evo dragi mojo popustila sam! fotka prva u niz pojavila se na mom blogu. ne samo kaj sam nauchila ka se to meche gore nego sam doshla do zakljuchka da sam dosta vjezhbala svoje mochi i vashu mashtu, pa eto.ovo vam je jedna nochna panorama, skoro pa pogled iz mogu ureda.
mao i zabranjeni grad slijede.
ja vas ljubim i odlazim u klimatske prigode slichne vashima, drugim rijechima smrzla bum se ko pitchka!
nekaj skroz kratko
nisam nestala, ni nish. malo sam bizi jer imam posla preko glave a i roditeljca mi je tu. pa tak po cijele dane radim a onda navecer pobjegnem shto prije da je malo vidim.
za vikend chu se napokon dokopati beijinga! i kineskog zida! i maove grobnice (tome se posebno veseli brat)!
vratilo mi komp. izgubila nisam nishta. ali me koshtalo zhivaca. naselio mi se neki virus (ili kako ga od milja zove nash informatikus viruschina). nekaj kaj se shiri pomochu ajsikjua, pa sam ga iskljuch (bash mi zhao zato kaj sam bash to chudo koristila za komunikaciju s omiljenim blogerima).
enivej, bio komp na popravku 5 dana, doshao i za pet minuta zove mene nasha voljena informatika pa kazhe da nish ono nisu ochistili. da li mozhete vjerovati da sam u svijetu high tech gadgetsa spala na to da objashnjavam informaticharu kineskom kaje krivo napravio i da nish nije pochistio. na kraju mi je komp ochistila ista gore navedena voljena informatika. nije upucavanje, al fakat sam se osjechala ko invalid bez the chudesne male plave kutijice (plavi je da!)
a onok chiajniz informatichara sam skoro bacila kroz prozor, da sam ga mogla otvorit. kaje najgore, ne mislim ja da on to ne zna ochisititi, nego me ne kuzhi kaj mu pricham, i sve traje jaaaaako dugo. kad je crko backup lap top (imala sam puno informatichke sreche ovaj tjedan, da), a s obzirom da na njemu nije bilo nishta pametno, kazhem ja njima, ajde vi format sve pa reinstalirajte. to mi se nekak chinilo najbrzhe. znam koliko je malo vremena trebalo sinu od frendice da joj to, experimenta radi, napravi doma kuchnom kompu. naravno da je to trajalo danima i da sam na kraju danima bila bez oba kompa.
glavno da sad radi pa vas mogu daviti!
ah da. i misteriozni put koji sam spominjala u nekom postu nije bio put u glavni grad ove prekrasne zemlje. naime kao surprise htjedoh roditeljicu i brata odvesti u kambodju! u angkor wat. i po jednog malog madoxa za moju dragu prijateljicu. propalo sve zbog neke konferencije. na kraju mi je i sam faktor iznenadjenja propao jer je u beijingu hladno, a u HK toplo pa sam morala upozoriti obitelj da ipak ponese neki topliji odjevni predmet. it's the thought that counts kazhu.
ovako chu se smrzavati u beijingu. grozno me za neke stvari razmazio ovaj grad!
za vikend chu se napokon dokopati beijinga! i kineskog zida! i maove grobnice (tome se posebno veseli brat)!
vratilo mi komp. izgubila nisam nishta. ali me koshtalo zhivaca. naselio mi se neki virus (ili kako ga od milja zove nash informatikus viruschina). nekaj kaj se shiri pomochu ajsikjua, pa sam ga iskljuch (bash mi zhao zato kaj sam bash to chudo koristila za komunikaciju s omiljenim blogerima).
enivej, bio komp na popravku 5 dana, doshao i za pet minuta zove mene nasha voljena informatika pa kazhe da nish ono nisu ochistili. da li mozhete vjerovati da sam u svijetu high tech gadgetsa spala na to da objashnjavam informaticharu kineskom kaje krivo napravio i da nish nije pochistio. na kraju mi je komp ochistila ista gore navedena voljena informatika. nije upucavanje, al fakat sam se osjechala ko invalid bez the chudesne male plave kutijice (plavi je da!)
a onok chiajniz informatichara sam skoro bacila kroz prozor, da sam ga mogla otvorit. kaje najgore, ne mislim ja da on to ne zna ochisititi, nego me ne kuzhi kaj mu pricham, i sve traje jaaaaako dugo. kad je crko backup lap top (imala sam puno informatichke sreche ovaj tjedan, da), a s obzirom da na njemu nije bilo nishta pametno, kazhem ja njima, ajde vi format sve pa reinstalirajte. to mi se nekak chinilo najbrzhe. znam koliko je malo vremena trebalo sinu od frendice da joj to, experimenta radi, napravi doma kuchnom kompu. naravno da je to trajalo danima i da sam na kraju danima bila bez oba kompa.
glavno da sad radi pa vas mogu daviti!
ah da. i misteriozni put koji sam spominjala u nekom postu nije bio put u glavni grad ove prekrasne zemlje. naime kao surprise htjedoh roditeljicu i brata odvesti u kambodju! u angkor wat. i po jednog malog madoxa za moju dragu prijateljicu. propalo sve zbog neke konferencije. na kraju mi je i sam faktor iznenadjenja propao jer je u beijingu hladno, a u HK toplo pa sam morala upozoriti obitelj da ipak ponese neki topliji odjevni predmet. it's the thought that counts kazhu.
ovako chu se smrzavati u beijingu. grozno me za neke stvari razmazio ovaj grad!
imam jednog prijatelja
nechete vjerovati ali natuknice za ovaj post napisah rukom doma. jer kak mi je riknuo komp, onda onaj koji je doma sada chuchi na poslu. a mene napala kreativa.
radnja se dogadja uz prijatelje (vazhan podatak, radi se o seriji)
kao shto rekoh, imam jednog prijatelja. rekla bih, imam jednog jako dobrog prijatelja. moja prijateljstva su chudna. i rijetka. ovo je prijateljstvo naj chudnije. i rijetko se vidja.
ovog prijatelja poznam vech duzhi niz godina. upoznali se sluchajno prije jedno 3, 4, 5 godina. nije ni bitno. imam osjechaj kao da ga poznajem cijeli zhivot. stvarno.
zashto je nashe prijateljstvo tako chudno?
