|
Eto nam i nova stigla napokon. Dočekana neklasično penzionerski, na mekanom kauču pred novogodišnjim TV programom u dekicama. Mi smo pjevali, Lupko je plesao i tako do kasnih noćnih sati. Njemu to nije bio problem kad vikendom ionako ima poseban ritam.
Prvo novogodišnje jutro tj. prva stvar koja mi je prošla kroz glavu kada sam se probudila bila je šokirano spoznajna „Ajme, pa ja ću uskoro postati mama“. Imam nekako osjećaj da me zapravo to tek sada zapravo udarilo u glavu. Do sada je sve bilo još daleko, sa stavom ima vremena... a sad je to ove godine. 
Neke smo stvari taman razriješili pred novu godinicu tako da se sada napokon bezbrižno možemo baciti u nabavku preostalih potrebnih stvari za mališu.
Sinoć smo mrtvi umorni sletili u krevet kako bi što prije zaspali jer ujutro u cik zore buđenje i pravac razni doktori. Ali netko je imao druge planove kao i obično. Taman kad sam se smjestila počeo je udarati tako da mislim da se cijeli krevet tresao u ritmu. M-ova ruka ovaj put nije pomogla, mislim da je skužio naše mudre pokušaje.
Uglavnom, u nedostatku pametnijih ideja i potpuno budni od smijeha počeli smo mu pjevati Que sera sera i ljuljati ga.... malac se ubrzo smirio a ja još ne mogu vjerovati da smo otkrili prvu uspavanku za Lupka... ili nas je samo htio utišati što prije moguće. 
Jutros je napokon došlo vrijeme pregleda, nekih vađenja krvi i napokon – ultrazvuka. Naravno, načekali smo se da dođemo na red kao i inače (čitaj: poludnevni izlet po doktorima). Ovoga puta M je napokon bio samnom na UZV-u i pažljivo je promatrao monitor. Doktor nas je (začudo) pitao želimo li saznati spol, i nakon nekoliko neizvjesnih trenutaka kaže „Curica je“ a mi uglas „Šta, jeste sigurni?“ i pras u smijeh... 
Već sam se vidjela kako trčim u dućane mijenjati barem ovo zadnje plavih stvari što sam kupila, kadli se sestra okrenula prema doktoru neka pogleda još jednom, to njoj ne djeluje kao curica.
Na to je doktor malo bolje promotrio našeg Lupka, potvrdio da je ipak mali pišonja a sada napokon imamo i foto dokumentiran spol; doktor nam je čak velikodušno zaokružio ključni dio slike da se možemo preseravati pred svima (iako sami ne kužimo što je na slici). 
E sada slijedi slikanje i uređivanje kutka.... pomalo...
I, da.. još nešto jako važno – napokon smo malome kupili kolica! Istina, ne ona koja smo mjesecima planirali nego jedna sasvim drugačija, malkice modernija (M-ov utjecaj, morala sam mu malo popustiti) i potpuno spontano jučer odabrana, ali smo oboje jednako oduševljeni. 
Eto, najveća stavka riješena, sada još tisuće sitnica... I eto pomalo...
|
