Mala ovcica

Sljedeći ultrazvuk nam je tek za kojih 2-3 tjedna, tako da zapravo još čekamo potvrdu spola i da je sve ok (u što ne sumnjamo). Obzirom da su nam spol rekli dosta rano, nekako to uzimam sa rezervom jer znam da dosta često ovako rano doktori kažu krivo.
A sad, i da ispadne curica super, samo što će se u nekim trenucima oblačiti kao mali frajer.

Kako su nam rekli da se u ovo doba već može osjetiti bebu, zadnjih 10ak dana provodim u iščekivanju i nagovaranju maloga da mi se javi. A moja kuma već deset dana svaki dan umjesto pozdrava viče "Ima li šta novoga?".

Neki dan smo proveli popodne u osluškivanju i ispipavanju „terena“ jer mi se učinilo da nam se netko javio. Mislimo da smo oboje nešto osjetili, ali tek nakon dva dana osluškivanja shvatila sam da to stvarno je moj mali koji se javlja.
Osjećaj skroz lagani, nježan, zapravo ga nisam niti registrirala sve dok nisam koncentrirano pratila što bi to moglo biti. Shvatila sam tek kad sam skužila da je to osjećaj koji se ponavlja, neovisno o tome što sam i kada jela, i nije stalno na istome mjestu. Najčešće skroz slabašno, ali ponekad i malo jače.
Dakle, to je to. Naš bebolino se javio da je tu! U 18. tjednu.
I čini mi se da reagira bolje na čokoladni poticaj. Sav je na mamu.