1. zato shto on zna puno mojih mrachnih tajni
2. zato shto mujerica ne vjeruje u mushko-zhenska prijeteljstva (osim ako je jedan chlan prijateljstva totalno aseksualan, ja nisam kazhu, a vjerujte nije ni on)
3. zato shto se "chujemo" na dnevnoj bazi (o.k. nekaj ga malo chujem u zadnje vrijeme)
4. zato kaj smo se u tih 3, 4, 5, godina vidjeli bash skoro toliko puta! (o.k. malo vishe, ali ovako zvuchi dramatichnije). nikad nismo bili vani zajedno, nikad nismo banchili, nikad nismo nishta osim popili zajedno par kava i pojeli par ruchkova.
pa ipak, kada se trebam nekome povjeriti, prvo chu se povjeriti njemu. kad se trebam dobro sprdati na svoj rachun, to chu napraviti s njim. tek onda na red dolaze moje frendice. kad trebam mushku perspektivu, obracham se njemu. on mi dodje koji puta ko prevoditelj mushkog mozga (vjerujte mi, u zadnjih godinu dana trebalo mi je).
mislim da je on bio prvi koji je saznao da se rastajem isto kao shto je bio i prvi koji je saznao za miceka.
jednostavno nemamo nekih problema prichati o svemu. a vjerujte pretresli smo sve teme od mushko/zhenskih odnosa, sex-a, veza, vjernosti, posla, promjena posla, brakova, planova o g.o. (ne zajednichkih) i kajaznam chega.
uglavnom dobra zabava, uvjek se nasmijem, chovjek je pun neke pozitive i, ono kaj me uvijek iznenadi, tako me dobro pozna. zna biti brutalno iskren kada treba, i imam feeling da mi nikada bash ne govori ono kaj bi htjela chuti, iako tu i tamo pokushava ne tresnut me na zemlju nego lagano spustiti! bojim se samo da sam ja u zadnje vrijeme malo vishe exploatirala nashe prijateljstvo, ali ako je tako, nije nikada to pokazao i ovim putem se isprichavam za tlachenje! imala sam nekih problema i s njim komnetirala svaki aspekt istog. bio je i savjetodavno tijelo u formiranju moje odluke da odem u HK (i ne mrzim ga zato kaj sam ipak otishla).
jedno super prijeteljstvo preko zhice! kao shto rekoh chudna su moja prijeteljstva, ma koliko god bila dobra i meni draga!
e sada, zashto ja pishem sve ovo?
rekao mi nedavno moj prijatelj da kada chita blog da ima osjechaj da me uopche ne pozna! wtf? kak sad to?
radnja se dogadja uz prijatelje (vazhan podatak, radi se o seriji)
kao shto rekoh, imam jednog prijatelja. rekla bih, imam jednog jako dobrog prijatelja. moja prijateljstva su chudna. i rijetka. ovo je prijateljstvo naj chudnije. i rijetko se vidja.
ovog prijatelja poznam vech duzhi niz godina. upoznali se sluchajno prije jedno 3, 4, 5 godina. nije ni bitno. imam osjechaj kao da ga poznajem cijeli zhivot. stvarno.
zashto je nashe prijateljstvo tako chudno?
1. zato shto on zna puno mojih mrachnih tajni
2. zato shto mujerica ne vjeruje u mushko-zhenska prijeteljstva (osim ako je jedan chlan prijateljstva totalno aseksualan, ja nisam kazhu, a vjerujte nije ni on)
3. zato shto se "chujemo" na dnevnoj bazi (o.k. nekaj ga malo chujem u zadnje vrijeme)
4. zato kaj smo se u tih 3, 4, 5, godina vidjeli bash skoro toliko puta! (o.k. malo vishe, ali ovako zvuchi dramatichnije). nikad nismo bili vani zajedno, nikad nismo banchili, nikad nismo nishta osim popili zajedno par kava i pojeli par ruchkova.
pa ipak, kada se trebam nekome povjeriti, prvo chu se povjeriti njemu. kad se trebam dobro sprdati na svoj rachun, to chu napraviti s njim. tek onda na red dolaze moje frendice. kad trebam mushku perspektivu, obracham se njemu. on mi dodje koji puta ko prevoditelj mushkog mozga (vjerujte mi, u zadnjih godinu dana trebalo mi je).
mislim da je on bio prvi koji je saznao da se rastajem isto kao shto je bio i prvi koji je saznao za miceka.
jednostavno nemamo nekih problema prichati o svemu. a vjerujte pretresli smo sve teme od mushko/zhenskih odnosa, sex-a, veza, vjernosti, posla, promjena posla, brakova, planova o g.o. (ne zajednichkih) i kajaznam chega.
uglavnom dobra zabava, uvjek se nasmijem, chovjek je pun neke pozitive i, ono kaj me uvijek iznenadi, tako me dobro pozna. zna biti brutalno iskren kada treba, i imam feeling da mi nikada bash ne govori ono kaj bi htjela chuti, iako tu i tamo pokushava ne tresnut me na zemlju nego lagano spustiti! bojim se samo da sam ja u zadnje vrijeme malo vishe exploatirala nashe prijateljstvo, ali ako je tako, nije nikada to pokazao i ovim putem se isprichavam za tlachenje! imala sam nekih problema i s njim komnetirala svaki aspekt istog. bio je i savjetodavno tijelo u formiranju moje odluke da odem u HK (i ne mrzim ga zato kaj sam ipak otishla).
jedno super prijeteljstvo preko zhice! kao shto rekoh chudna su moja prijeteljstva, ma koliko god bila dobra i meni draga!
e sada, zashto ja pishem sve ovo?
rekao mi nedavno moj prijatelj da kada chita blog da ima osjechaj da me uopche ne pozna! wtf? kak sad to?
crko mi komp
shto i nije takvo chudo. imam drugi pa eto sada radim na njemu. ali...shvatila sam kako sam postala ovisna bash o onom kompu. koje chudo podataka imam na njemu. ne samo work related. nego ono, privatni zhivot! o.k. imam negdje neke cedeje na koje sam to sve nasnimila, just in case, ali u stvari mi je skoro 5 godina zhivota na onoj kanti. ne, nije toliko stara.
svaki puta kada sam mijenjala lap top sve podatke sam selila na novi. i tako se na ovom zadnjem primjerku akumuliralo 5 godina.
i sada si razmishljam o svemu bez chega bi mogla ostati, jer ko zna di su cedeji. ipak sam se u proteklih godinu dana 3 puta selila!
dakle osim nekih mailova koje chuvam jer su mi dragi, te backupa bloga moga (te drage jordanice) tu su mi npr. sve fotke unatrag sigurno tri godine. dobro o.k. ne bash sve, ali sve koje su mi vazhne. onda tu je more nekakvih zapochetih tekstova, pjesama, analiza, brain storminga i ko zna chega. kada me lupi inspiracija po nekoj temi, u avijonu, vlaku i sl. ja krenem neshto pisati. svi se fajlovi zovu neshto, pa redni broj od 1 do, ako se ne varam, 475 (nekoliko godina rekla sam). imam chudan fajling i nejming sistem znam, ali ovako je zanimljivije, da znam shto se krije u svakom dokumentu, ne bi neke nikada prochitala. a ovako naletim na kojekave stvari i vlastite kreacije!
zatim tu se nalaze koje kakve kopije kontakata. koje kao sve neshto brishem, ali imam brdo starij kopija pa onda kad treba organizirati neku proslavu mature, vadim van kopiju koja je nastala nakon proshle proslave, ali prije nego kaj sam nekaj chistila, pa tamo imam josh nekih brojeva.
tu su i svi prijekti i prezentacije, i oni sa kojima sam manje zadovoljna i one koje volim.
