Otkucaj

Ipak je Sidney Bechet jedan od najlegendarnijih saksofonista. Možda ne najbolji, ali zasigurno legendaran tip. Kako je lud!

Naime, u jednom postu sam spominjao evoluciju čovjeka, donedavno se mislilo da je čovjek potekao od Amarensisa, popularno zvane Lucy, mi smo izgleda potekli od druge rase; Afarensisa, oboje vrste Australopitek. Napisao sam prije da se radi o Lucy, ali Lucy, kao individualno biće, je izgleda živjela sa afarensisima u krdu, tj. plemenu, kako god. Zato je i došlo do te znanstvene pogreške, jer su drugi fosili pokazali jaku fizičku sličnost čovjeku, baš kao i Lucy, ali navodno je ipak zaključeno da se Homo Habilis, (pa zatim Homo Erectus i Java Man, te iz H. Erectusa Homo Sapiens Neanderthalensis i Homo Sapiens Sapiens) razvio iz Afarensisa, a ne donedavno smatrano iz Amarensisa.

Inače, postoji još jedan navod koji želim ispraviti, ne moj, već stari znanstveni, nova istraživanja osporavaju te stare zaključke iz 19 st, ali su ti navodi izgleda, još uvijek prisutni:

Prvo- prije se mislilo da je čovjek nastao iz neandertalca, dakako, to nije točno, neandertalac je naš najbliži srodnik, neki kažu čak i inteligentniji od ljudi. Neandertalci su čini se ili nastali nešto prije ili nešto kasnije od čovjeka iz Homo Erectusa, kao i sam Čovjek. Neandertalci su iz Europe, a čpvjek ili popularno iz Afrike, ali prema nekim dokazima sa Šri Lanke.

Bitna je situacija u tome što puno ljudi misli da su neandertalci bili zgrčeni polu-majmuni, dok su oni zapravo hodali jednako uspravno kao i ljudi, nosili su odjeću, imali glazbene instrumente, koristili vatru, a razlika je bila uglavnom fizička. Oni su imali nešto veću lubanju od nas, veće sinuse i nosnice (jer su nastali u Europi u Ledeno Doba, pa su se morali hladiti na drugi način nego mi; npr, nisu se smjeli znojiti, jer bi se znoj zaledio u hladnom, a pošto su bili lovci, često im je bilo potrebno hladiti se, to su radili kroz nos), bili su nešto niži od nas (kao današnji pigmeji) i bili su puno mišićaviji (sve stvar prilagodbe), ali nisu, kao što je bilo uvjereno, bili dlakavi Ljudi, bliži majmunima nego nama, već obratno.

Neandertalci su pokapali svoje mrtve, a čini se da su to naučili i ljude (jer ljudi prije "upoznavanja" neandertalaca nisu pokapali mrtve). Imali su rituale i jezike, čak i primitivne kulture. Razmišljali su apstraktno, kao i mi. Čini se da su čak imali i umjetnost. Oni su bili veoma inteligentni, unatoč onom onom čeonom režnju koji im je davao primitivan izgled, i vjerovatno su trgovali i pričali sa prvim ljudima (u ljudskim grobnicama su nađeni neki elementi neandertalskih kultura, tako isto u neandertalskim grobnicama i naseobinama). Neandertalci, kako se misli, nisu mogli imati mladunčad s ljudima, makar se nekad i jesu "parili" međusobno, ali u Južnoj Španjolskoj je nedavno pronađen jedan kostur koji izgleda kao hibrid Neandertalca i Čovjeka. Ali i da su mogli napraviti mladunce, ta mladunčad bi vjerojatno bila neplodna, zbog genetskih razlika. Smatra se.

Ljudi i Neandertalci su oko tisuću godina živjeli na istom prostoru, u Europi, ali su Neandertalci najednom naglo izumrli. Nema dokaza o nikakvim ratovima, pa se teorije protežu od parenja s ljudima i takvog smanjenja broja, iznenadne neplodnosti muškaraca, umiranja zbog bolesti koje smo možda Mi donijeli iz Afrike, smanjenja broja životinja kojima su se hranili, ili zbog same fizičke neprilagođenosti toplom vremenu koje je naglo uslijedilo poslije Ledenog Doba.

Ipak oni i imaju isto latinsko ime kao i mi, Homo Sapiens (ne peder, već čovjek mislilac), samo dodatak Neanderthalensis, po mjestu na kojem su nađeni prvi ostaci (Neander Tal). Ipak nisu bila ista vrsta, ali veoma, veoma slična. Najvažnije, mi NISMO potekli od njih. Bar ne genetski. Samo smo ih NASLIJEDILI, oni su nam dali odjeću, religije, glazbu, trgovinu, razum s njima je bio moguć, razgovor..... Vjerojatno,....

