|
Ovo naše malo čudo il je super napredno za svoju dob ili je samo na mamu i ne može biti na miru pa mu se stalno nekamo žuri.
Niti dva tjedna nakon zadnjeg pregleda na kojem je sve bilo tip top, kako i treba biti za ovo doba ovog blaženog stanja (tko li ga je samo tako nazvao? ) situacija se drastično promijenila.
Zbog „neidentificiranih“ bolova otišla sam na izvanredni pregled gdje smo ustanovili da je moj gospon odlučio valjda da mu je malo dosadno kod mame i sprema se izaći.
Ta (meni) neidentificirana bol se ispostavila da su kontrakcije, mališa se već preokrenuo i spustio glavom dosta nisko... radi tolike promjene brižni doktori ostavili su me na pretragama i promatranju u bolnici (sva sreća da to promatranje nije bilo na nekom drugom odjelu).
Dijagnoza: prijeteći prijevremeni porod.
Prvo smo 5 dana primali infuziju da se spriječe kontrakcije i smiri situacija. Usput su smirili i mog Lupka koji je jadan valjda omamljen od svega također smirio svoje aktivnosti. Ali dva puta dnevno sam mu čula srčeko kako kuca tako da nije bilo briga.
Mene pak ti Normabeli nisu usporili, dapače! 
Nakon toga uslijedilo je par dana bez ičega da vidimo šta mali sad misli, i očito je smislio da mu droga ne paše pa se situacija smirila.
Obzirom na dijagnozu (i činjenicu da smo od početka „rizični“ ) dobili smo inekcije za razvoj pluća, tako da ne bi bilo nekih komplikacija ako se mališa i usudi krenuti puno prije vremena.
Sve u svemu, on je dobro, ponovno je veseljak kao i prije drogiranja, raste i ima skoro 2 kg prema njihovim procjenama. Prije nego su nas pustili doma obavili smo kontrole, doktorica je čak rekla kako sumnja da ću na kraju roditi prije termina.
Samo neka se on meni strpi još koji tjedan barem, tek toliko da sam ja mirna (a i da ga stignem opremiti do kraja).
Na sve ovo nisam paničarila, nisam inače takav tip osobe... recimo da imam dobru intuiciju.
Iako mi je palo na pamet da bi me mogli zadržati u bolnici, to mi nije bio nimalo šok jer sam se ajmo reć navikla već na takve vrste „odmora“.
Ono što je meni proletilo kroz glavu, nakon što su mi potvrdili da je beba dobro, je samo to da ga još nisam opremila i pripremila sve što treba.
Imala sam i sreće da su samnom u sobi bile sve cure mojih godina, pričljive i blesave tako da nam je svima vrijeme brzo prolazilo kroz lupetanje gluposti i smijeh. Kad se već nađeš u takvoj situaciji, najvažnije je da imaš s kime razgovarati a ne biti sam u svojim mislima i stvaranju panike od strane bližnjih (kojima je to u opisu posla).
Moj dragi M. kada sam ga nazvala prvo je pomislio da ga zezam, ali čula sam mu zabrinutost u glasu. Dal je pomislio da ja stvarno već rađam ili ne, tko će ga znat. Al glavno da je on naknadno zaključio kako ćemo roditi kroz dva-tri tjedna, čak nam je i odabrao novi termin. Ne paše mi baš po horoskopu, al ajde samo neka ne bude prije plaće. 
I tako ja sad doma mirujem, nije ni tri dana prošlo, meni mirovanja dosta, sve trne, dragi preuzeo kućanske i ostale poslove.... nisam navikla na takvo što a niti mi se ne sviđa baš. Taman ću se ulijeniti kad dođe vrijeme ubacivanja ponovno u brzinu...
|