zatim kopije svih dokumenata. vrlo korisno ako nedo bog izgubim neki dokument tipa putovnice dok sam na putu. jer s kopijom je puno lakshe nego bez nje.
najgore je to kaj tu ima josh puno drugih stvari koje mi ne padaju na pamet trenutno, ali znam da che mi faliti ako nestanu, a ako ne nestanu, nechu ih se nikada ni sjetiti.
a o tome da nemam niti jednog maila...to nechu ni komentirati! ko da nisam nikada nishta napisala, niti dobila.
i nek mi sad josh crkne i mobitel i onda sam skroz preluda jer ne znam niti jedan broj, ni adresu ni nishta!
sva srecha pa rodjendane zapisujem u rokovnik. i appointmente. pa bar znam kamo i kada moram ichi, iako se mozhda ne sjecham zashto (to pishe u nekom mailu, zakaj bi pamtila)
svaki puta kada sam mijenjala lap top sve podatke sam selila na novi. i tako se na ovom zadnjem primjerku akumuliralo 5 godina.
i sada si razmishljam o svemu bez chega bi mogla ostati, jer ko zna di su cedeji. ipak sam se u proteklih godinu dana 3 puta selila!
dakle osim nekih mailova koje chuvam jer su mi dragi, te backupa bloga moga (te drage jordanice) tu su mi npr. sve fotke unatrag sigurno tri godine. dobro o.k. ne bash sve, ali sve koje su mi vazhne. onda tu je more nekakvih zapochetih tekstova, pjesama, analiza, brain storminga i ko zna chega. kada me lupi inspiracija po nekoj temi, u avijonu, vlaku i sl. ja krenem neshto pisati. svi se fajlovi zovu neshto, pa redni broj od 1 do, ako se ne varam, 475 (nekoliko godina rekla sam). imam chudan fajling i nejming sistem znam, ali ovako je zanimljivije, da znam shto se krije u svakom dokumentu, ne bi neke nikada prochitala. a ovako naletim na kojekave stvari i vlastite kreacije!
zatim tu se nalaze koje kakve kopije kontakata. koje kao sve neshto brishem, ali imam brdo starij kopija pa onda kad treba organizirati neku proslavu mature, vadim van kopiju koja je nastala nakon proshle proslave, ali prije nego kaj sam nekaj chistila, pa tamo imam josh nekih brojeva.
tu su i svi prijekti i prezentacije, i oni sa kojima sam manje zadovoljna i one koje volim.
zatim kopije svih dokumenata. vrlo korisno ako nedo bog izgubim neki dokument tipa putovnice dok sam na putu. jer s kopijom je puno lakshe nego bez nje.
najgore je to kaj tu ima josh puno drugih stvari koje mi ne padaju na pamet trenutno, ali znam da che mi faliti ako nestanu, a ako ne nestanu, nechu ih se nikada ni sjetiti.
a o tome da nemam niti jednog maila...to nechu ni komentirati! ko da nisam nikada nishta napisala, niti dobila.
i nek mi sad josh crkne i mobitel i onda sam skroz preluda jer ne znam niti jedan broj, ni adresu ni nishta!
sva srecha pa rodjendane zapisujem u rokovnik. i appointmente. pa bar znam kamo i kada moram ichi, iako se mozhda ne sjecham zashto (to pishe u nekom mailu, zakaj bi pamtila)
vjetrich i ostale vremenske nepogode u hrvata
rekao mi je tajfun tofu da je u hrvata jucher bila tajfunska bura.
mislila sam da pretjeruje. medjutim izgleda da je stvarno neki vjetar puhao. chitam ja vjesti i tamo lijepo pishe da je vjetar puhao 90 km na sat, na udare 120.
hmmm...idem ja provjeriti to tu sa podacima i tu lijepo pishe da kad je warning 3 (onaj kaj sam imala ove godine) a to je nish i life goes on kao da nish ne pushe onda vjetrich piri konstantnom jachinom od 41-62km/h sa udarima od 110. nish piece of cake, kaj ne? samo tak to pushe satima ili danima chak.
a ona devetka kaj sam imala (proshle godine) - vjetar jachine preko 118 km/h s udarima, pazi sad, od 220 km/h. i tak cijeli dan i cijelu noch.
ono kaj mene zanima je kak je jucher u hrvata sve stalo, letjeli crijepovi, drveche, u rijeci su iselili trudnice i babinjache, svugdje na moru prekinut trajketni promet i promet opchenito.
jachina manje vishe, kaj ne? gotovo je ista. smjer? ili toplina ili hladnocha istoga? ili mozhda to ima veze sa tlakom? jer tu bude ultra nizak.
ili netko pretjeruje?
kazhu ex-patovi da ako HK nema bar dva warninga iznad 8 godishnje da hongkonznani nisu sretni! i da je loshe po ekonomiju. kak mozhe to biti ne kuzhim ali sigurna sam da ima neka posebna kineska logika u tome, moje kazhe da je bolje za ekonomiju da ti sve ne stane na pol dana ali izgleda da moja logika nije josh prilagodjena kineskom umu.
sumnjam da se ovdje radi o petjerivanju HR medija, iako opet s druge strane i nas voli shtoshta iznenaditi.
gorsku sluzhbu npr. svake godnine iznenadi snjeg! ko da zhivimo u HK pa kad padne svi padaju u nesvijest. tak che i ove godine, pa vas ja savjetujem da se pripremite.
jer jedno je kad piri vjetar koji nosi crijepove (ja i dalje mislim da je problem u crijepovima, a ne u vjetru. kak tu ne lete crijepovi? jednostavno, nema ih!) a nacija je potpuno ne pripremljena za to. ugledajte se zato u HK raju.
1. demontirajte sve krovove s crijepovima i napravite lijepe ravne pa neche letiti crijepovi.
2. izgradite zgrade dovoljno visoke, tako de se taj vjetrich ni ne osjeti kad hodate po ulicama (tak je tu bar, s ove strane di je more sve nosi, a u gradu skoro da ne osjetish vjetar)
3. sravnite sa zemljom sve bolnice i sagradite nove (ovo je seriously), sa boljim prozorima pa nikoga nechete morati seliti.
4. budute sretni kaj zhivite u zemlji gdje se to sve skupa dogadja jednom il dva puta godishnje i gdje ipak ne pogine po 100+ ljudi od jednog nevremena. ne pogine ni ovdje, ali zato kaj ih to ne iznenadi!
5. ako vas neko upozori da bu bilo vjetra, nemojte isplovljavati!!! stay indoors. koji puta se isplati biti paranoidan.