Eto, nadam se da sam Vam, ako vam se dalo pročitati, pokazao da Neandertalci nisu primitivna bića, već jedan jako razvijeni bliski rođak, sa matematičkim sposobnostima, koji ipak izgleda poput Arnold Schwarzennegera (ali nemojte time biti zavarani, ipak su Oni bili inteligentna bića, za razliku od naše Poamerikanizirane Austrijske Seljačine...) =)

Evo, samo radi usporedbe- desni je Neandertalčev mozak, a lijevi Čovjekov.

Valentinovo, dan zaljubljenih. Dan prodavača cvijeća, koji svoje iznimne primjerke prodaju po 100 do 150 posto skuplje. Ali zašto uopće kupiti poklon, kad ga čovjek može i sam napraviti, kad čovjek može stvoriti nešto veoma osobno iz naizgled ničega?

Zato što većina ljudi voli dobiti neku kupovnu glupost koja je lijepo zapakirana u celofanu ili nekom sličnom materijalu. Komercijalizacija blagdana. Isto kao i Božić...

Htio sam joj kupiti cvijet, ali ne onu genetski izmanipuliranu i dozlaboga dosadnu crvenu ružu, već neku bromeliju, ili kakvu agavicu, nešto za šta će se brinuti. Ipak nisam to napravio, jer mi se sve to čini kao jedna velika glupost; Valentinovo je kao da kažeš "Danas te volim! Stalo mi je do Tebe!"- Pitanje je što je s drugim danima?

Premlad sam ja da se zamaram takvim stvarima, ipak ona mi je tako privlačna, tako bliska, tako poznata, ali ustvari nije. Napravio sam joj poklon. Snimio pjesme, ne nečije, nego svoje kompozicije- posvećene Njoj. Pet kompozicija koje sam joj napisao kroz zadnjih nekoliko mjeseci. Neke lagane, neke brže, plesnije. Uglavnom nasmio sam sax, kontrabas i gitaru. Sve to zvuči simpatično. Čini mi se da Ona to ne bude shvatila kako treba.

Ona nikad ne shvaća taj moj aspekt života- glazbu- moram joj sve riječima objašnjavati. Ali glazba nisu riječi, i to ne bi tako trebalo biti. Ipak je glazba nekih 50posto moga života, i glupo mi je trošiti vrijeme s nekim tko ju uopće ne shvaća. Nije mene briga kakvu Ona glazbu sluša. Ali samo da ne sluša tu prokletu glazbu samo kao background, kao nešto udaljeno od nje, kao filmsku glazbu. Htio bih da posluša glazbu, tako da razumije ono što joj ja kroz glazbu želim reći. Ako želi, neka mi kaže da joj se ne sviđa, pa nek ispljuje to! Ali ona to neutralno prima i kaže "OK.." kao da je ipak mogla dobiti nešto drugo. Ovo su jako osobne stvri, a ona čini mi se, to ne vidi kao osobno, kao za nju, već samo kao zamjena za nešto. Ustvari glupo je nešto stvoriti, a ne dobiti nikakvu reakciju. To je već zamršena priča. A ljude se ne može mijenjati tako lako. Doduše, samo bih htio da koji put otvori uši i posluša, jer kad joj o glazbi pričam, o pjevanju i tonalitetima, harmama, o skladateljima, ona samo pogleda u nekom drugom smjeru i čeka da završim s tim. Shvaćam da ju ne zanima, ali ne volim kad tvrdi da nije zvučna osoba, kao da je to stvaran pojam! Kao da se stvarno dijelimo na vizualne i ne vizualne. Ja mislim da su svi ljudi koji su talentirani za određenu umjetnost, vole i prihvaćaju sve druge oblike iz spektra umjetnosti.

Zapravo. Ne smijem se ljutiti. Ona je super. Ludilo. Sedam na kvadrat plus/minus dva

Šaljem joj ružu. Nekakvu crippled ---'-,-<@

Glupo Valentinovo- komercijalizacije da nema veće.....

Fasciniraju me plemena s Kamčatke i drugih dijelova istočne Rusije, ma i drugi neponatiji narodi i rase, npr, ekipa iz Kazahstana- 300 naroda.... Zanimljiva je i ta ostavština komunizma. Arhitektura je tako slična, oblici stanovanja, kao i Socijalistička Hrvatska....

