"you are a very lucky lady!" kazhe meni jednom jedan indijac u HK. ja si mislim kaj sam sad skrivila. frajer se pokupio o osho. mislila sam da mu bash nije dobro. ili to ili mi je iz novchanika ispalo 1000HKD koje je on pokupio.
par godina poslije sam shvatila shto je mislio.
shetala sa tako ja po ulicama madrasa (chenai, jug indije) i svako malo me ljudi pozdravljali na cesti (namaste, onaj poznati indijski pozdrav koji se tako rijetko vidi u svakodnevnom zhivotu), a kad sam bila u posjetu hramu tam su mi neko cvijeche objesili oko vrata, ono bez veze doshla neka baka. bila sam malo zbunjana, ali si mislim, okej jednina sam bjelkinja tu.
nash nas je domachin proveo kroz sve dijelove hrama, ko prave vjernike. prvo dio svetishta je ono gdje se prstenjak desne ruke umochi u materijalizirani prah pa se napravi tochka na chelu i grlu. i taman ja to htjela, kad me domachin primio za ruku i rekao, "ne tu na chelu, tu vech imash holy mark" i pomaknuo mi prst malo vishe gore.
i onda mi je objasnio zashto me stari indijci pozdravljaju na tako formalan nachin, i zakaj sam dobila cijeche oko vrata. imam naime nasred chela tochku. odnosno vishe je kao suza oblika. i zato sam kazhe meni sretna osoba i ljdima oko sebe nosim srechu ako me primjete. jer ta znamenka je bozhanska i rijetka!
e dragi moji indijci a kad bi vi znali da je za znamenka legacy vodenim kozicama i djetetu koje je stalno kopalo po njima!
ili mozhda ipak nije? meni se chini da je to od vodenih, a tko zna, mozhda imam od rodjenja. morat chu pomno prouchiti slike iz djetinjstva!