6. jedino ne znam kaj bi savjetovala glede struje, jer i to tu rikne, pa ajde to nisu rijeshili.
i na kraju, da vas koji ne volite zimu, malo zbediram, u HK sunchan dan, temperatura 23. jucher 26, mujerica se sunchala na bazenu!
mislila sam da pretjeruje. medjutim izgleda da je stvarno neki vjetar puhao. chitam ja vjesti i tamo lijepo pishe da je vjetar puhao 90 km na sat, na udare 120.
hmmm...idem ja provjeriti to tu sa podacima i tu lijepo pishe da kad je warning 3 (onaj kaj sam imala ove godine) a to je nish i life goes on kao da nish ne pushe onda vjetrich piri konstantnom jachinom od 41-62km/h sa udarima od 110. nish piece of cake, kaj ne? samo tak to pushe satima ili danima chak.
a ona devetka kaj sam imala (proshle godine) - vjetar jachine preko 118 km/h s udarima, pazi sad, od 220 km/h. i tak cijeli dan i cijelu noch.
ono kaj mene zanima je kak je jucher u hrvata sve stalo, letjeli crijepovi, drveche, u rijeci su iselili trudnice i babinjache, svugdje na moru prekinut trajketni promet i promet opchenito.
jachina manje vishe, kaj ne? gotovo je ista. smjer? ili toplina ili hladnocha istoga? ili mozhda to ima veze sa tlakom? jer tu bude ultra nizak.
ili netko pretjeruje?
kazhu ex-patovi da ako HK nema bar dva warninga iznad 8 godishnje da hongkonznani nisu sretni! i da je loshe po ekonomiju. kak mozhe to biti ne kuzhim ali sigurna sam da ima neka posebna kineska logika u tome, moje kazhe da je bolje za ekonomiju da ti sve ne stane na pol dana ali izgleda da moja logika nije josh prilagodjena kineskom umu.
sumnjam da se ovdje radi o petjerivanju HR medija, iako opet s druge strane i nas voli shtoshta iznenaditi.
gorsku sluzhbu npr. svake godnine iznenadi snjeg! ko da zhivimo u HK pa kad padne svi padaju u nesvijest. tak che i ove godine, pa vas ja savjetujem da se pripremite.
jer jedno je kad piri vjetar koji nosi crijepove (ja i dalje mislim da je problem u crijepovima, a ne u vjetru. kak tu ne lete crijepovi? jednostavno, nema ih!) a nacija je potpuno ne pripremljena za to. ugledajte se zato u HK raju.
1. demontirajte sve krovove s crijepovima i napravite lijepe ravne pa neche letiti crijepovi.
2. izgradite zgrade dovoljno visoke, tako de se taj vjetrich ni ne osjeti kad hodate po ulicama (tak je tu bar, s ove strane di je more sve nosi, a u gradu skoro da ne osjetish vjetar)
3. sravnite sa zemljom sve bolnice i sagradite nove (ovo je seriously), sa boljim prozorima pa nikoga nechete morati seliti.
4. budute sretni kaj zhivite u zemlji gdje se to sve skupa dogadja jednom il dva puta godishnje i gdje ipak ne pogine po 100+ ljudi od jednog nevremena. ne pogine ni ovdje, ali zato kaj ih to ne iznenadi!
5. ako vas neko upozori da bu bilo vjetra, nemojte isplovljavati!!! stay indoors. koji puta se isplati biti paranoidan.
6. jedino ne znam kaj bi savjetovala glede struje, jer i to tu rikne, pa ajde to nisu rijeshili.
i na kraju, da vas koji ne volite zimu, malo zbediram, u HK sunchan dan, temperatura 23. jucher 26, mujerica se sunchala na bazenu!
fakat me malo počeo nervirati taj blog. evo danas sam ujutro sjela za blog i napravila neku šatro backup varijantu, jer kaj, nikad ne znaš kad ti može nestati. ne znam koje pobrisao blekičin stari, a danas sam klik na sadistica i dochekao me blank page. za bleky znam da je rekla da joj je neko pobriso stari, a možda se sadistico samo igra nekaj sa svojim.
ja od svojih blogova koji puta nemam sejvane zadnje verzije. koji puta pišem (na opće zgražanje) direktno u editoru. tako mi moj blog baš ima tej feeling pravog dnevnika i potpuno je osoban. ali na mom blogu ima nekih tekstova i komentara koji su mi dragi. pa sam eto napravila backup, ako nestane, da imam.
druge su mi ove političko blogovska natezanja više nego naporna. te je ovaj nepodoban te je onaj. nisam stigla prochitati zakaj je tochno papa raco "zasluzhio" da ga se makne ali kuzhim zakaj je pobrisao blog. s obzirom da ga redovno čitam, te da su na njegovu stranu stali neki ljudi do čijeg mi je mišljenja stalo, vjerujem njima. i mene te dvolične šprehe nerviraju da se svaki puta pitam da li je možda bolje da prestanem pisati. gade mi se te priče i mislim si, kaj ne živimo u slobodnom svijetu. ko će meni suditi kaj ja smijem i nesmijem pisati na svom blogu. kaj je dnevnik ako nisu misli.
mrzim politiku. i mrzim kad mi se dotakne života.
P.S. čćžš iz protesta, u dodirivanje u izražaj i pjesničku slobodu.
ja od svojih blogova koji puta nemam sejvane zadnje verzije. koji puta pišem (na opće zgražanje) direktno u editoru. tako mi moj blog baš ima tej feeling pravog dnevnika i potpuno je osoban. ali na mom blogu ima nekih tekstova i komentara koji su mi dragi. pa sam eto napravila backup, ako nestane, da imam.
druge su mi ove političko blogovska natezanja više nego naporna. te je ovaj nepodoban te je onaj. nisam stigla prochitati zakaj je tochno papa raco "zasluzhio" da ga se makne ali kuzhim zakaj je pobrisao blog. s obzirom da ga redovno čitam, te da su na njegovu stranu stali neki ljudi do čijeg mi je mišljenja stalo, vjerujem njima. i mene te dvolične šprehe nerviraju da se svaki puta pitam da li je možda bolje da prestanem pisati. gade mi se te priče i mislim si, kaj ne živimo u slobodnom svijetu. ko će meni suditi kaj ja smijem i nesmijem pisati na svom blogu. kaj je dnevnik ako nisu misli.
mrzim politiku. i mrzim kad mi se dotakne života.
P.S. čćžš iz protesta, u dodirivanje u izražaj i pjesničku slobodu.
1. nebo, pogotovo plavo nebo
2. zvijezde
3. ventilaciju u tunelima
4. paljenje svjetla na autu po mraku
5. mlince - bozhansko jelo koje nema nigdje nego kod nas
6. chevape - s lukom...isto ko i mlinci
7. vodu iz pipe
8. bilo kaj za piti s ledom
9. retrovizore
10. fasade
11. da ti nogu kad je slomljena stave u gips a ne rezhu je - nije iz vlastitog iskustva, ali kazhu da kad dodjesh sa slomljenom nogom oni kazhu hmmmm, rezati. valjda je jednostavnije! amputacija je majka medicine.
12. labudove na jezerima, ne na peradarskim farmama
13. muhe - pita slobs zashto, zato kaj kad ih nema pitash se zashto ih nema. sve kaj ti padne na pamet nije dobro. trast mi.
14. pčele, ose...
15. ljudski rad
16. mashtu
17. plavo more
18. najlonke - to tu mudrost nachi pa nose neke ogavne debele, boje kozhe koje im se omotavaju oko nogu
19. logiku
20. wc shkoljku
21. vrata ne wc-u/visoke pregrade na wc-ima
22. drveche (pravo drveche)
23. pse i machke lutalice
24. chistu kozhu
25. svjezhi zrak
ako trebate objashnjenja za pojedine tochke, pitajte.
jednu stvar koju chu svakako uzimati zdravo za gotovo i dalje je broadband i koka-kola.
2. zvijezde
3. ventilaciju u tunelima
4. paljenje svjetla na autu po mraku
5. mlince - bozhansko jelo koje nema nigdje nego kod nas
6. chevape - s lukom...isto ko i mlinci
7. vodu iz pipe
8. bilo kaj za piti s ledom
9. retrovizore
10. fasade
11. da ti nogu kad je slomljena stave u gips a ne rezhu je - nije iz vlastitog iskustva, ali kazhu da kad dodjesh sa slomljenom nogom oni kazhu hmmmm, rezati. valjda je jednostavnije! amputacija je majka medicine.
12. labudove na jezerima, ne na peradarskim farmama
13. muhe - pita slobs zashto, zato kaj kad ih nema pitash se zashto ih nema. sve kaj ti padne na pamet nije dobro. trast mi.
14. pčele, ose...
15. ljudski rad
16. mashtu
17. plavo more
18. najlonke - to tu mudrost nachi pa nose neke ogavne debele, boje kozhe koje im se omotavaju oko nogu
19. logiku
20. wc shkoljku
21. vrata ne wc-u/visoke pregrade na wc-ima
22. drveche (pravo drveche)
23. pse i machke lutalice
24. chistu kozhu
25. svjezhi zrak
ako trebate objashnjenja za pojedine tochke, pitajte.
jednu stvar koju chu svakako uzimati zdravo za gotovo i dalje je broadband i koka-kola.
e tu josh nisam bila
ma ljudi moji smrzla sam se ko pi....ma rechi chu: ko pitchka.
mjesto dogadjanja: qingdao
pozicija: 120E lat., 36W long. ili ti ga negdje na istochnoj obali na nekom ajmo rechi sjevernom dijelu obale zhutog mora
stanovnika: 2.3 miljona (grad) 7 miljona (ono kaj pripada gradu)
klima: maritimna oli ti ga onak ko kod nas na moru ( ali po chajna kriterijima), temperature blaga, zimi kazhe u sijechnju 1.3 prosjek a ljeti 25...gluposti ljudi ti kazhu zimi bude hladno a po ljeti vruche!
povijest: grad star 6000 godina, u 19. stoljechu bio pod okupacijom imperijalistichkih snaga (ko nekaj iz star wars zvuchi, a radi se o obichnim japancima a mozhda i kinezima...), i, blago gradu, 1949 postao municipalni grad kine...
lokalne zanimljivosti: festival pive (hahahaha, ali da quingdao poznat bash po tsingtao pivi!)
inachno...prekrasan grad, totalno ne kineski, odnosno ne novo kineski, shto che rechi da nema onih sivo staklenih zgradurina koje su kopija nechega. ima puuuuno starih stvari u gradu, vidi se kultura. 6, navodno, prekrasnih plaža (nakon jadrana teshko kaj mozhe biti prekrasno) ali fakat je lijepo. ljudi su simpatichni, nasmjesheni, valjda sindrom malog grada (da sa samo 2.3 miljona stanovnika, grad je mali)
evo da moram zhivjeti u kini, tu bi zhivjela.
rejting: 5
top lista:
1. qingdao
2. hangzhou
3. shanghai (da, o.k. je overwhelming, ali ja nisam big city girl)
4. .... nemrem se odluchiti, mozhda Ningbo, ali tamo jedu jaaaaako chudnu hranu da grad pada u vodu...iako nije losh, na dvije rijeke koje se spajaju u jednu iako ako njih pitate rechi che vam da su to u stvari tri rijeke
5. ....call me jako zla al nemrem staviti 5 grad na popis...ali ajde, nanjing, nakon puno trazhenja nashla sam sve staro i poznato u gradu
e da, zaboravila sam hranu: bozhanstvena!
naravno ne evropska kineska hrana, ali nechete vjerovat kaj sam jela danas. rotkvice! i who the fuck misli na sva ona upozorenja o hrani koja sam pisala! kad sam vidla rotkve...mljac. i ko doma su! ak ne zavrshim u bolnici sve bu dobro.
in djeneral, moram rechi da sam se naviknula. odnosno, nisam se naviknula nego sam prihvatila i jednostavno odluchila vishe ne razmishljati o tome. when in chajna do like the chajniz. danas sam totalno ispizdila neke belgijance sa totalno kul stavom. frajer me na kraju pitao da kaj zhivim u kini?
mala out. sutra ningbo.
mjesto dogadjanja: qingdao
pozicija: 120E lat., 36W long. ili ti ga negdje na istochnoj obali na nekom ajmo rechi sjevernom dijelu obale zhutog mora
stanovnika: 2.3 miljona (grad) 7 miljona (ono kaj pripada gradu)
klima: maritimna oli ti ga onak ko kod nas na moru ( ali po chajna kriterijima), temperature blaga, zimi kazhe u sijechnju 1.3 prosjek a ljeti 25...gluposti ljudi ti kazhu zimi bude hladno a po ljeti vruche!
povijest: grad star 6000 godina, u 19. stoljechu bio pod okupacijom imperijalistichkih snaga (ko nekaj iz star wars zvuchi, a radi se o obichnim japancima a mozhda i kinezima...), i, blago gradu, 1949 postao municipalni grad kine...
lokalne zanimljivosti: festival pive (hahahaha, ali da quingdao poznat bash po tsingtao pivi!)
inachno...prekrasan grad, totalno ne kineski, odnosno ne novo kineski, shto che rechi da nema onih sivo staklenih zgradurina koje su kopija nechega. ima puuuuno starih stvari u gradu, vidi se kultura. 6, navodno, prekrasnih plaža (nakon jadrana teshko kaj mozhe biti prekrasno) ali fakat je lijepo. ljudi su simpatichni, nasmjesheni, valjda sindrom malog grada (da sa samo 2.3 miljona stanovnika, grad je mali)
evo da moram zhivjeti u kini, tu bi zhivjela.
rejting: 5
top lista:
1. qingdao
2. hangzhou
3. shanghai (da, o.k. je overwhelming, ali ja nisam big city girl)
4. .... nemrem se odluchiti, mozhda Ningbo, ali tamo jedu jaaaaako chudnu hranu da grad pada u vodu...iako nije losh, na dvije rijeke koje se spajaju u jednu iako ako njih pitate rechi che vam da su to u stvari tri rijeke
5. ....call me jako zla al nemrem staviti 5 grad na popis...ali ajde, nanjing, nakon puno trazhenja nashla sam sve staro i poznato u gradu
e da, zaboravila sam hranu: bozhanstvena!
naravno ne evropska kineska hrana, ali nechete vjerovat kaj sam jela danas. rotkvice! i who the fuck misli na sva ona upozorenja o hrani koja sam pisala! kad sam vidla rotkve...mljac. i ko doma su! ak ne zavrshim u bolnici sve bu dobro.