Koryak je jako zanimljiv narod koji je izmiješan od pra-azijata i modernih inuita. Makar se ta plemena nalaze u blizini visokorazvijenog istoka; sjevero-istočne Kine te Japana i Koreje (ne toliko visokorazvijene, ali svejedno pune kulture), ipak oni svoj indentitet imaju u plemenskom životu, vjerojatno nepromijenjenom tisućama godina. Takva plemena i narodi nastanjuju poluautonomno područje poluotoka Kamčatka (veće od Arizone), dok samih stanovnika ima oko 400.000, a 75 posto čine Ukrajinci i Rusi koji su se tamo skotili u doba Sovjetskog Saveza. Kamčatka zato veoma podsjeća na Sjevernu Europu; arhitektonski i vjerski.

Zapravo, još zanimljivijim mi se čine ti narodi (ne zbog njihove "nerazvijenosti" u razvijenom djelu) zbog samog SSSR-a koji je sve podatke dugo držao za sebe. Dugo se zbog blaženog komunizma nije ništa moglo saznati, a oni koji su bili željni znanja, bili su "pohranjeni" u Logore, kako i piše u "Jednom Danu u Životu Ivana Denisoviča"....
Tako su nam Sovjeti lijepo omogućili da ništa o njima zapravo ne znamo. Još uvijek je teško doći do pravih podataka, jednostavno bi se trebalo otići pogledati takve "nepoznate", neeksponirane dijelove svijeta.

Mediji stvaraju poznanstva, odredišta, želje. Tako imamo Havaje, Haiti, Kubu, Jamajku, Boliviju, Europske Zemlje, SAD, te neke Afričke države, kao poznate nam, tj. kao često viđene u medijima. Donedavna je Kostarika bila nepoznata, a sada tu državu pune turisti, ali svejedno su mediji eksponirali ili jako razvijene zemlje, te zemlje pogođene ratom, ili trope, sjever im je nekako nezanimljiv. Meni bi doduše bilo jako zanimljivo vidjeti te Danske Eskime (Grenland....)

Uglavnom, to zanimanje za antropologiju i etnologiju će me vjerovatno uništiti, jer ako odem to studirati, vjerojatno ću završiti u nekoj kavani i držati prodike. Doduše, novac... Ipak se ne smijem zavaravati da novac nije od važnosti, ali.....

A tu su naravno i medvjedi, zlato, Irci, vulkani i naravno, kič....

Evo samo da vidite koliko je ta Kamčatka slična Zagrebačkim predgrađima, Zapdnoj Rusiji i bilo kojoj državi koja je prihvatila Socijalističke standarde. Ružno, namjerno stavljam ovakvu fotografiju. Neznam točno objasniti, ali nekakav čudan osjećaj dobijem pogledom na takva mjesta. Nekakvu dubinu i prazninu u želucu. Tako je blizu, kulturno, a tako daleko. Tako izgubljeno. Kao Varšavska predgrađa, kao Moskva. Jedino su crkve drugačije...
Tako mi je donedavno i Island izgledao. Ali to je ipak razvijena zemlja.
Ovo je Petropavlovsk-Kamčatki.... Ono iza je vulkan...


Socijalizam. Kako da ga opišem? Ne mislim na ideologiju, već na ostavštinu....

Evo, ispričavam se zbog 2 dana bez mojih gluposti, ali ja sam buržoazijski klizao niz snježne padine. ALpe, naime....

Alpe više nemaju onih samozatajnih, zadovoljnih staraca, već, kao što nam u GEO-u piše, prometnica. Istina, prometa, industrije, zatvorenih goveda (jadna bića... :( ---) i najgore, šminkeraja... Ufff, koliko tek njih ima... Ono, "Boarding is not just a sport, it's a way of living..."

Ovako;

