|
Nećemo okolišati, slijedi jedan tipično trudnički post prepun jadikovanja.
Danas mi je prvi dan porodiljnog dopusta. Nije više bolovanje! Jupi! 
Koliko god mi je do sad sve fino i „školski“ išla trudnoća, imala sam osjećaj da mogu i smijem sve (čak me ni mučnine nisu mučile onako kako to često biva i kako sam se bojala) , tako se u zadnje vrijeme sve više osjećam ko prava slonica.
Naravno, kukanje i prigovaranje sa istomišljenicama je neizbježno. Lubenica mi postala preteška, ne mogu (čak i da smijem) dugo hodati, smeta mi kad sjedim, smeta mi kad ležim.... kažu najbolje na lijevi bok. Ma vraga lijevi! Na lijevome me probada u prsima, ne mogu disat. Leđa brane, a nit ne mogu, stišće mi mališa sve organe. Jedino preostaje desni.
Ajd probajte cijelu noć prospavati u jednoj jedinoj pozi. Plus, da vam se svako malo netko namješta na mjehur i fino čim (jedva) zaspite morate opla, pravac wc. Naravno da sve protrne, desni bok mi se spljoštio od silnog ležanja na njemu, trnem sva pa se okrenem, al ne zadugo iz već navedenih razloga..... Povremeni val vrućine i lupanje srca... a nisam na nikakvim drogama, časna pionirska!
Ovo dodatno prisilno mirovanje me ubija u pojam. Imam crve u guzici i ne mogu, jednostavno ne mogu po cijele dane ležati i raditi udubine na kauču. Unatoč svemu, lažnjaci su tu. Pa si ti sad misli.
Počela sam već sanjati porod, odlazak u bolnicu, ma nebitno... nije meni panika, meni se samo pomalo žuri doći do faze kada ću se smjet kretati, da se mogu sagnuti, zavezati si žnirance, da ne spominjem sve moguće fizičke aktivnosti koje su mi sada nemoguća (i zabranjena) misija.
Da, fali mi ribanje podova, pranje prozora, vješanje veša, a sad kad samo sjedim i gledam to sve.... za poludit! Sreća da imam super M-a koji je sve bez pogovora preuzeo na sebe, sve zna i može... al i to mi fali, ne paše mi da me netko poslije posla još mora dvoriti dok ja cijele dane čmrljim. Jedino se za peglanje ne bunim, hvala i mami! 
Ajde, još kojih tjedan dana i u 35om sam tjednu, kada je već rizik minimalan, pa ako se mališa i požuri nije nikakva frka. Sve ja već provjerila sa dokicom.
Šta se mene tiče, dapače, samo neka pričeka do plaće.
Moja torba za rodilište ovaj put je spremna, njemu treba još par sitnica and we're ready to go! Je da je vrijeme krivog horoskopskog znaka, ali zanemari ćemo taj detalj.
Samo mi dajte da se krećem, da si vežem cipele i spavam na trbuhu!
Da me ne bi krivo shvatili, ja sam više nego zahvalna i sretna što mogu ovo proživljavati, i bez imalo sumnje htjela bih i nadam se proživjeti to sve opet. Ali trudnice kao trudnice, imaju svoje boljke, žene kao žene moraju malo kukati. 
|