in djeneral, moram rechi da sam se naviknula. odnosno, nisam se naviknula nego sam prihvatila i jednostavno odluchila vishe ne razmishljati o tome. when in chajna do like the chajniz. danas sam totalno ispizdila neke belgijance sa totalno kul stavom. frajer me na kraju pitao da kaj zhivim u kini?
mala out. sutra ningbo.
napomena uz post. mozhda je malo smotan. naime dok sam ga pisala padale su mi napamet te neke stvari pa sam samo dalje pisala i nisam editirala ni prepravljala. trebalo je sve ipak imati malo veseliji, pa ipak mi dolaze mama i brat!
dolazi mi muti. i brat jeeeeee. i kao jedno veliko djenje njima vodim ih na jedan put.
chovjek bi mislio da je to jednostavan zadatak. klik klik internet, rezervacija i bok. e nije. naime, da ne bi sada otkrila kam ih vodim, recimo samo da je zemlja dovoljno egzotichna da na netu bash nema puno informacija o hotelima. dakle, morala sam ichi preko agencije.
situacija br 1.
hello, kazhem ja.
yes how can i help you, kazhe on.
i tu ja cijelu prichu ispricham o tome kako idem tamo, ali mi treba malo pomoch oko hotela, koji bi oni preporuchili, htjela bi da je dobar, siguran (jesam rekla da je zemlja egzotichna), da je lokalni, što znachi da ne zhelim spavati u nekom od evropskih ili americhkih lanaca.
grand, kazhe on.
meni para na ushi (grand je najskuplji i definitivno je dio lanca nekog).
ma, ne bi u nekom velikom hotelu odsjela, kazhem ja
sofitel, kazhe on.
grrrrrr, kazhem ja hvala i dovidjenja.
situacija broj 2.
hello, kazhem ja.
yes how can i help you, kazhe ona (da kinezi uche fraze a ne jezik)
i jopet ja sve ispochetka lijepo objasnim da bi meni ona na to, ekskjuz mi madam not anderstend, pliz hold.
i onda mi se javi neka druga spodoba koja reagira isto kao i onaj iz situacije broj 1.
to se ponovilo nekoliko puta. ali ja se nedam i bash hochu spavati u lokalnom malom hotelu, i bash nechu cijeli paket sa vodichem i ubite vi mene ako su mi ponudili svi oni skupa jedan jedini hotel koji je bio blizu onoga kaj sam ja htjela. da sam htjela takav hotel to bi bar znala rezervirati sama kad su svi po europskim ili americhanskim managementom.
kazhe meni frendica kaj se uzrujavash, pa znash kakvi su i da nemaju mashte. oni vide da si gwailo i nude ti najbolje i najskuplje jer misle da to zhelish.
na kraju sam se uspjela dokopati jedne agencije koju vodi neka indijka. ona mi je odmah ponudila ono kaj sam htjela. sve smo se skuzhile, rjeshila sam problem za dvije minute.
da li je problem u njima ili u nama? ne znam. pokushavam shvatiti. mi hrvati jesmo veliki improvizatori i u ovom savrsheno organiziranom svijetu, gdje s tochke a do tochke c mozhesh samo preko tochke b ali nikako ne mozhesh zaobichi tochku b iako je to mozhda logichnije, teshko da bi mogli prezhivjeti. stalno bi bili na rubu zhivaca. ja sam to prihvatila. nema improvizacije i nema prepostavljanja da che se ne shto dogoditi. neche. ako nisi jasno rekao nekome shto i kada zhelish, neche se dogoditi. to je jednostavno tako i bok.
jedino je tuzno to shto se to onda svodi na vrlo ne mashtovitu naciju. i na kraju krajeva chini mi se da je upravo to problem. da je upravo to ono shto me toliko deprimira u kini. nemaju mashte. sve znaju iskopirati ali napraviti neshto novo, neshto izmisliti...to teshko.
i to je tuzhno, jer mislim da je to u kini legacy komunizma vishe nego neke posebne kulture. ipak su ih uchilli da presatnu misliti, jer kako se jedna nacija koja je jednom vladala svijetom i iz koje je toliko stvari krenulo mogla pretvoriti u ovo sivilo koje danas tamo vlada?
na kraju sam shvatila da je teshko dozhivjeti neshto lijepo ako ne shto hochesh jer ako ti u agenciji ne znaju slozhiti neshto speshl sami svi putuju po istim itenararima i sl.
mozhda vama sve ovo moje pisanje danas nema nekog smisla, ali meni je svaki dan sve jasnije shto to mene u kini smeta i na kraju bu se sve svelo na politiku and that sucks. kad se samo sjetim koliko mi je vremena trebalo da u jednom od najstarijih gradova na svijetu nadjem neki trag necheg starog, kulturnog, a znam da je postojalo...shto li su oni sve unishtili.
a najgore kaj su unishtili su ljudi!
kineski pogled na hrvatsku
sada su mi moje kinezice donjle sve ponosne neki lokalni chasopis sa pitanjem, di je ovo?
gledam ja fotku, poznato mi neshto. a kad ono chlanak o hrvatskoj. slike plitvica, dubrovnika (onako iz dosta nevidjenih kuteva) te neke slichke korchule. mnogo sam bila impresionirana! ne znam kaj pishe mater mu, ali kaj da radim.
opchenito mi je uzhasno smjeshno to njihovo totalno, ne znam ni kako bi nazvala...ne znanje o tim nekim malim nepoznatim zemljama medju kojima je i hrvatska. stariji kinezi che se ipak sjetiti jugoslavije i tita, ali ovi mladi...znaju ameriku, a europa im je ustvari mjeshavina njemachke i velike britanije. hrvatska i zemlje slichne njoj su im totalna misterija. ne znaju kamo spadamo po nachinu zhivota, jel smo napredni, nazadni, nish. i nije da oni ne bi nauchili, bi i potrude se, ali kad vide neku sliku hrvatske, u ovom sluchaju dubrovnika, ko zna kaj si sad misle! pa ti hrvati zhive u srednjem vijeku! zamislite da ste kinez koji nema pojma o nichemu i onda vidite sliku dubrovnika i korchule. i onda oni ozbiljno misle da je cijela zemlja takva. da neme modernih zgrada i nebodera (jer sam nekom rekla da prosjechna zgrada u zg ima 5 katova).
i nemojte misliti da to ima veze sa nekom njihovom gluposhchu ili ne inteligencijom ili ne informiranoschu. ne. to je jednostavno takav mozak i da se postavish na glavu takav che uvijek biti. a taj mozak jednostavno razmishlja drugachije od nasheg. i to primarno iz kuluroloshki/tradicionalistichkih razloga. to kaj je nama nepojmljivo njima je skroz normalno i obrnuto. zato vishe ni ne ochekujem neke normalne reakcije. pa tako ni na hrvatsku.