Dok je taj zavoj dolazio ispred mene, mislim na desnoj strani, ja nisam bio u koncentraciji pogledati onaj hupser meni na lijevoj strani. Tako sam malo bliže bio nekakvoj ljudskoj čežnji koja se proteže od davnina, letu, ali nekoordiniranom. Poletio sam. Dok sam onih nekoliko sekundi iz nadbubrežnih žlijezdi ispuštao što sam više adrenalina trebao, tako mi je pod tim utjecajem i biološki sat usporio i zadobio sam više vremena za razmišljanje. Došla mi je na pamet teorija inteligencije. Koliko znam postoji 12 vrsti inteligencije, od vizualne do matematičke, ali nije to poanta, već me poćela zanimati diskriminacija vezana uz to. Da li sam ja, zbog svojeg neznanja, diskriminiran? ma zapravo, nije ni znanje bitno, to svatko nauči, nego zbog mojeg brzog ili sporog shvaćanja? Čini mi se da nisam Ja kriv zbog toga! Ja sam rođen sa svojom inteligencijom s malom mogućnoštću nadograđivanja samog svojstva i načina razmišljanja (tj. ipak imam vjerojatno ne toliko prosječnu... mislim, vjerojatno ne ispodprosječnu, ali niti željenu...). Kako se ljudi mogu, doduše, izrugivati glupljima? Mislim da je to isto vrsta rasizma, a da danas svi žele biti inteligentni, ali na onu logičku ili memorijsku vrstu inteligencije. Neki ljudi su prirodni kreativci, a mogu biti kognitivno inferiorniji, a Mi ih svejedno zakinemo od znanja. (Inače, prosjek je 100, a ljudi s manje od 70 IQ nemogu u regularnu školu. Posebni programi doduše nisu entuzijastični, i ništa ne mogu pobećati...)

Eto koliko se gluposti može namljeti u glavi prije pada. Uglavnom, tada sam pao. Wow, udarac u glavu i ništa više....

Evo, nevezano uz temu, ako znate nešto o ranom kubizmu i futurizmu, shvatit ćete;

Mmmm.... Nairobi... Lijepa Masaika uz mene. Gledamo u sunce. Kako li je krasno...Alieni počnu napadati! Bježim! Sivi su. Ružni! Od kud su došli? Kakav je to čudan pištavi svuk?!? Atonalnost, ista dva tona u triolama! Živcira!!!!! Ne mogu ovako.... Ubit će me! Aha.... Kužim... Razočaranje....

Budilica zvoni. Problemi se vraćaju. Još jedan dan započinje, a ja još nisam potpuno siguran dali sam budan ili još spavam. Još bih htio malo. Samo minutu. U zadnje vrijeme pol noći ne spavam, pišem eseje, a ostatak noći imam neke čudne, grotesne snove, gadne, pa zapravo želim malo biti budan. Ipak navinem budilicu za još 10 min. Loš potez...

Mama stampedira u sobu i dere se na mene, govori o studiranju i o propasti intelekta. Onda ipak lijepo laički kaže da me neće više zvati. Ja zaključim da hoće, pa još malo odspavam... E onda je stvarno problem, kad ti žena sa poremećajem kontrole stresa popizdi... ajoj... Ipak me uspijeva probuditi.... Ustajem na krivu nogu, makar je u takvim trenucima, uz neprospavane noći, svaka noga ona "kriva".



Silazim niz stube i gledam bakin stari sat. Piše 6 i 15, što me podsjeća na penziju. Ma lude su te babe; imaju mogućnost spavati do mile volje, a one odlaze na plac u 6.45 i zauzimaju sva mjesta u tramvaju i onda se čude što im se nitko ne ustaje... Ulazim u kupaonicu pokušavajući se koncentrirati na uspravan i siguran hod. Ne uspjeva mi. Vidim neko mrgudno lice u ogledalu, i napokon se sjetim stvari koje sam odgodio u euforiji čitanja gluposti, da ujutro napravim; esej iz psihologije, esej iz engleskog, rad iz svjetske književnosti, te uopće shvatiti što mi to radimo iz matematike.

Ništa od tuširanja. Sjedam za kompjuter i brzo dopisujem sve footnote na taj glupi psihološki esej (ne esej iz psih, stvarno je psihološki!). Printam. 26 stranica?!? Nema šanse da stignem... Nije ovo laserski printer... Uspijevam. Loš esej, nedvojbeno. Nema veze, barem sam ga napravio. Drugo ne stignem.

Trčim na bus. Jedva stižem. Palim taj sudbonosni diskmen. CD se učitava. Čekam, čekam, namršten sam, iznerviran činjenicom da opet ništa za to srednjoškolsko obrazovanje nisam napravio. Ah, evo, počinje. Violina, improvizira u Dm, pa Cmaj, pa Ab7b5, atonalnost, harmonija, pa počinje i "skladba". "Fine and Dandy" Francuska verzija. Dok bus ispušta staklenične plinove i prijeti izumiranju pingvina, mene pjesma oraspoložuje i busevim dolaskom do Britanca, ja shvaćam da mi se OPET ne da u školu, pa smišljam ispriku. Dobra isprika bi bila da su se u Frankopanskoj tektonske ploče pomakle i napravile rupu, prorez. Da su se unutra zabila dva aviona i da su izazvali potres. Budu li povjerovali? ma ne.... Hrvatska nema dva aviona....

