Počasni predsjednik HHO-a Antun Vrdoljak ponovno pliva uz struju. Nije želio biti dio euforičnoga slavlja pa makar i kurtoazno uputiti čestitke Ratku Rudiću, izborniku vaterpolske reperezentacije koja je postala svjetski prvak na netom održanom prvenstvu u Melbourneu. Dapače, Vrdoljak je u svom stilu, bez rukavica, ustvrdio da Rudić nije odgojio nijednog hrvatskog igrača te da nije u samom vrhu hrvatskih trenera i izbornika u koje ubraja Kostelića, Blaževića, Novosela i Červara. Nije Vrdoljak zaboravio Rudićeve odbijenice 1992. i 1994. godine kada ga je zvao u Hrvatsku. Očito mu nije oprostio ni svađu s Olimpijskih igara u Atlanti 1996. Sve to skupa začinio je izjavom kako "kršćani najviše vole izgubljenog sina ili ovčicu".
Sve te Vrdoljakove izjave možda bi imale smisla prije desetak godina, no danas one zvuče deplasirano i nekako neprimjereno u državi koja sebi voli tepati da je demokratska.
I možda bi ova priča stala na tome i nitko Vrdoljaku ne bi zamjerio njegovo "izdvojeno mišljenje" dok cijela nacija slavi najveći uspjeh našeg vaterpola da Vrdoljak i Rudić nemaju prapovijest osobnih sukoba. Tako da i ove Vrdoljakove opaske imaju prizvuk starih nerazriješenih računa.
Doda li se tome da predsjednik HVS-a Perica Bukić tvrdi da je za dolazak Rudića blagoslov trebao dati čak premijer Ivo Sanader, stvar poprima ozbiljne razmjere. Svakome pametnom u Hrvatskoj jasno je da politika zadire u sve segmente društva, ali da premijer odlučuje izravno tko će biti izbornik, previše je pa ako je i od Sanadera. Bukićeva je iskrenost dobrodošla, ali, na žalost, pokazuje svu bijedu demokratskog stanja u Hrvatskoj. A tek njegova izjava da su u Saboru neki saborski zastupnici, i to iz SDP-a, posprdno izjavljivali, nakon što je Rudić stao na kormilo vaterpolske reprezentacije, da se ponovno širi bratstvo i jedinstvo, znak je za uzbunu. No to s pozicije navijača danas nije važno i nitko danas neće izborniku Rudiću zamjerati da je devedesetih živio u Beogradu i Italiji ili da je jugoslavenski orijentiran iako su kritičari zaboravili da korijene vuče iz Dicma. On je jednostavno izbornik svjetskih prvaka i tome treba skinuti kapu i diviti mu se na isti način na koji se divimo nogometnoj vještini Mikija Rapajića, glazbi Arsena Dedić, glumi Pere Kvrgića...
|
RSS
| Komentari da/ne?