|
Sretna Nova svima!
Znam da nama mora biti! 
Nevjerojatno je kako mališani brzo, čak prebrzo rastu, mijenjaju se iz dana u dan. Doslovno.
Da mi je netko rekao kako će biti situacija gdje doslovno preko noći primjećujem promjene na svom mališi, ne bih mu vjerovala.
U protekla dva-tri mjeseca (od mog zadnjeg javljanja) uspjeli smo skupiti ukupno četiri zubića, teško „uzgojena“. Donji nisu bili toliko veliki problem, ali gornji sjekutići su bili pravi kaos. Puna dva tjedna vriske, nespavanja, nervoze, boli, cendranja... Ali kad su napokon izbili vratilo se moje milo dijete kakvo znam. I onda neko vrijeme mir.... sad nam je u procesu zubić br. 5.
Postao je pravi mali vampir, bez pretjerivanja. Glavna zanimacija je, naravno, gristi sve što se ugristi može. Pa tako i mamina majica, ruka, obraz, brada, nos..... ma sve! Ali što snage ima u njima, za ne povjerovati! Nekad vrisnem od boli! Još mi je za sada to slatko, ali imam osjećaj da neće još dugo.
Hodamo uz namještaj već pomalo.... do prije mjesec i pol dana nije niti znao puzati pravilno, nije ga niti zanimalo pretjerano, ali zato je uvijek raspoložen za skakutanje i „hodanje“.
Sada možemo ove navodnike odbaciti jer je mališa usavršio sve navedene taktike; puzi kao Speedy Gonzales, diže se na noge lagane, hoda uz namještaj i sve što može poslužiti u tu svrhu.
Ovakvi napretci su zaslužili i prve prave cipelice. Za sada su mu zanimljivije kao žvakalica, ali shvatit će s vremenom... 
Blagdansko raspoloženje nas nije „opralo“ kako sam se nadala, ne mogu se udubiti u njega u ova poluproljetna doba... a ni snijeg nam ne pomaže. Mališi to, naravno, još ne smeta. Kićenje bora je prespavao, kuglice niti bor ga nisu posebno zanimale... ali zato tanjuri s kolačima, ukrasne figurice po stanu i slične mete su glavna zanimacija!
Božićno jutro je bilo veselo, u piđami smo stigli pod bor, a mališa je naumi popeti se na najveći paket koji je našao. Osim pentranja drugo ga nije zanimalo, tako da su na kraju mama i tata odmotavali i slagali igračke. Kad je sve odmotano, mališa je odskakutao (puzajućim stilom) do kuhinje da se podruži sa svojom dobrom prijateljicom Tetom Violetom (paketom papirnatih ručnika koji šuškaju i korisni su za dosezanje nedostižnog). 
Počinjemo i sa prvim „konkretnijim“ razgovorima. Za sada savladavamo prvo slovo abecede u raznim oblicima, uz poneko „pffff“, „bljjjjj“ i slično.
Tko zna, do sljedećeg posta možda i progovori! Ma ne, nije zato što rijetko pišem... Vrijeme mu je! 
|
