog stada, malog ali odabranog, koji također pati zbog ove vrućine:

Prijatlejima koji su mi poklonili smrču, evo dokaz da se brinem za nju, živa je i raste:

Malo dijelova glavnog vrta:

ginko:

jasen:

rabarbara:

šljivik:

vinograd:

KAMENJAR:

čuvarkuća:

I na kraju pogled u susjedstvo: