znam da sam vam valjda vech smijeshna sa svojim povratkom, ali imajte malo razumijevanja. nisam bila doma skoro 5 mjeseci. okej, da mama i brat bili su tu, ali nisam vidjela nikog drugog osim njih vech jaaaaako dugo!vrijeme je stvarno jedan vrlo relativan pojam. imam osjechaj kao da sam tu vech 2 godine. medjutim kada razmislim kako je brzo proshlo imam feeling da sam doshla prije mjesec dva. malo chitam stare zapise, ima detalja koje sam skoro zaboravila!
ovo che moji dragi biti zadnji blog iz HK u ovoj godini. tu sam neshto pospremala po kompu pa sam naletila na neke slichke koje svakako govore vishe od rijechi. vozhnju kineskim trajektom teshko je opisati rijechima pa evo npr. ovako to izgleda.
vidim postalo je popularno objavljivati slichke bloggera ne blogu. moja je anonimnost ozbiljno ugrozhena onim objavljivanjem na Tportalu (sad che me se sadistiko odrechi on ih jaaaako voli) i na naslovnici bloga. mislim, kao shto rekoh, koliko ima hrvatica u HK, detashiranih, sa bakom zhidofkom koja boluje od alzheimera? najsmjeshnije mi je kaje jedan moj kolega naletio na moj blog. i onda mu se sve poklapalo samnom, rastala se, zhivi u HK ima novog dragog itd. samo nikako nije mogao spojiti pisanje bloga samnom! to mu kao ne ide zajedno. a bash je dobro napisano! he he he. mora da ipak izgledam kao netko ko ne zna pisati!
dakle evo ja, da rijeshimo sve nedoumice, objavljujem svoju sliku na blogu.

hmmmm...da, trebat chete u pomoch pozvati CSI ili nekog takvoga jer sigurna sam da bi oni iz moje sjene chas posla rekonstruirali moj pravi izgled. do tada, budite pozdravljeni. mala se javi iz Zg afkors. imati chu pune ruke posla s dragim (hi hi hi). a i morati chu nadoknaditi izgubljene kilograme. ne znam samo dal' da odmah navecher chim sletim jedem chevape ili da prichekam do doruchka?
joooooj evo slatku muku muchim cijeli dan.
pakiram se. to samo po sebi i nije neki problem za traverellicu ko ja. medjutim situacija je skroz napeta. idem doma za bozhich. dva tjedna sam u zg. u ljubljenom gradu je hladno. veste su velike. po zimi nosim chizme. sve poklone sam pokupovala tu, naravno da jesam, teba darivanja ove godine je kina i kinesko.
nish mi ne stane u kofer. a fakat nisam pretjerala! okej, mozhda malo jesam sa chizmama. al od ostalih stvari nosim 5 vesti, 5 majica...neke hlache...jedno belo jazz odelo...
i zake mi nish ne stane u kofer?!
a di je josh kozmetika, doni vesh i sve ostale sitnice.
vech sam sve pobacala van. pochela sam sa 7 vesti i 10 majica...i nekim hlachama i suknjama i kajaznam s chim.
mozhda sam izgubila dar pakiranja nemogucheg broja stvari u kofer? to je stvarno talent. vjerujte mi. nije valjda da sam ostala bez tog talenta!
idem dalje gatati nad koferom pa prijavim rezultate.
najvazhnije ustvari u svemu ovome je: U SRIJEDU SAM U ZAGREBU!!!!!
pakiram se. to samo po sebi i nije neki problem za traverellicu ko ja. medjutim situacija je skroz napeta. idem doma za bozhich. dva tjedna sam u zg. u ljubljenom gradu je hladno. veste su velike. po zimi nosim chizme. sve poklone sam pokupovala tu, naravno da jesam, teba darivanja ove godine je kina i kinesko.
nish mi ne stane u kofer. a fakat nisam pretjerala! okej, mozhda malo jesam sa chizmama. al od ostalih stvari nosim 5 vesti, 5 majica...neke hlache...jedno belo jazz odelo...
i zake mi nish ne stane u kofer?!
a di je josh kozmetika, doni vesh i sve ostale sitnice.
vech sam sve pobacala van. pochela sam sa 7 vesti i 10 majica...i nekim hlachama i suknjama i kajaznam s chim.
mozhda sam izgubila dar pakiranja nemogucheg broja stvari u kofer? to je stvarno talent. vjerujte mi. nije valjda da sam ostala bez tog talenta!
idem dalje gatati nad koferom pa prijavim rezultate.
najvazhnije ustvari u svemu ovome je: U SRIJEDU SAM U ZAGREBU!!!!!
danas sam sa vama odluchila podijeliti jednu lijepu ali tuzhnu prichu.upoznali su se davne 1938 godine (ako je suditi po njegovoj izjavi da je zna od 18-te a ona je rodjena 1920). On je bio muzichar na usponu ona...Ona je bila mala (doslovno mala). bili su simpatichan par On visok i marshav, a Ona tako mala pored njega, sa prekrasnom smedjom kosom. uvijek je pazila kako izgleda, sjecham je se kada je bila malo starija, uvijek pomno obuchena, pocheshljana. po onih par slika koje sam vidjela iz onog vremena mora da je bila komad i da je pratila modu. ne znam gdje su se upoznali (bojim se da chu pishuchi ovu prichu shvatiti da mi fali puno detalja).
Ona je zhidovka. taman kada je njihova ljubav krenula pocheo je shto...drugi svjetski rat.
Ona zhidovka. ne moram vam prichati. ali dati chu vam par critca...
1942. godine rodio se sin, u zbjegu, u gorskom kotaru (Ona je postala majkica a on Tatica).
Ona, sa svojom mamom, sa sinom u kolicima preko velebita...
Ona sa sinom i mamom u talijanskom logoru...
On dolazi u posjete...
sin mu kazhe “auto” umjesto “tata”
Ona, sin i mama dochekuju kapitulaciju italije u logoru...
rat zavrshava, ustrojena je SFRJ. napokon se mogu vjenchati. na vjenchanom listu je rukom prekrizhena “kraljevina srba, hrvata i slovenaca” i upisano “socijalistichka federativna republika jugoslavija”
ima josh puno pricha, puno sami ih puta slushala. na zhalost nisam ih nikada zapisala. chovjek ne razmishlja i nekim stvarima kad je mlad.
sjecham ih se kada su bili mladji. kakva je to bila ljubav. On je bio shutljiv tip (vishe nije). malo smo ga se bojali kada smo bili klinci. imao je smireni smisao za humor, cinichan, koji sada pod stare dane dolazi sve vishe do izrazhaja. svirao je saksofon i klarinet. na zhlost nisam ga nikada chula u zhivo! samo sam koji puta gledala crno bijelo u boji i vidjela bi ga tamo. kazhu da je bio izvrstan muzichar. cijeli zhivot je svirao. i onda je jednoga dana otishao u penziju i jednostavno prestao!
Ona je bila uvijek puna zanimljivih pricha. kao mala slushala sam je bez prestanka. obozhavala sam provoditi dane sa njom. prichala je o ratu, o logoru, prichala je kako shto je radila kada je bila mlada, kako je putovala po svijetu. prichala je o svojoj sestri koju je obozhavala. koju smo svi voljeli kada je bila mlada. o svojoj sestri koja je odmah nakon rata sa njihovom mamom otishla zhivjeti u izrael. na kraju nikada nisam saznala zashto.
prichala je priche o izraelu, prichala je priche o svom tati koji je govorio 9 stranih jezika i radio ko konobar na brodu. prichala je da je radio na karpatiji, brodu koji je prvi doshao u pomoch slavnom titaniku!
a najvishe je prichala priche u kojima je bio On. kako je uredjivao njihovu prekrasnu vikedicu. svaki puta bi mi prichala i pokazala svaki komad namjeshtaja koji je On napravio. svaki tanjur koji je On oslikao. gdje je sve i kada svirao. shto voli jesti i shto ne voli. svaki ruchak prilagodila je onome shto On voli (a On je izbirljiv). za svakim obrokom uvijek je njega orvo posluzhila, a NITKO nije pocheo jesti dok se Ona nije sjela za stol.
bila je puna pricha. s vremenom su te priche postale pomjeshane. najednom se nije mogla sjetiti nekog imena iz priche. nije se mogla sjetiti zashto je uopche pochela neshto prichati. obozhavala je rjeshavati krizhaljke, najednom vishe nije mogla. ne bi se mogla sjetiti rijechi.
dijagnosticiran joj je alzheimer. s vremenom sve je manje znala. sve je vishe stvari zaboravljala. sve je vishe stvari trebalo raditi za nju.
naravno sve je radio On. za pochetak je nauchi baviti se kuchanskim poslovima. chovjek koji nikada nije oprao vesh, sudje i sl. morao je sve nauchiti. morao je nauchiti kuhati. chak je nauchio i pechi kolache. polako su zamijenili uloge. On se brinuo za nju. kuhao je, ruchak je servirao On. prvo njoj. i nitko nije pocheo jesti dok On nije sjeo za stol. Ona je postala kao malo dijete. sve je zaboravila. zaboravila se oblachiti, chemu sluzhi nozh, gdje je, zashto je.
kada be se ona navecher ustala i rekla, ja hochu doma (a bili su doma) On bi se obukao, obukao bi nju i rekao “o.k. idemo doma”
proshetali bi se po kvartu, i doshli bi doma! na taj nachin bi je smirio.
On se nikada ni na trenutak zhelio odvojiti od nje! jednom je rekao da mu je manje strashna njena boles nego sama chinjenica da je alzheimer jedna bolest u kojoj chovjek izgubi sve prijatelje. ne zato shto ih zaboravi, nego zato shto prijatelji jednostavno nestanu.
On je star chovjek, fizichki mu se tesko brinuti za majkicu. ali nije htio ni chuti da je se smijesti u dom. On to mozhe! oni su zajedno cijeli zhivot. On che se brinuti za nju. sa njim joj je najbolje. ona je njegova zhenica.
na kraju su godine ipak pobijedile. godine starosti. sin mu je ipak uspio objasniti da je on to fizichki ne mozhe. da narushava svoje zdravlje.
majkica je sada u domu. Ona zhivi u svom svijetu. On iskreno pati jer bi bio najsretniji da je Ona s njim. posjechuje je stalno, provodi vrijeme sa njom i pricha joj priche.
takvu ljubav zhelim u svom zhivotu!
oni su moji baka i dida!
ovo im je za rodjendane! sretne rodjendane zheli vam vasha unuka!
lucky lady
"you are a very lucky lady!" kazhe meni jednom jedan indijac u HK. ja si mislim kaj sam sad skrivila. frajer se pokupio o osho. mislila sam da mu bash nije dobro. ili to ili mi je iz novchanika ispalo 1000HKD koje je on pokupio.
par godina poslije sam shvatila shto je mislio.
shetala sa tako ja po ulicama madrasa (chenai, jug indije) i svako malo me ljudi pozdravljali na cesti (namaste, onaj poznati indijski pozdrav koji se tako rijetko vidi u svakodnevnom zhivotu), a kad sam bila u posjetu hramu tam su mi neko cvijeche objesili oko vrata, ono bez veze doshla neka baka. bila sam malo zbunjana, ali si mislim, okej jednina sam bjelkinja tu.
nash nas je domachin proveo kroz sve dijelove hrama, ko prave vjernike. prvo dio svetishta je ono gdje se prstenjak desne ruke umochi u materijalizirani prah pa se napravi tochka na chelu i grlu. i taman ja to htjela, kad me domachin primio za ruku i rekao, "ne tu na chelu, tu vech imash holy mark" i pomaknuo mi prst malo vishe gore.
i onda mi je objasnio zashto me stari indijci pozdravljaju na tako formalan nachin, i zakaj sam dobila cijeche oko vrata. imam naime nasred chela tochku. odnosno vishe je kao suza oblika. i zato sam kazhe meni sretna osoba i ljdima oko sebe nosim srechu ako me primjete. jer ta znamenka je bozhanska i rijetka!
e dragi moji indijci a kad bi vi znali da je za znamenka legacy vodenim kozicama i djetetu koje je stalno kopalo po njima!
ili mozhda ipak nije? meni se chini da je to od vodenih, a tko zna, mozhda imam od rodjenja. morat chu pomno prouchiti slike iz djetinjstva!
par godina poslije sam shvatila shto je mislio.
shetala sa tako ja po ulicama madrasa (chenai, jug indije) i svako malo me ljudi pozdravljali na cesti (namaste, onaj poznati indijski pozdrav koji se tako rijetko vidi u svakodnevnom zhivotu), a kad sam bila u posjetu hramu tam su mi neko cvijeche objesili oko vrata, ono bez veze doshla neka baka. bila sam malo zbunjana, ali si mislim, okej jednina sam bjelkinja tu.
nash nas je domachin proveo kroz sve dijelove hrama, ko prave vjernike. prvo dio svetishta je ono gdje se prstenjak desne ruke umochi u materijalizirani prah pa se napravi tochka na chelu i grlu. i taman ja to htjela, kad me domachin primio za ruku i rekao, "ne tu na chelu, tu vech imash holy mark" i pomaknuo mi prst malo vishe gore.
i onda mi je objasnio zashto me stari indijci pozdravljaju na tako formalan nachin, i zakaj sam dobila cijeche oko vrata. imam naime nasred chela tochku. odnosno vishe je kao suza oblika. i zato sam kazhe meni sretna osoba i ljdima oko sebe nosim srechu ako me primjete. jer ta znamenka je bozhanska i rijetka!
e dragi moji indijci a kad bi vi znali da je za znamenka legacy vodenim kozicama i djetetu koje je stalno kopalo po njima!
ili mozhda ipak nije? meni se chini da je to od vodenih, a tko zna, mozhda imam od rodjenja. morat chu pomno prouchiti slike iz djetinjstva!
evo vam jedan mali kolazhich natpisa iz HK (osim prvoga, taj je iz kine). fora u njima nije da su krivo prevedeni, odnosno doslovno prevedeni nego je fora u njima kaj na oni sve upozoravaju. i popmpozne knjizhevne rijechi i fraze koje za to koriste su presmjeshne.
ovo mi ide ruku pod ruku sa upozorenjima za pozhar kad se vlaga spusti ispod 60%. ili sa informativnim spotovima na tv o tome kako treba dobro skuhati hranu (morsku). cijeli je spot crno bijeli. onda jedna domachica ne skuha dosta i shkoljke i rakovi ostanu sivi a druga skuha pa sve fino pocrveni. i onda dodje boja u spot. tochnu poantu ne znam, jer ne kuzhim kineski. i takvije je spotova miljon. ima npr. jedan gdje se objashnjava opasnost od dengue fever-a (vrsta meningitisa). dakle ne smije se nishta saditi na obronchichima koji nisu za to predvidjeni jer se to ne nadgleda pa onda u malim kanticama i lokvama vode mogu se nakotiti komarci koji prenose dengue fever...
i tak, shto shta chovjek nauchi.

ovo mi ide ruku pod ruku sa upozorenjima za pozhar kad se vlaga spusti ispod 60%. ili sa informativnim spotovima na tv o tome kako treba dobro skuhati hranu (morsku). cijeli je spot crno bijeli. onda jedna domachica ne skuha dosta i shkoljke i rakovi ostanu sivi a druga skuha pa sve fino pocrveni. i onda dodje boja u spot. tochnu poantu ne znam, jer ne kuzhim kineski. i takvije je spotova miljon. ima npr. jedan gdje se objashnjava opasnost od dengue fever-a (vrsta meningitisa). dakle ne smije se nishta saditi na obronchichima koji nisu za to predvidjeni jer se to ne nadgleda pa onda u malim kanticama i lokvama vode mogu se nakotiti komarci koji prenose dengue fever...
i tak, shto shta chovjek nauchi.

...
ostala vam duzhna 2. dan
jutarnja shetnjica tiananmen squarom. mali trgich od svojih 440.000 m2. trg je orginalno izgradjen 1417. ali je u ranim 50-tima 20. stoljech povechan da bi mogao primiti miljon ljudi. ko kazhe da su komunisti megalomani. nasred trga je maov mauzolej. omanja gradjevima u kojoj su posmrtni ostaci velikog lidera komunistichke kine. dvije napomene:
1. odette veli da to nije on unutra balzamiran nego voshtana figura (tako da smo odustali od posjeta razocharani), za razliku od lenjina kojeg updataju svaka dva tjedna
2. iako svugdje mozhete prochitati da mao u kini nije vishe onako idealiziran kao shto je bio prije, da njegova uchenja napisana u maloj crvenoj knjizhici, vishe nisu moderna, na ulazu u mauzolej je bila takva horda kineza da i nismo bili razocharani chinjenicom da je mao voshtan, ne bi chekali jer bi josh dan danas bili u pekingu!
na sjevernom dijelu trga nalazi se tiananmen gate ili ti ga vrata nebeskog mira, osim što su to prva vrata u zabranjeni grad, važna su i zato kaj je 01.10.1949 chairman mao (tak ga se treba spominjati) sa balkona proglasio People's Republic of China ili ti ga PRC (kak se oni vole zvati). danas mao svojim milim pogledom nadgleda cijeli trg (na vratima visi njegov giant poster).
forbidden city! evo nemam rijechi (kao shto mozhete vidjeti po duljini posta). prekrasno stvarno. chovjek se jednostavno izgubi u vremenu i prostoru. cijela palacha je fakat grad! površine 70 hektara sa 8.706 soba, bila je dom za 10.000 ljudi (od kojih 3.000 eunuha). pod jednim krovom zhivjeli su carska obitelj i konkubine! grad je podjeljen na dva dijela vanjski i unutrašnji dvor, u vanjskom nije zhivio nitko nego je bio mjesto rada i ceremonija, a unutrashnji je opet bio podjeljen na tri djela, centralna placha gdje su zhivjeli car i carica (palacha nebeskhe chistoche), te istochno i zapadno krilo u kojem su zhivjele konkubine i eunusi, te manje vazhni chlanovi carske obitelji.
na zhalost glavna palacha se renovira tako da smo proshli kroz zapadno krilo poznato po tome da je tamo zhivjela cixi poznatija kao dragon lady - zhena zmaj. iako je cixi u palachu doshla kao konkubina 5. reda bila je jedna od omiljenih konkubina. s obzirom da je njen sin bio prvi nasljednik (u kineskom carstvu tron je nasljedjivao prvo rodjeni sin, neovisno da li ga je rodila carica ili konkubina), cixi je zauzela prijestolje! drzhala je sina podalje od svega, ozhila ga za rodjakinju, ubila mu ljubljenu konkubinu i vladala je umjesto njega do njegovo smrti (imao je 18 godina). nakon toga potpuno je zaobishla sva prava i pravila nasljedjivanja i na prijestolje je postavila svog nechaka i vladala "iza trona" (stvarno iza trona jer je iza njegovog prijestolja bio paravan iza kojeg je sjedila ona i govorila mu shto da radi) dok on nije postao punoljetan. nakon toga preselila se u ljetnu palachu i od tamo se stalno uplitala u politiku!
meni ta cixi tak super da chu vam josh malo pisati o njoj...kome se ne da nek ne chita!
cixi je u zabranjeni grad doshla 1851 godine kao konkubina 5. reda. dobila je ime lan, a puno ime znachilo joj je lan, konkubina 5. reda. 1854 promovirana je u 4. red, ime joj je promijenjeno u yi (što znachi dobra, ona u koju se treba ugledati), puno ime tada joj je bili yi, konkubina 4. reda. 27.04.1856 rodila je sina, jedinog sina cara xianfenga, te su je odmah promovirali u konkubinu 3. reda, a 1857 dignuta je u 2. red.
