Gledajući sinoć devedesetominutni film o glavnoj haaškoj tužiteljici Carli del Ponte pod nazivom Carlina lista, kroz glavu mi je prošlo nekoliko asocijacija. Točno prije sedam godina, kao novinar sam izvještavala prilikom izricanja prvostupanjske kazne gneralu Tihomiru Blaškiću, kojemu je tada sudac Jorda odmjerio kaznu od 45 godina a da mu nije bio dokazan nijedan pojedinačni krimen. Nakon žalbenog postupka ta je kazna smanjena i osuđen je na točno onoliko godina koliko je proveo u pritvoru. Zašto to pišem? Jasno se sjećam prizora: sudac Jorda čitao je sat vremena sažetak presude a da nijednom nije pogledao generala, ustalom, kao ni kad mu je odrapio 45 godina. U sudnici, iza stakla, tiskali su se s jedne strane predstavnici Bošnjaka koji su bili zadovoljni presudom i Hrvati koji su bili osupnuti visinom kazne. Blaškićeva supruga pala je na koljena i počela čupati kosu. Nakon toga gotovo beživotnu iznijeli su je iz sudnice. Blaškić je mirno, gotovo automatski pedantno, spremio svoje stvari u aktovku i izišao.
Sinoćnji film veličao je tužiteljicu i njezinu ulogu na trenutke do iritacije. No pokazao je i kako ona uživa u svojoj moći. Pače, kako se miješa i u sastav srbijanske vlade. No ni to nije pomoglo da se makne s mrtve točke kada su u pitanju uhićenja Karadžića i Mladića. Naravno, njezin posao je progon počinitelja ratnih zločina. No samo je u jednom trenutku priznala da njezina misija nije uspjela jer joj stalno izmiču. No za utjehu se zato dočepala Gotovine. Možda je najbolje od svih rad tužiteljstva i suda u Haagu opisla jedna žena iz Srebrenice. Tužno je zaključila da sud traži istinu, ali da ne donosi pravdu. Kako proročanski. Naime, to je rečeno godinu i pol dana prije nego što je jedan drugi sud, također u Haagu, presudio da Srbija nije odgovorna za genocid u Srebrenici.
Posebno je iritantan stav savjetnika haaške tužiteljice koji bez kolebanja kažu kako im se fućka za javno mišljenje u Hrvatskoj ili za tekstove u hrvatskim medijima. Puno više ih zanima stav, kako su se izrazili, velikih novina u svijetu. No ne ustručavaju se koristiti uslugama medija, pa i onih u Hrvatskoj koji su im skloni, kako bi propagirali vlastite interese i stajališta. Čak i Nikiforov priznaje da je sud i politički te da koristi političku moć, ali i da je Hrvatska, na putu u EU, imala koristi od suradnje s tužiteljstvom.
|
RSS
| Komentari da/ne?