Čekajući... Lupka [ # ]

Nesanica je postala moj sastavni dio, priprema prirode za besane noći koje me čekaju (ili tako barem kažu).
Kontrakcije koje me prate već duže su količinski se smanjile, ali jačeg intenziteta. Sve je ostalo po starom, slonica se tegli simo-tamo.
Kilice se s vremenom nagomilale, iako se ne vidi ta količina na prvu, ali unatoč tome što moji bližnji često spominju moju stražnju stranu ne želim se još i time opterećivati... ali zato imam ratni plan i razrađenu strategiju skidanja dotičnih kada dođe vrijeme. wink
Kako moji podsjetnici pokazuju, brojimo već dosta sitno do stvarnog termina, svega 14 dana. Premjestili smo se privremeno, do poroda, kod rodbine kako bi bili bliže bolnici, „civilizaciji“ a i da ne budem sama u slučaju očekivanog slučaja.

Moj mališa se smirio, više nije divljak, jadničak valjda više nema mjesta. Unatoč tome redovito me šutne nogicama da mi da do znanja kako je ipak još ovdje, a i štucanje ga gnjavi barem 2-3 puta dnevno. Nekako mi se čini da je shvatio kako ga vani ne čekaju samo med i mlijeko pa me ne bi čudilo da si odluči ostati i malo dulje od predviđenog (i ranije najavljivanog). Nemam osjećaj da bi mogao skoro. To mi je još daleki pojam. A možda se i varam.
Počeli smo već bacati oklade kada bi mogao navratiti do nas; mm je imao varijantu za veljaču (pa je naravno automatski otpao), dok ostatak bira datume između danas pa do službenog termina.
Sada idemo na češće kontrole, vidjet ćemo kakvo je stanje (do sada nepromijenjeno) pa se možda i sama ubacim u neko predviđanje, za sada još uvijek glumim Švicarsku. pjeva

Naravno, ne pada mi na pamet razmišljati o samom danu D, izbjegavam razmišljati o njemu kao nečemu što čeka i mene. Idem na varijantu „ja sam cool, ja to mogu“ uvjerena kako je autosugestija najvažniji faktor. A-p-p!
Uglavnom, sada je samo čekanje... kažu moglo bi bilo koji dan, ipak ulazimo u termin... sve je spremno, moja torba odavno, njegov kutak (osim što nisam imala prilike dovršiti tj ofarbati njegov crtež na zidu), stvarčice, kozmetika..... pa sad ti mali dođi kad god želiš!

Mi smo spremni, tata je već u niskom startu za tulum a ekipa nestrpljiva! party

05.03.2011. ...23:36 [ Komentari (3) ] Isprintaj

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Listopad 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (4)

Opis bloga


  • Od beznađa do malog čuda. Moja priča.

    Pretpostavljam nekima nezanimljiv, ali za mene virtualni dnevnik buduće majke od kojih (malo manje od) tridesetak godinica....
    Da se lakše prisjetim ovih slatkih dana kada moj hahar i nevini princ (ili princeza) loptom razbije prozor, podere najdražu haljinu ili samo ucapka blatom cijeli stan i netom izglancane podove.