1861. godine smrchu cara xainfenga njen petogodishnji sin postaje car (car tongzhi). cixi sluzhbeno postaje sveta majka carica, visoka privilegija za nekoga tko nije bio zhena cara. privilegija da postane carica dolazi samo iz chinjenice da je rodila nasljednika. pravoj carici su titulu promijenili u carica majka carica, titula koja je bila vazhnija od titule cixi. cixi je takodjer promijenila ime iz yi u cixi shto znachi majchinski i ona koja bodri, ona koja napreduje dok je carica promijenila ime u ci’an shto znachi majchinska i umirujucha.
cixi je zhivjela u zapadnom krilu i bila je poznata kao zapadna carica a ci’an je zhivjela u istochnom krilu i bila je poznata kao istochna carica.
cixi je za vrijeme svoje vladavine dodavala josh 9 “titula” na svoje ime, te je na kraju svog zhivota imala ime koje se sastojalo od 16 znakova (kao carica dowager imala je pravo na 9 dodataka, svaki po dva znaka) na kraju se tetka svala “trenutna sveta majka carica dowger cixi duanyou kangyi zhaouyu zhuangcheng shougong quinxian chongxi velichanstvenog qing carstva”
pravi nachin oslovljavanja carice cixi bio je uchitelj stari buda. iako postoje priche da je ovaj nachin oslovljvanj izmislila sama chinjenica je da su tako oslovljavali sve careve dinastije qing. svoju snagu samo je pokazala koristechi titulu koja je u stvari bila rezervirana za cara, a ne za majku cara.
rano djetinjstvo cixi malo je mutno, naime takva velika zhena kada je postala carica nije dozvoljavala da se pricha o njezinoj proshlosti. medjutim fascinantna osoba kakva je bila i zhelja da se sazna istina o njoj, potakli su desetogodishnju istragu u njezinom djetinjstvu. naime oduvjek se vjerovalo da je cixi djete manchuriajnskog duzhnosnika, te da je negdje izmedju 3. i 15. rodjendana doshla u beijing. medjutim biografija koja je objavljena kao rezultat desetogodishnje istrage na cijelu prichu baca malo skandala.
naime u kini su u to vrijeme postojale dvije nacionalnosti kineza manchurijanci i han kinezi. dinastija qing bila je manchu.
ukratko, cixi je rodjena 1835 u nekom selu u seoskoj obitelji. kada joj je umrla majka otac ju je kao chetverogodishnju djevojchicu prodao u susjedno selo (prodaja djece bile je normalna stvar u 19 stoljechu). cixi do svoje 12 godine zhivjela sa tom obitelji medjutim i oni su jadni bankrotirali pa su je prodali nekom duzhnosniku za slushkinju. medjutim cixi je bila vrlo lijepa (tu su vam fotke pa prosudite sami) da je ubrzo bila posvojena u obitelj te je tako postala chlanica yehe-nara klana. ime joj je promijenjeno u Yulan (vochnjak od zhada)
problem s ovom prichom je taj shto je cixi ispada han kineskiinja a ne manchu kinaskinja (dinastija qing je bila manchu) shto bi ukratko znachilo da je bila “neprijateljske” nacionalnosti! ova biografija nije potvrdjena ali je moguche objashnjenje za neka odstupanja koja su do sada bila nejasna. npr. cixi nije imala podvezane noge shto se prije tumchilo chinjenicom da manchu djevojke nisu podvezivale noge za razliku od han kineskinja, ali sada ispada da je bila iz obitelji koja je bila pre siromashna da bi se uopche pokazala potreba za podvijanjem stopala (mala stopala bila su cijenjena, medjutim s obzirom da je bila toliko siromashna da nije bilo nikave moguchnosti da se “dobro” uda).
cixi je registrirana u carskoj palachi kao shto je to bila tradicija za sve manchurijanske djevojke, odnosno propis vishe nego tradicija. na taj nachin mogle su se lakshe nachi konkubine za cara. 1851. pozvana je u zabranjeni grad da bi proshla kroz proces selekcije za poziciju konkubine za novog cara xianfenga (sigurno su ih pitali di im je CV, koliko godina iskustva imaju na slichnim poslovima i koliku plachu ochekuju, e, da i da li planiraju imati djecu).
1861. godine umire car xianfeng. njegov nasljednik, sin konkubine yi ima samo 5 godina. kao rezultat toga palachu je potresalo natezanje oko toga tko che biti regent. na kraju je u studenom 1861 konkubina yi, uz pomoch princa gong, zauzela palachu napravivshi jedan mali coup d’etat. naime naredila je princhevima koji su joj se suprostavili da naprave samoubojstvo a njihovom je lideru duzhnosniku sushunu dala odrubiti glavu. sitnica! na taj je nachin vlast prebacila u svoje ruke (i ruke carice ci’an, koja je medjutim bila potpuno u njenoj sjeni i nije se, ko prava zhena, petljala u politiku). cixi je upravljala kinom od 1861. do svoje smrti 1908. godine. nakon smrti svog sina na tron je postavila svog nechaka (ponavljam se kaj ne) puyi-a.
mishljenja o cixi su jako podjeljenja. kao i svaka zhena koja ima veliku moch osudjivali su je da je bila despot koji je grchevito drzaho vlast u svojim rukama. u drugim pricamam prikazivali su je kao dobru ali pametnu i prefriganu osobu koja je uspjela iskoristiti tradicije u svoju korist. chinenica je da postoje priche koje podrzhavaju i jednu i drugu verziju a jedina stvar koja se mozhe zakljuchiti je ta da je sigurno bila u potpunosti protiv zapadnjachkih ideja i utjecaja. name prije nego shto je na tron doshao njen nechak puyi, cixi je josh jednom organizirala mali coup d’etat kada je skinula s vlasit cara guangxu (koji je u stvari isto bio njen nechak) i na taj nachin zavrshila period poznat kao reforma od 100 dana. preminula je 15. studenog 1908. godine, jedan dan nakon njega (sumnja se da ga je otrovala) i to jedan dan nakon shto je na priestolje postavila puyi-a.
kineska dinastija i kinesko carstvo raspali su se 3 godine nakon njene smrti.
