eto me vratila se. uzhivala napokon. i fino papala. sve u svemu ne loshe. snam da se vechina sjecha podataka iz shkole ali here goes maj report sa podacima.
daklem dva i pol dana u gradu od 16 miljona stanovnika (populacija ovisi o tome koga pitate, ovu brojuku sam najčešće čula). nije dovoljno.
dva i pol dana u gradu punom shto skrivenih shto vrlo vidljivih povijesnih i kulturnih polslastica. nije dovoljno.
dva i pol dana u gradu mao-a, njegovog mauzoleja i miljarde kineza koji chekaju u redu da ga vide. nije dovoljno.
dva i pol dana u gradu koji se cijeli gradi pa je raskopan (O.I. 2008) pa ti svugdje treba duplo vishe vremena. nije dovoljno.

na ajrodromu nas dochekala Odette (jesam vech pisala o kinekim imenima? ako nisam daj me podsjetite da objasnim). odette very propper kineskinja. kazhe da je 4 generacija koja zhivi u beijingu. studirala je rachunovodstvo, radi ko turistichki vodich. simpa. malo nas pozhuruje da shto prije zavrshimo neke ture da bi nas mogla odvesti na neka mjesta koja nisu u planu ali za kojia oni dobivaju proviziju ak dovedu turiste tamo. tzv. tourist traps. sve ti tak lijepo objasne i pokazhu da na kraju nekaj kupish ako si slabe volje ko ja. na kraju kupili shtoshta u tvornici zhada i svile. dakle malo me to pozhurivanje smeta. daj me pusti da se shechem. znam da imash malu plachu ali ja sam tu jednom i ko zna kada vishe. malo ju moja mama, koja govori savrsheni engleski, ne kuzhi. naravno da ne kad odette pricha chajniz inglish. to samo ja kuzhim (brat brzo polovio, mami prevodili). sve u svemu dobra stvar shto sam se odluchila na taj paket aranzhman. hotel super, svaki dan (osim doruchka u hotelu) dva obroka, transport, svi ulazi placheni. i mi smo bili cijela grupa. nas troje, vozach i odette!
vrijeme svih 2 i pol dana predivno iako hladno. brrrr. meni bar.

dan 1.
grobnice dinastije ming
40 minuta vozhnje od hotela. ochekivala sam nekaj usred zgrada, a kao ono 'djenje! grobnice su u dolini, okruzhene brdima, okolo samo vochnjaci (regija poznata po breskvama, neke super fine jer je dolina po feng shui nekaj super). taj isti feng shui je i razlog zashto su bash tu grobnice dinastije ming. naime kinezi vherovali u zagrobni zhivot pa je pozicija, smjer i ostalo grobnica vrlo vazhan. podruche grobnica (ima ih 13 u dolini) je sveto. chak su i carevi kada bi dolazili hodali do grobnica i hramova. kada bi car (ili carica) umro onda bi prvo proshao tzv. sveti put. i to smo prohodali. sveti put na pochetku i na kraju ima vrata (na prag kojih se ne smije stati, ne samo na ovim vratima, na svim vratima, jer to je bed lak, to ti je ko da buddhi stojish na ramenima). vrata impozantna. uz duzh cijelog puta je 12 pari zhivotinja (vechina zhivotinja imaginarna sinovi zmajeva i to osim slona i deve) i 3 para ljudi (predstavljaju vojsku, vladu i znanstvenike ako je vjerovati mom bratu iako sam ja za zadnji par odette razumjela da je rekla penzionere!) svaki od navedenih parova zhivotinja je dupli, jedan strazhati a jedan se odmara.
jedina grobnica koja je otvorena za javnost (tako je bar odette rekla, na kraju se ispostavilo da ima josh jedna, a da se u stvari do svih mozhe dochi samo nisu uredjene) je grobnica cara Yongle tamo je pokopana prvo carica, pa je onda on umro. pa kad je i on umro onda su ih lijepo zatvorili u podzemni gradi ispod ogromnog humka (koji izgleda ko omanje brdashce). grobnice dinastije ming nisu istrazhene (opet po odette, na kraju ipak ispalo da su jednu otkopali i shvatili da su ih pljachkashi grobova ipak preduhitrili) i nisu otkopane. sve u svemu vrlo impozantno i prekrasno. mir i tishina. sa nekih dijelova se vidi cijela dolina i svetishta ispred tih humaka u kojima su pokomani razni carevi iz dinastije ming. neki mir vlada tom dolinom. mozhda kinezi sa svojim feng shuijem ipak ne pretjeruju, fakat ima neshto u tome!
kaje josh bilo tamo zanimljivo. nishta. odnosno sve.
malo sam se zabrinula za obroke koji su nam bili uplacheni kada su nas odveli u prvi restoran. u hrvata bi ga nazvali socijalistichki. hrana nije bila losha. ali okruzhenje ko u menzi. bio je to prvi susret roditeljice i brata sa kineskim nachinom serviranja hrane. bili su shokiranim kolichinom hrane i vrstama jela, sigurna sam da su nam servirali bar 5 glavnih jela!