na kraju, kada sam im pokazala sliku zagreba rekli su, ooooh, it's more modern! pa naravno da sam ze zapitala, a zakaj ne bi bio moderan. i onda se sjetih slike dubrovnika i korchule. i naravno da je logichan kineski mozak zakljuchio da nam je cijela zemlja takva!
dobro me nakon mora turista i kamenih dubrovachkih ulica bez ijednog prijevoznog sredstva nisu pitali da li mi tamo imamo aute...
najvazhnije je ne uzrujavati se kada im po 5 puta objashnjavam neshto "logichno" jer njima jednostavno nije. chak i kada sam ih govorila da je to slika starih gradova, kao npr. forbidden city u bejingu, blijedo su me gledali i rekli, da ali forbidden city je samo dio grada, ovo je cijeli grad! odustala sam. ali bez ljutnje, shto da im kazhem i kako da im objasnim kada im je vizija svijeta prepuna stakla i chelika!
hrvatska u kineskim ochima:
- veliki, visoki ljudi, pogtovo zhene
- nemaju neku odredjenu boju kose i ochiju
- cijela je zemlja prepuna utvrda i gradova koji izgledaju kao da su iz srednjeg vijeka
- ima jako puno drvecha, starog :))
- mora da ima jako malo auti kad su sve ulice kamene
- zemlja u kojoj ochigledno prevladavaju zhene (bar po tome koliko ih radi u nashoj firmi)
- zemlja je negdje blizu italije, iako ni to bash nisu sigurni di je
- ima more
- ljudi znaju kaj je snjeg
- ima stanovnoka malo vishe nego pol HK, onda mora da je stvarno mala zemlja (povrshinski)
- ima i brda u tak maloj zemlji hmmmm
- u glavnom gradu imaju chak tri male zgrade (cibona, zagrepchanka i onaj novi, vjesnik nisam nashla)
- u drugim gradovima svi zhive u kuchama (sve ispod 8 katova ne kvalificira se u zgrade)
eto, jeste znali kako nam je chudna ta nasha zemlja!
gledam ja fotku, poznato mi neshto. a kad ono chlanak o hrvatskoj. slike plitvica, dubrovnika (onako iz dosta nevidjenih kuteva) te neke slichke korchule. mnogo sam bila impresionirana! ne znam kaj pishe mater mu, ali kaj da radim.
opchenito mi je uzhasno smjeshno to njihovo totalno, ne znam ni kako bi nazvala...ne znanje o tim nekim malim nepoznatim zemljama medju kojima je i hrvatska. stariji kinezi che se ipak sjetiti jugoslavije i tita, ali ovi mladi...znaju ameriku, a europa im je ustvari mjeshavina njemachke i velike britanije. hrvatska i zemlje slichne njoj su im totalna misterija. ne znaju kamo spadamo po nachinu zhivota, jel smo napredni, nazadni, nish. i nije da oni ne bi nauchili, bi i potrude se, ali kad vide neku sliku hrvatske, u ovom sluchaju dubrovnika, ko zna kaj si sad misle! pa ti hrvati zhive u srednjem vijeku! zamislite da ste kinez koji nema pojma o nichemu i onda vidite sliku dubrovnika i korchule. i onda oni ozbiljno misle da je cijela zemlja takva. da neme modernih zgrada i nebodera (jer sam nekom rekla da prosjechna zgrada u zg ima 5 katova).
i nemojte misliti da to ima veze sa nekom njihovom gluposhchu ili ne inteligencijom ili ne informiranoschu. ne. to je jednostavno takav mozak i da se postavish na glavu takav che uvijek biti. a taj mozak jednostavno razmishlja drugachije od nasheg. i to primarno iz kuluroloshki/tradicionalistichkih razloga. to kaj je nama nepojmljivo njima je skroz normalno i obrnuto. zato vishe ni ne ochekujem neke normalne reakcije. pa tako ni na hrvatsku.
na kraju, kada sam im pokazala sliku zagreba rekli su, ooooh, it's more modern! pa naravno da sam ze zapitala, a zakaj ne bi bio moderan. i onda se sjetih slike dubrovnika i korchule. i naravno da je logichan kineski mozak zakljuchio da nam je cijela zemlja takva!
dobro me nakon mora turista i kamenih dubrovachkih ulica bez ijednog prijevoznog sredstva nisu pitali da li mi tamo imamo aute...
najvazhnije je ne uzrujavati se kada im po 5 puta objashnjavam neshto "logichno" jer njima jednostavno nije. chak i kada sam ih govorila da je to slika starih gradova, kao npr. forbidden city u bejingu, blijedo su me gledali i rekli, da ali forbidden city je samo dio grada, ovo je cijeli grad! odustala sam. ali bez ljutnje, shto da im kazhem i kako da im objasnim kada im je vizija svijeta prepuna stakla i chelika!
hrvatska u kineskim ochima:
- veliki, visoki ljudi, pogtovo zhene
- nemaju neku odredjenu boju kose i ochiju
- cijela je zemlja prepuna utvrda i gradova koji izgledaju kao da su iz srednjeg vijeka
- ima jako puno drvecha, starog :))
- mora da ima jako malo auti kad su sve ulice kamene
- zemlja u kojoj ochigledno prevladavaju zhene (bar po tome koliko ih radi u nashoj firmi)
- zemlja je negdje blizu italije, iako ni to bash nisu sigurni di je
- ima more
- ljudi znaju kaj je snjeg
- ima stanovnoka malo vishe nego pol HK, onda mora da je stvarno mala zemlja (povrshinski)
- ima i brda u tak maloj zemlji hmmmm
- u glavnom gradu imaju chak tri male zgrade (cibona, zagrepchanka i onaj novi, vjesnik nisam nashla)
- u drugim gradovima svi zhive u kuchama (sve ispod 8 katova ne kvalificira se u zgrade)
eto, jeste znali kako nam je chudna ta nasha zemlja!
shopping experience
joj evo moram podijeliti ovo sa vama. ovaj vikend sam provela u shoppingu sa jednom (jedinom) frendicom svojom tu. sam dozhivljaj ne bi bio tako zanimljiv da se nije radilo o potrazi za grudnjakom, a da dotichna osoba ne nosi ni manje ni vishe nego 75F. naravno da je otezhavajucha okolnost u cijeloj ovoj prichi bila chinjanica da se nalazimo u HK, na dijelu azijskog kontinenta gdje izmishljavaju posebne azijske velichine tako da se jadne ravne kinezice, japanke i ine, ne osjechaju u bedu zato kaj moraju kupiti mali grudnjak, nego ponosno ushechu u duchan i trazhe svoj 75B i dobiju nekaj u kaj kod nas ne bi stala ni jedna sisa a kamoli dvije trojchice.
dakle, dotichna prijateljica upustile smo se u potragu za nemoguchim i vech smo se unaprijed dogovorile da se nebumo nervirale jer da neme veze, bude naruchila preko neta. (op.a. samo da kazhem, ova prica mogla bi se dogadjati i u zg npr. jer i tamo je mission impossible nachi grudnjak vechi od 80 ili 85D)
tako smo mi krenule prvo od velikih robnih kucha. jer, ko tamo ima svashta, puno brandova i to. i nish naravno.