okej, dugachko je i konfuzno ali kao shto sam rekla, bash mi je super ta cixi. i cijela ta pricha oko njenog djetinjstva i o tome kako je bila okrutna a ustvari nije. najljepshe od svega mi je to kaj sam se shetala koroz njezino zapadno krilo i vidjela tu njenu sobu i njeno prijestolje, taj paravan i na kraju, tu prekrasnu ljetnu palachu koju je dala obnoviti lovom koja je bila namjenjena za nekakve brodove ili neku vojsku! nije ni bitno jel bila despot, ili kajaznam kaj (uostalom 30 miljona kineza je od gladi umrlo za maovo vrijeme ne njezino), samo me zaintirgirala ona i ta komplicirana petljancija oko nasljedjivanja konkubina itd.
i ne ne studiram povijest, ali je volim. u ovoj prichi konzultirala sam svekolike izvore. najsmjeshnije mi je to kaj sam chula puno verzija istih detalja (da nije bila kongubina 5. reda nego 3. i tak.) uzela sam kao chinjenicu onoaj podatak sa kojim sam se susrela najvishe puta. povjesnichari, ispravite me!
jutarnja shetnjica tiananmen squarom. mali trgich od svojih 440.000 m2. trg je orginalno izgradjen 1417. ali je u ranim 50-tima 20. stoljech povechan da bi mogao primiti miljon ljudi. ko kazhe da su komunisti megalomani. nasred trga je maov mauzolej. omanja gradjevima u kojoj su posmrtni ostaci velikog lidera komunistichke kine. dvije napomene:
1. odette veli da to nije on unutra balzamiran nego voshtana figura (tako da smo odustali od posjeta razocharani), za razliku od lenjina kojeg updataju svaka dva tjedna
2. iako svugdje mozhete prochitati da mao u kini nije vishe onako idealiziran kao shto je bio prije, da njegova uchenja napisana u maloj crvenoj knjizhici, vishe nisu moderna, na ulazu u mauzolej je bila takva horda kineza da i nismo bili razocharani chinjenicom da je mao voshtan, ne bi chekali jer bi josh dan danas bili u pekingu!
na sjevernom dijelu trga nalazi se tiananmen gate ili ti ga vrata nebeskog mira, osim što su to prva vrata u zabranjeni grad, važna su i zato kaj je 01.10.1949 chairman mao (tak ga se treba spominjati) sa balkona proglasio People's Republic of China ili ti ga PRC (kak se oni vole zvati). danas mao svojim milim pogledom nadgleda cijeli trg (na vratima visi njegov giant poster).
forbidden city! evo nemam rijechi (kao shto mozhete vidjeti po duljini posta). prekrasno stvarno. chovjek se jednostavno izgubi u vremenu i prostoru. cijela palacha je fakat grad! površine 70 hektara sa 8.706 soba, bila je dom za 10.000 ljudi (od kojih 3.000 eunuha). pod jednim krovom zhivjeli su carska obitelj i konkubine! grad je podjeljen na dva dijela vanjski i unutrašnji dvor, u vanjskom nije zhivio nitko nego je bio mjesto rada i ceremonija, a unutrashnji je opet bio podjeljen na tri djela, centralna placha gdje su zhivjeli car i carica (palacha nebeskhe chistoche), te istochno i zapadno krilo u kojem su zhivjele konkubine i eunusi, te manje vazhni chlanovi carske obitelji.na zhalost glavna palacha se renovira tako da smo proshli kroz zapadno krilo poznato po tome da je tamo zhivjela cixi poznatija kao dragon lady - zhena zmaj. iako je cixi u palachu doshla kao konkubina 5. reda bila je jedna od omiljenih konkubina. s obzirom da je njen sin bio prvi nasljednik (u kineskom carstvu tron je nasljedjivao prvo rodjeni sin, neovisno da li ga je rodila carica ili konkubina), cixi je zauzela prijestolje! drzhala je sina podalje od svega, ozhila ga za rodjakinju, ubila mu ljubljenu konkubinu i vladala je umjesto njega do njegovo smrti (imao je 18 godina). nakon toga potpuno je zaobishla sva prava i pravila nasljedjivanja i na prijestolje je postavila svog nechaka i vladala "iza trona" (stvarno iza trona jer je iza njegovog prijestolja bio paravan iza kojeg je sjedila ona i govorila mu shto da radi) dok on nije postao punoljetan. nakon toga preselila se u ljetnu palachu i od tamo se stalno uplitala u politiku!

meni ta cixi tak super da chu vam josh malo pisati o njoj...kome se ne da nek ne chita!
cixi je u zabranjeni grad doshla 1851 godine kao konkubina 5. reda. dobila je ime lan, a puno ime znachilo joj je lan, konkubina 5. reda. 1854 promovirana je u 4. red, ime joj je promijenjeno u yi (što znachi dobra, ona u koju se treba ugledati), puno ime tada joj je bili yi, konkubina 4. reda. 27.04.1856 rodila je sina, jedinog sina cara xianfenga, te su je odmah promovirali u konkubinu 3. reda, a 1857 dignuta je u 2. red.
1861. godine smrchu cara xainfenga njen petogodishnji sin postaje car (car tongzhi). cixi sluzhbeno postaje sveta majka carica, visoka privilegija za nekoga tko nije bio zhena cara. privilegija da postane carica dolazi samo iz chinjenice da je rodila nasljednika. pravoj carici su titulu promijenili u carica majka carica, titula koja je bila vazhnija od titule cixi. cixi je takodjer promijenila ime iz yi u cixi shto znachi majchinski i ona koja bodri, ona koja napreduje dok je carica promijenila ime u ci’an shto znachi majchinska i umirujucha.
cixi je zhivjela u zapadnom krilu i bila je poznata kao zapadna carica a ci’an je zhivjela u istochnom krilu i bila je poznata kao istochna carica.
cixi je za vrijeme svoje vladavine dodavala josh 9 “titula” na svoje ime, te je na kraju svog zhivota imala ime koje se sastojalo od 16 znakova (kao carica dowager imala je pravo na 9 dodataka, svaki po dva znaka) na kraju se tetka svala “trenutna sveta majka carica dowger cixi duanyou kangyi zhaouyu zhuangcheng shougong quinxian chongxi velichanstvenog qing carstva”
pravi nachin oslovljavanja carice cixi bio je uchitelj stari buda. iako postoje priche da je ovaj nachin oslovljvanj izmislila sama chinjenica je da su tako oslovljavali sve careve dinastije qing. svoju snagu samo je pokazala koristechi titulu koja je u stvari bila rezervirana za cara, a ne za majku cara.
