|
Dočekali smo i taj sljedeći ultrazvuk. Zanimljivo kako je prije iščekivanje pregleda bilo sa strahom, a sada je sa nestrpljenjem i nekim iščekivanjem u zraku. Vidjet ću svoju bebicu, primjetiti kako je narastao i kako skakuće simo-tamo, potvrditi spol da napokon počnemo sa uređivanjem njegovog muškog kutka u spavaćoj sobi.
Naš mladi gospon je u zadnje vrijeme sve živahniji, pa zašto bi na pregledu bilo drugačije – kako sam i očekivala.
Doktor ga je morao loviti da ga pregleda i vidi jel sve na broju, nogicama je lamatao ali je ipak misija uspješno odrađena. Barem što se tog dijela pregleda tiče.
Ali, valjda od silnog lamatanja, gospon si je ključne dijelove omotao pupčanom vrpcom i nije dozvolio da se uvjerimo u njegov spol. Dakle, i dalje nismo sto posto sigurni da je dečko.
Bez obzira, i dalje mu se obračamo u muškom rodu, ali ako se ispostavi na kraju da je curica neće biti tako strašno. I to ime je spremno.
Moj mali lupko je, kao što sam rekla, sve živahniji i to mi je super! Već primjećujem kako mi se podiže trbuh na mjestima udarca, i čak ne moram prenapeto pratiti promjenu. Redovito se počnem smijati kao da ga osjetim prvi put.
Svaki dan mi se javi, već sam pohvatala u kojim pozama izazovem njegovu jaču reakciju, a što treba napraviti da ga malo umirim.
Tako je neki dan prije spavanja njega ulovila žuta minuta i valjda je imao svoj rock nastup. Stavila sam M-ovu ruku na trbuh da ga osjeti i u tim ludim trenucima, ali u sekundi kako se njegova ruka spustila na trbuh, tako je bebili potpuno prestao sa lupkanjem. Čak niti ono sitno lupkanje namijenjeno samo meni nisam osjetila. Kada je M. nakon par minuta maknuo ruku tako je moj lupko istog trena nastavio sa svojim show programom.
Sve mi se čini da čekamo malog pravog zafrkanta koji očito voli zajebavati svog starog.
Što se bebinog kutka u sobi tiče, namjeravamo mu ofarbati zid u drugačiju boju, a ja (ako uspijem) nacrtati neke likove da mu bude malo veselije (a i malkice originalnije od komercijalnih svi-ih-kupuju naljepnica za zid). Suzili smo izbor likova na Miki Mausa sa ekipom kao bebe ili pak Winnie Pooha, ali još ćemo vidjeti.
Uglavnom, obzirom da nemamo potvrdu da je dečko, izgleda da ćemo ipak ići na malo neutralnije boje od prvobitno planirane nježno plave.
Napokon smo pronašli kolica kakva nam odgovaraju, imaju ono što smo si zamislili i nekako su od novih najbolja varijanta dobiveno-plaćeno. Nisam nigdje naišla na neke negativne kritike, a i Prenatal kao marka nije baš nepoznato friška na tržištu, pa vjerujem da je odabir dobar.
Unatoč prevrtanju i neodlučnosti oko svih ostalih boja, kolica koja smo odlučili kupiti ostaju plava. Jednostavno jer nam je to jednoglasno najljepša kombinacija od ponuđenih.
Odmah iza Božića, kada se malkice oporavimo od blagdana, idemo u šoping prvog vozila našem lupku.
Jedva čekam siječanj!
|