onda se ona, pametna engleskinja, dosjetila da bi mogla otichi do marks and spencersa jer bozhe moj, engleskinje su opchenito sisate, tam je C i D koshara ko kod nas B. medjutim, neko u marks and sparksu misli da su sve zhene koje imaju sise veche od C debele, pa tako nishta od 75 velichine, ali isto tako i nishta od F koshare, jer bozhe moj, ko to nosi?! kak nas je prodavachica samo pogledala!
ha nishta, shta sad. lunch kazhe sarah i nas dvije odshetale do soho-a (da i tu ima soho, i nije south of anything). tam smo se zavalile u neki preslatki shpanjolski restoranchich koji je bash ko za peh imao buy 1 get 2 special za neko fiiiino bijelo vino. papale smo tacose i pijuckale vino, upoznale vlasnicu, njemica u HK vodi shpanjolski restoran chiji je vlasnik HK! enivej, ona nam je izdala VIP karticu tak da sad imamo 15% popusta.
nakon ruchka krenule su tete dalje. dva puta smo proshli pored duchana wacol, kazhe sarah, to je japanski brand nema teoretske shanse. ja reko okej, zhena valjda zna kaj pricha.
bile smo, ne ovim redom, u:
- CK underwear, tam nam je zhena s vrata rekla, no size for you
- Triumph - no way, zakaj svi mislie da zhene koje imaju velike sise zhele granny bra (baka grudnjak), kazhe sarah
- Marks and Sparks - nema nish veche od D
- Wolford - nemamo, ali mozhemo naruchiti hochete da vas izmjerimo? kazhe sarah, why not? pa teta uzme centimetar u ruke i mjerka. pa kazhe teta, ali dear, vi uopche niste 75F nego 80D, a to imamo. kazhe sarah, ma je mosh mislit, al daj da probam. chujem umiranje od smijeha iz kabine, gospodjo, izmislite neki novi nachin mjerenja velichina! okej, kazhe teta, ako ste sigurni u velichinu, mi chemo vam naruchiti. bash mi treba grudnjak od 1200 kuna, kazhe sarah, isprsi se i izadje van iz duchana.
La Perla - kakav duchan, ko neki budoir, mmmmm, sve u jastucima, satenu i chipki, tu sam ja ishla probavati grudnjake sam zato da mogu uzhivati u kabini. i josh smo dobile chashu shampanjca (a di ne bi kad je grudnjak skuplji od cijelog podruma). naravno da nismo tu nish obavile.
i josh nebrojeni miljon duchana u kojima su nas ili blijedo gledali ili se smijali. u jednom nam je zhena rekla, F koshara? pa koliko je to?!
na kraju smo iznemogle od napora po trechi puta proshle pored wacoal duchana, kazem ja, joj daj da pogledamo kaj nas koshta. udjemo unutra, a unutra raj na zemlji i jedan model grudnjaka u velichini F75. koji je sarah naravno probala i odmah kupila sve tri boje! i tak mi nekaj pricahmo s pordavachicom i pitam ja jel imaju i inache te velichine, a prodavachica kazhe obichno dobijemo jedan po isporuci, jel hochete da vas nazovem kada dodje?. daaaa, kazhe sarah.
ha koji shopping experience.
moral of the story: japanci rade velike grudnjake iako imaju male sise.
dakle, dotichna prijateljica upustile smo se u potragu za nemoguchim i vech smo se unaprijed dogovorile da se nebumo nervirale jer da neme veze, bude naruchila preko neta. (op.a. samo da kazhem, ova prica mogla bi se dogadjati i u zg npr. jer i tamo je mission impossible nachi grudnjak vechi od 80 ili 85D)
tako smo mi krenule prvo od velikih robnih kucha. jer, ko tamo ima svashta, puno brandova i to. i nish naravno.
onda se ona, pametna engleskinja, dosjetila da bi mogla otichi do marks and spencersa jer bozhe moj, engleskinje su opchenito sisate, tam je C i D koshara ko kod nas B. medjutim, neko u marks and sparksu misli da su sve zhene koje imaju sise veche od C debele, pa tako nishta od 75 velichine, ali isto tako i nishta od F koshare, jer bozhe moj, ko to nosi?! kak nas je prodavachica samo pogledala!
ha nishta, shta sad. lunch kazhe sarah i nas dvije odshetale do soho-a (da i tu ima soho, i nije south of anything). tam smo se zavalile u neki preslatki shpanjolski restoranchich koji je bash ko za peh imao buy 1 get 2 special za neko fiiiino bijelo vino. papale smo tacose i pijuckale vino, upoznale vlasnicu, njemica u HK vodi shpanjolski restoran chiji je vlasnik HK! enivej, ona nam je izdala VIP karticu tak da sad imamo 15% popusta.
nakon ruchka krenule su tete dalje. dva puta smo proshli pored duchana wacol, kazhe sarah, to je japanski brand nema teoretske shanse. ja reko okej, zhena valjda zna kaj pricha.
bile smo, ne ovim redom, u:
- CK underwear, tam nam je zhena s vrata rekla, no size for you
- Triumph - no way, zakaj svi mislie da zhene koje imaju velike sise zhele granny bra (baka grudnjak), kazhe sarah
- Marks and Sparks - nema nish veche od D
- Wolford - nemamo, ali mozhemo naruchiti hochete da vas izmjerimo? kazhe sarah, why not? pa teta uzme centimetar u ruke i mjerka. pa kazhe teta, ali dear, vi uopche niste 75F nego 80D, a to imamo. kazhe sarah, ma je mosh mislit, al daj da probam. chujem umiranje od smijeha iz kabine, gospodjo, izmislite neki novi nachin mjerenja velichina! okej, kazhe teta, ako ste sigurni u velichinu, mi chemo vam naruchiti. bash mi treba grudnjak od 1200 kuna, kazhe sarah, isprsi se i izadje van iz duchana.
La Perla - kakav duchan, ko neki budoir, mmmmm, sve u jastucima, satenu i chipki, tu sam ja ishla probavati grudnjake sam zato da mogu uzhivati u kabini. i josh smo dobile chashu shampanjca (a di ne bi kad je grudnjak skuplji od cijelog podruma). naravno da nismo tu nish obavile.
i josh nebrojeni miljon duchana u kojima su nas ili blijedo gledali ili se smijali. u jednom nam je zhena rekla, F koshara? pa koliko je to?!
na kraju smo iznemogle od napora po trechi puta proshle pored wacoal duchana, kazem ja, joj daj da pogledamo kaj nas koshta. udjemo unutra, a unutra raj na zemlji i jedan model grudnjaka u velichini F75. koji je sarah naravno probala i odmah kupila sve tri boje! i tak mi nekaj pricahmo s pordavachicom i pitam ja jel imaju i inache te velichine, a prodavachica kazhe obichno dobijemo jedan po isporuci, jel hochete da vas nazovem kada dodje?. daaaa, kazhe sarah.
ha koji shopping experience.
moral of the story: japanci rade velike grudnjake iako imaju male sise.