rano djetinjstvo cixi malo je mutno, naime takva velika zhena kada je postala carica nije dozvoljavala da se pricha o njezinoj proshlosti. medjutim fascinantna osoba kakva je bila i zhelja da se sazna istina o njoj, potakli su desetogodishnju istragu u njezinom djetinjstvu. naime oduvjek se vjerovalo da je cixi djete manchuriajnskog duzhnosnika, te da je negdje izmedju 3. i 15. rodjendana doshla u beijing. medjutim biografija koja je objavljena kao rezultat desetogodishnje istrage na cijelu prichu baca malo skandala.
naime u kini su u to vrijeme postojale dvije nacionalnosti kineza manchurijanci i han kinezi. dinastija qing bila je manchu.
ukratko, cixi je rodjena 1835 u nekom selu u seoskoj obitelji. kada joj je umrla majka otac ju je kao chetverogodishnju djevojchicu prodao u susjedno selo (prodaja djece bile je normalna stvar u 19 stoljechu). cixi do svoje 12 godine zhivjela sa tom obitelji medjutim i oni su jadni bankrotirali pa su je prodali nekom duzhnosniku za slushkinju. medjutim cixi je bila vrlo lijepa (tu su vam fotke pa prosudite sami) da je ubrzo bila posvojena u obitelj te je tako postala chlanica yehe-nara klana. ime joj je promijenjeno u Yulan (vochnjak od zhada)
problem s ovom prichom je taj shto je cixi ispada han kineskiinja a ne manchu kinaskinja (dinastija qing je bila manchu) shto bi ukratko znachilo da je bila “neprijateljske” nacionalnosti! ova biografija nije potvrdjena ali je moguche objashnjenje za neka odstupanja koja su do sada bila nejasna. npr. cixi nije imala podvezane noge shto se prije tumchilo chinjenicom da manchu djevojke nisu podvezivale noge za razliku od han kineskinja, ali sada ispada da je bila iz obitelji koja je bila pre siromashna da bi se uopche pokazala potreba za podvijanjem stopala (mala stopala bila su cijenjena, medjutim s obzirom da je bila toliko siromashna da nije bilo nikave moguchnosti da se “dobro” uda).
cixi je registrirana u carskoj palachi kao shto je to bila tradicija za sve manchurijanske djevojke, odnosno propis vishe nego tradicija. na taj nachin mogle su se lakshe nachi konkubine za cara. 1851. pozvana je u zabranjeni grad da bi proshla kroz proces selekcije za poziciju konkubine za novog cara xianfenga (sigurno su ih pitali di im je CV, koliko godina iskustva imaju na slichnim poslovima i koliku plachu ochekuju, e, da i da li planiraju imati djecu).1861. godine umire car xianfeng. njegov nasljednik, sin konkubine yi ima samo 5 godina. kao rezultat toga palachu je potresalo natezanje oko toga tko che biti regent. na kraju je u studenom 1861 konkubina yi, uz pomoch princa gong, zauzela palachu napravivshi jedan mali coup d’etat. naime naredila je princhevima koji su joj se suprostavili da naprave samoubojstvo a njihovom je lideru duzhnosniku sushunu dala odrubiti glavu. sitnica! na taj je nachin vlast prebacila u svoje ruke (i ruke carice ci’an, koja je medjutim bila potpuno u njenoj sjeni i nije se, ko prava zhena, petljala u politiku). cixi je upravljala kinom od 1861. do svoje smrti 1908. godine. nakon smrti svog sina na tron je postavila svog nechaka (ponavljam se kaj ne) puyi-a.
mishljenja o cixi su jako podjeljenja. kao i svaka zhena koja ima veliku moch osudjivali su je da je bila despot koji je grchevito drzaho vlast u svojim rukama. u drugim pricamam prikazivali su je kao dobru ali pametnu i prefriganu osobu koja je uspjela iskoristiti tradicije u svoju korist. chinenica je da postoje priche koje podrzhavaju i jednu i drugu verziju a jedina stvar koja se mozhe zakljuchiti je ta da je sigurno bila u potpunosti protiv zapadnjachkih ideja i utjecaja. name prije nego shto je na tron doshao njen nechak puyi, cixi je josh jednom organizirala mali coup d’etat kada je skinula s vlasit cara guangxu (koji je u stvari isto bio njen nechak) i na taj nachin zavrshila period poznat kao reforma od 100 dana. preminula je 15. studenog 1908. godine, jedan dan nakon njega (sumnja se da ga je otrovala) i to jedan dan nakon shto je na priestolje postavila puyi-a.
kineska dinastija i kinesko carstvo raspali su se 3 godine nakon njene smrti.
okej, dugachko je i konfuzno ali kao shto sam rekla, bash mi je super ta cixi. i cijela ta pricha oko njenog djetinjstva i o tome kako je bila okrutna a ustvari nije. najljepshe od svega mi je to kaj sam se shetala koroz njezino zapadno krilo i vidjela tu njenu sobu i njeno prijestolje, taj paravan i na kraju, tu prekrasnu ljetnu palachu koju je dala obnoviti lovom koja je bila namjenjena za nekakve brodove ili neku vojsku! nije ni bitno jel bila despot, ili kajaznam kaj (uostalom 30 miljona kineza je od gladi umrlo za maovo vrijeme ne njezino), samo me zaintirgirala ona i ta komplicirana petljancija oko nasljedjivanja konkubina itd.i ne ne studiram povijest, ali je volim. u ovoj prichi konzultirala sam svekolike izvore. najsmjeshnije mi je to kaj sam chula puno verzija istih detalja (da nije bila kongubina 5. reda nego 3. i tak.) uzela sam kao chinjenicu onoaj podatak sa kojim sam se susrela najvishe puta. povjesnichari, ispravite me!
bozhich u HK
josh sam duzhna report sa drugog dana puta, ali mala digresija.
teshko mi se nekako ufurati u bozhichno i zimsko raspolozhenje kad vani temperatura ne pada ispod 20. nije da se bunim. i ne bash da volim zimu. zgrazham se na pomisao sivih maglovitih dana i kishe koja pada tjednima ili snijega koji se neminovno, nakon blokade grada, pretvara u bljuzgu. zagrebachka zima!
ali ipak jedan dio mene voli onaj feeling kad polu smrznuta udjem u topli stan i krenem skidati slojeve jakni, kaputa shalova itd. volim uchi u svoj stan koji volim obuchi u zimsko ruho. napunim zdjele sa drugachijim mirishljavim stvarchicama, navecher upalim zimske sivjeche (cimeti i jabuka). o bozhichnom ruhu da ne pricham. sve mora biti po pe-esu.
