josh sam duzhna report sa drugog dana puta, ali mala digresija.
teshko mi se nekako ufurati u bozhichno i zimsko raspolozhenje kad vani temperatura ne pada ispod 20. nije da se bunim. i ne bash da volim zimu. zgrazham se na pomisao sivih maglovitih dana i kishe koja pada tjednima ili snijega koji se neminovno, nakon blokade grada, pretvara u bljuzgu. zagrebachka zima!
ali ipak jedan dio mene voli onaj feeling kad polu smrznuta udjem u topli stan i krenem skidati slojeve jakni, kaputa shalova itd. volim uchi u svoj stan koji volim obuchi u zimsko ruho. napunim zdjele sa drugachijim mirishljavim stvarchicama, navecher upalim zimske sivjeche (cimeti i jabuka). o bozhichnom ruhu da ne pricham. sve mora biti po pe-esu.
imam neko romantichno poimanje bozhicha. volim taj femili filing koji vezhem uz bozhich. nismo mi neka vjerska obitelj. niti sam ja neki obiteljski chovjek (zhivim kvart do roditeljice a vidimo se jednom mjesechno). ipak, volim vidjeti femili na hrpi. volim i darivati. ove sam godine odluchila da chu od sada poklone darivati tematski. dakle svi pokloni che imati neku zajednichku temu. ove godine tema je "kina". ko bi reko.

moji hongkongeri su odluchili su mi pomochi u uzhivljavanju u predstojeche blagdane. a zhalost postizhu kontra efekt. umjesto da shetam i kupujem poklonchiche, ja se sakrila i ne izlazim van.

grad je naime zastrashujuche okichen. bozhich u hong kong stizhe u vidu kicha i neukusa! sve bljeshchi. kakofonija zvukova. sve je umjetno. i predimenzionirano. mislim da je glavni bor na HK islandu vechi od new yorshkog. grad je vishe okichen nego london ili pariz. a ovo uopche nije njihov praznik. sve u sluzhbi shop 'till you drop sindroma. vech je sve na popustima, pre christmas sales (o.k. to i nije tako loshe). ali ovo s kichenjem! to bog dragi nemozhe nadmashiti.
hong kong = christmas wonderland
dekoracije nemaju veze sa vjerkim obiljezhjima bozhicha. nema jaslica, nema isusa, nema zvijezde koja mudrace vodi kroz pustinju (u ovom suchaju pustinju ukusa). sve je puno nutcrackera, djeda mrazova, konja(?!?!) i sobova.
najsmjeshniji su chajnizi koji to sve obozhavaju. pa se slikaju ispred svakog bora. tu kod mene, na glavnom ulazu napravli su pravo chudo od...ne znam ni kako bi to nazvala, enivej, sve su to oni krasno ukrasili. a chajnizi se slikaju. i to navecher. kad sve bljeshchi josh vishe. tolko ih ima navecher da su napravili posebnu zonu za slikanje i promijenili smjer kretanja. dobro da nema murije da regulira promet!

chak i nepopravljivom shop-a-holicu ko meni (samo u medicinske svrhe) ovo je ubilo christmas spirit!