chajniz grejt zidich
nakon mira i tishine grobnica kernuli mi prema chajniz zidu. o.k. znam je da je dugachak, znam da je impozantan, znam da je izgradjen na brdima i sve to. ali fakat me nish nije pripremilo za to!
prvi pogled na zid imali smo josh s ceste, dok smo se vozili. odette je napravila vrlo dobru procjenu i odluchila nas odvest na malo udaljeniji, ali svakako ne tako krcat turistima, dio zida.
wanli changcheng ili ti ga veliki zid facts and figures:
- počinje na zhutom moru i zavrshava u pustinji gobi
- protezhe se kroz 5 provincija i 2 autonomne pokrajine
- dugachak je preko 6000 km (6700)
- kazhu da bi se od dijelova koji i danas stoje dao napraviti zid vosok 8 stopa oko cijelog svijeta
- u blizini pekinga nalaze se naj ushchuvaniji dijelovi zida, te oni koji su restaurirani
- neki dijelovi zida nalaze se na takvim pozicijama da ih je gotovo nemoguche restaurirati (a oni su ga izgradili)

Prva gradnja veliko kineskog zida započela je još u 5 stoljechu prije krista, ali je danashnja pozicija utvrdjena negdje oko 220 godine prije krista. tada je prvi kineski car Qin Shi Huangdi spojio dijelove zida koje su vech bili izgradjeni i produzhio ga na sjever. svrha zida bila je obrana od nomadskih plemena. medjutim najimpresivniji dijelovi zida izgradjeni su za vrijeme dinastije ming.
u gradni zida sudjelovali su vojnici i seljaci iz svih regija koji su morali provesti odredjeni broj godina gradeći zid. zid je prosjechno bio visok 10 metara a shirok 5. kamenje po kojem je moja malenkost hodala tesko je preko nekoliko stotina kilograma, a cijela se konstrukcija nalazi na vrhu planinskih prevoja i na strmim padinama. ne moram rechi da se svako toliko nalaze i kojejkakvi tornjevi i ojachanja. kak su oni to izgradili, fakat mi nije jasno, jer ak je ovim modernim kinezima teshko restaurirati...mora da su kinezi odavnina bili supermeni.

segment zida koji smo posjetili zove se mutianyu. tamo su vodili i bila klintona. mali dijelovi zida nisu restaurirani pa je cijeli dozhivljaj autentichniji. odnosno bio bi autentichniji da te kada se spushtash ne opsjeda horda kineza sa “tri tishirt onli van dolar” ili da te na zidu ne opsjedaju tetke koje prodaju postkard ten for van dolar.

propisno impresionirana. fakat mislish da znash kaj te cheka, ali uz sve shiroke horizonte, edukaciju i kajaznam kaj, nisam ochekivala to. i josh sjedim na nekim shtengama (roditeljica i brat su se nekam ishli pentrati) i mislim si “jebote pa ja sam na kineskom zidu! ko bi reko!!!”