imam neko romantichno poimanje bozhicha. volim taj femili filing koji vezhem uz bozhich. nismo mi neka vjerska obitelj. niti sam ja neki obiteljski chovjek (zhivim kvart do roditeljice a vidimo se jednom mjesechno). ipak, volim vidjeti femili na hrpi. volim i darivati. ove sam godine odluchila da chu od sada poklone darivati tematski. dakle svi pokloni che imati neku zajednichku temu. ove godine tema je "kina". ko bi reko.
moji hongkongeri su odluchili su mi pomochi u uzhivljavanju u predstojeche blagdane. a zhalost postizhu kontra efekt. umjesto da shetam i kupujem poklonchiche, ja se sakrila i ne izlazim van.
grad je naime zastrashujuche okichen. bozhich u hong kong stizhe u vidu kicha i neukusa! sve bljeshchi. kakofonija zvukova. sve je umjetno. i predimenzionirano. mislim da je glavni bor na HK islandu vechi od new yorshkog. grad je vishe okichen nego london ili pariz. a ovo uopche nije njihov praznik. sve u sluzhbi shop 'till you drop sindroma. vech je sve na popustima, pre christmas sales (o.k. to i nije tako loshe). ali ovo s kichenjem! to bog dragi nemozhe nadmashiti.
hong kong = christmas wonderland
dekoracije nemaju veze sa vjerkim obiljezhjima bozhicha. nema jaslica, nema isusa, nema zvijezde koja mudrace vodi kroz pustinju (u ovom suchaju pustinju ukusa). sve je puno nutcrackera, djeda mrazova, konja(?!?!) i sobova.
najsmjeshniji su chajnizi koji to sve obozhavaju. pa se slikaju ispred svakog bora. tu kod mene, na glavnom ulazu napravli su pravo chudo od...ne znam ni kako bi to nazvala, enivej, sve su to oni krasno ukrasili. a chajnizi se slikaju. i to navecher. kad sve bljeshchi josh vishe. tolko ih ima navecher da su napravili posebnu zonu za slikanje i promijenili smjer kretanja. dobro da nema murije da regulira promet!
chak i nepopravljivom shop-a-holicu ko meni (samo u medicinske svrhe) ovo je ubilo christmas spirit!
teshko mi se nekako ufurati u bozhichno i zimsko raspolozhenje kad vani temperatura ne pada ispod 20. nije da se bunim. i ne bash da volim zimu. zgrazham se na pomisao sivih maglovitih dana i kishe koja pada tjednima ili snijega koji se neminovno, nakon blokade grada, pretvara u bljuzgu. zagrebachka zima!
ali ipak jedan dio mene voli onaj feeling kad polu smrznuta udjem u topli stan i krenem skidati slojeve jakni, kaputa shalova itd. volim uchi u svoj stan koji volim obuchi u zimsko ruho. napunim zdjele sa drugachijim mirishljavim stvarchicama, navecher upalim zimske sivjeche (cimeti i jabuka). o bozhichnom ruhu da ne pricham. sve mora biti po pe-esu.
imam neko romantichno poimanje bozhicha. volim taj femili filing koji vezhem uz bozhich. nismo mi neka vjerska obitelj. niti sam ja neki obiteljski chovjek (zhivim kvart do roditeljice a vidimo se jednom mjesechno). ipak, volim vidjeti femili na hrpi. volim i darivati. ove sam godine odluchila da chu od sada poklone darivati tematski. dakle svi pokloni che imati neku zajednichku temu. ove godine tema je "kina". ko bi reko.
moji hongkongeri su odluchili su mi pomochi u uzhivljavanju u predstojeche blagdane. a zhalost postizhu kontra efekt. umjesto da shetam i kupujem poklonchiche, ja se sakrila i ne izlazim van.

grad je naime zastrashujuche okichen. bozhich u hong kong stizhe u vidu kicha i neukusa! sve bljeshchi. kakofonija zvukova. sve je umjetno. i predimenzionirano. mislim da je glavni bor na HK islandu vechi od new yorshkog. grad je vishe okichen nego london ili pariz. a ovo uopche nije njihov praznik. sve u sluzhbi shop 'till you drop sindroma. vech je sve na popustima, pre christmas sales (o.k. to i nije tako loshe). ali ovo s kichenjem! to bog dragi nemozhe nadmashiti.
hong kong = christmas wonderlanddekoracije nemaju veze sa vjerkim obiljezhjima bozhicha. nema jaslica, nema isusa, nema zvijezde koja mudrace vodi kroz pustinju (u ovom suchaju pustinju ukusa). sve je puno nutcrackera, djeda mrazova, konja(?!?!) i sobova.
najsmjeshniji su chajnizi koji to sve obozhavaju. pa se slikaju ispred svakog bora. tu kod mene, na glavnom ulazu napravli su pravo chudo od...ne znam ni kako bi to nazvala, enivej, sve su to oni krasno ukrasili. a chajnizi se slikaju. i to navecher. kad sve bljeshchi josh vishe. tolko ih ima navecher da su napravili posebnu zonu za slikanje i promijenili smjer kretanja. dobro da nema murije da regulira promet!
chak i nepopravljivom shop-a-holicu ko meni (samo u medicinske svrhe) ovo je ubilo christmas spirit!

eto me vratila se. uzhivala napokon. i fino papala. sve u svemu ne loshe. snam da se vechina sjecha podataka iz shkole ali here goes maj report sa podacima.
daklem dva i pol dana u gradu od 16 miljona stanovnika (populacija ovisi o tome koga pitate, ovu brojuku sam najčešće čula). nije dovoljno.
dva i pol dana u gradu punom shto skrivenih shto vrlo vidljivih povijesnih i kulturnih polslastica. nije dovoljno.
dva i pol dana u gradu mao-a, njegovog mauzoleja i miljarde kineza koji chekaju u redu da ga vide. nije dovoljno.
dva i pol dana u gradu koji se cijeli gradi pa je raskopan (O.I. 2008) pa ti svugdje treba duplo vishe vremena. nije dovoljno.
na ajrodromu nas dochekala Odette (jesam vech pisala o kinekim imenima? ako nisam daj me podsjetite da objasnim). odette very propper kineskinja. kazhe da je 4 generacija koja zhivi u beijingu. studirala je rachunovodstvo, radi ko turistichki vodich. simpa. malo nas pozhuruje da shto prije zavrshimo neke ture da bi nas mogla odvesti na neka mjesta koja nisu u planu ali za kojia oni dobivaju proviziju ak dovedu turiste tamo. tzv. tourist traps. sve ti tak lijepo objasne i pokazhu da na kraju nekaj kupish ako si slabe volje ko ja. na kraju kupili shtoshta u tvornici zhada i svile. dakle malo me to pozhurivanje smeta. daj me pusti da se shechem. znam da imash malu plachu ali ja sam tu jednom i ko zna kada vishe. malo ju moja mama, koja govori savrsheni engleski, ne kuzhi. naravno da ne kad odette pricha chajniz inglish. to samo ja kuzhim (brat brzo polovio, mami prevodili). sve u svemu dobra stvar shto sam se odluchila na taj paket aranzhman. hotel super, svaki dan (osim doruchka u hotelu) dva obroka, transport, svi ulazi placheni. i mi smo bili cijela grupa. nas troje, vozach i odette!
vrijeme svih 2 i pol dana predivno iako hladno. brrrr. meni bar.
dan 1.
grobnice dinastije ming
40 minuta vozhnje od hotela. ochekivala sam nekaj usred zgrada, a kao ono 'djenje! grobnice su u dolini, okruzhene brdima, okolo samo vochnjaci (regija poznata po breskvama, neke super fine jer je dolina po feng shui nekaj super). taj isti feng shui je i razlog zashto su bash tu grobnice dinastije ming. naime kinezi vherovali u zagrobni zhivot pa je pozicija, smjer i ostalo grobnica vrlo vazhan. podruche grobnica (ima ih 13 u dolini) je sveto. chak su i carevi kada bi dolazili hodali do grobnica i hramova. kada bi car (ili carica) umro onda bi prvo proshao tzv. sveti put. i to smo prohodali. sveti put na pochetku i na kraju ima vrata (na prag kojih se ne smije stati, ne samo na ovim vratima, na svim vratima, jer to je bed lak, to ti je ko da buddhi stojish na ramenima). vrata impozantna. uz duzh cijelog puta je 12 pari zhivotinja (vechina zhivotinja imaginarna sinovi zmajeva i to osim slona i deve) i 3 para ljudi (predstavljaju vojsku, vladu i znanstvenike ako je vjerovati mom bratu iako sam ja za zadnji par odette razumjela da je rekla penzionere!) svaki od navedenih parova zhivotinja je dupli, jedan strazhati a jedan se odmara.
jedina grobnica koja je otvorena za javnost (tako je bar odette rekla, na kraju se ispostavilo da ima josh jedna, a da se u stvari do svih mozhe dochi samo nisu uredjene) je grobnica cara Yongle tamo je pokopana prvo carica, pa je onda on umro. pa kad je i on umro onda su ih lijepo zatvorili u podzemni gradi ispod ogromnog humka (koji izgleda ko omanje brdashce). grobnice dinastije ming nisu istrazhene (opet po odette, na kraju ipak ispalo da su jednu otkopali i shvatili da su ih pljachkashi grobova ipak preduhitrili) i nisu otkopane. sve u svemu vrlo impozantno i prekrasno. mir i tishina. sa nekih dijelova se vidi cijela dolina i svetishta ispred tih humaka u kojima su pokomani razni carevi iz dinastije ming. neki mir vlada tom dolinom. mozhda kinezi sa svojim feng shuijem ipak ne pretjeruju, fakat ima neshto u tome!
kaje josh bilo tamo zanimljivo. nishta. odnosno sve.
malo sam se zabrinula za obroke koji su nam bili uplacheni kada su nas odveli u prvi restoran. u hrvata bi ga nazvali socijalistichki. hrana nije bila losha. ali okruzhenje ko u menzi. bio je to prvi susret roditeljice i brata sa kineskim nachinom serviranja hrane. bili su shokiranim kolichinom hrane i vrstama jela, sigurna sam da su nam servirali bar 5 glavnih jela!
chajniz grejt zidich
nakon mira i tishine grobnica kernuli mi prema chajniz zidu. o.k. znam je da je dugachak, znam da je impozantan, znam da je izgradjen na brdima i sve to. ali fakat me nish nije pripremilo za to!
prvi pogled na zid imali smo josh s ceste, dok smo se vozili. odette je napravila vrlo dobru procjenu i odluchila nas odvest na malo udaljeniji, ali svakako ne tako krcat turistima, dio zida.
wanli changcheng ili ti ga veliki zid facts and figures:
- počinje na zhutom moru i zavrshava u pustinji gobi
- protezhe se kroz 5 provincija i 2 autonomne pokrajine
- dugachak je preko 6000 km (6700)
- kazhu da bi se od dijelova koji i danas stoje dao napraviti zid vosok 8 stopa oko cijelog svijeta
- u blizini pekinga nalaze se naj ushchuvaniji dijelovi zida, te oni koji su restaurirani
- neki dijelovi zida nalaze se na takvim pozicijama da ih je gotovo nemoguche restaurirati (a oni su ga izgradili)
Prva gradnja veliko kineskog zida započela je još u 5 stoljechu prije krista, ali je danashnja pozicija utvrdjena negdje oko 220 godine prije krista. tada je prvi kineski car Qin Shi Huangdi spojio dijelove zida koje su vech bili izgradjeni i produzhio ga na sjever. svrha zida bila je obrana od nomadskih plemena. medjutim najimpresivniji dijelovi zida izgradjeni su za vrijeme dinastije ming.u gradni zida sudjelovali su vojnici i seljaci iz svih regija koji su morali provesti odredjeni broj godina gradeći zid. zid je prosjechno bio visok 10 metara a shirok 5. kamenje po kojem je moja malenkost hodala tesko je preko nekoliko stotina kilograma, a cijela se konstrukcija nalazi na vrhu planinskih prevoja i na strmim padinama. ne moram rechi da se svako toliko nalaze i kojejkakvi tornjevi i ojachanja. kak su oni to izgradili, fakat mi nije jasno, jer ak je ovim modernim kinezima teshko restaurirati...mora da su kinezi odavnina bili supermeni.
segment zida koji smo posjetili zove se mutianyu. tamo su vodili i bila klintona. mali dijelovi zida nisu restaurirani pa je cijeli dozhivljaj autentichniji. odnosno bio bi autentichniji da te kada se spushtash ne opsjeda horda kineza sa “tri tishirt onli van dolar” ili da te na zidu ne opsjedaju tetke koje prodaju postkard ten for van dolar.
propisno impresionirana. fakat mislish da znash kaj te cheka, ali uz sve shiroke horizonte, edukaciju i kajaznam kaj, nisam ochekivala to. i josh sjedim na nekim shtengama (roditeljica i brat su se nekam ishli pentrati) i mislim si “jebote pa ja sam na kineskom zidu! ko bi reko!!!”