Ništa ne smislim, doduše, odlazim na kavu, razmišljajući kako je ipak lijepo spavati i ne razmišljati o problemima.

Bila je dobra kava. Uvijek je dobra kad markiraš.

Opet spavati, opet budilica, pa neke dane probe, neke svirke, neke škola, i tako ispočetka. Jedva čekam da maturiram.....ako.....

Nisam danas u stanju pametovati.

Neću okolišati. Htio sam napisati pjesmicu o pivu, ali mi se čini da svaki put kad želim nešto pisati o pivu, nisam u stanju u kojem bih mogao pisati. Tako da evo zanimljivog linka; o povijesti tog zlatnog pića

A ja sad bježim od stvarnosti i hrpe eseja....

Sunce je bilo pred zalazom. Ležali smo pokriveni jedino blagim pokrivačem od večernjih boja. Bile su predivne. Od najdužih do najkraćih valnih duljina, ali to tada nije bilo važno. Važni su bili samo dojmovi koje su one odavale. Ja sam ležao, i čekao da se zvijezde stvore na nebu, da mi ispričaju još jednu priču koju nikako neću razumjeti. Ona je čitala poeziju, a svako malo bi otvorila blok i nacrtala jedan od dojmova, nacrtala bi ono drvo masline što se rastvaralo iznad naših glava, ili čempres što je stajao malo dalje, odmah pored sunca. Meni se najviše sviđao jedan mali gradić koji je stajao blizu tog maslinika. Gradić je imao nekakve izdužene kule, sveukupno njih sedamnaest, koje su djelovale kao neki srednjevjekovni neboderi. Kao Manhattan, samo bez Američke gluposti. Ja sam isto nacrtao pokoji crtež, ali u trenutku mi je bilo puno zanimljivije gledati Nju. Ležali smo....

Sunce je zašlo, a topla mediteranska vedra noć otvorila je put koji su fotoni godinama prolazili od zvijezda, da bi mi baš tu noć, baš taj tren, vidjeli te zvijezde. Volim zvijezde, ali još mi je ljepši bio osjećaj pogled na Nju pod svjetlom što ga je stvarao puni mjesec. Bio je veći nego inače, šarmantno je odbijao sunčevu svjetlost. Sjajio je. Spomenuti gradić već je postao crna silueta, stravična, ali prekrasna crna spodoba koja se slabo isticala od tamnoplavog neba.... Ali te zvijezde... Njene oči. Odbijale su ih. Vidio sam sve. Od Alpha Centauri do Andromede, te naše "Danice" tj, Sjevernjače u njenim očima. Poljubac je bio neizbježan. Ali to je već očito....



Samo da se zna, ne pričam ja o ljubavi. Ljubav je samo nešto što se uvijek dogodi. Ja pričam o prostoru. Svemiru. Zapravo o sebi, jer to je jedino što znam i želim. Zasad.

Bio sam jučer na premijeri Trnoružice. Ja nekako ne volim premijere.... Nešto mi se ne sviđa kod činjenice da se hrpa ljudi dolazi samo pokazati.
Nevezano uz to, scenografija i kostimografija su bile užasne, kič da ne može biti veći. Ali koreografija se pokazala zanimljivom u najmanju ruku.
To mi nije jedno od boljih njegov djela (mislim na Pjotra Iljiča) tak da.... Ipak je Debussy.... (dosta o Debussyu)

Uglavnom, kad sam napokon došao doma sjeo sam se i počeo nešto čitati o počecima svemira, o energiji itd. U suglasnosti, mnogo znanstvenika zaključuje da se u jednom trenutku vrijeme odvojilo od materije. Mene zanima kako je došlo do tog trenutka ako nije postojalo vrijeme. Navodno su na početku vrijeme i materija bili jedno, i od tuda proizlazi da je vrijeme 4 dimenzija.

Tako sam sjedio i čitao te teorije (koje mi u životu vjerojatno ništa neće značiti), i razmišljao kako je određeno vrijeme prošlo od kad sam bio na Trnoružici. Zanimljivo je to, da su svi osjeti, sve misli, svaki dodir, svaka želja vezana uz trenutak. To se svakog trena nekako mijenja. Ne potpuno, ali se ipak mijenja....

Taj prolaz vremena je zanimljiv, jer vrijeme ne postoji u nama vidljivom i osjetljivom spektru.... Neću dalje... Još nisam popio kavu, a već sam o vremenu post i napisao

Break a leg, tj. slomi nogu u Budimpešti

Počeci ljudskog roda su ukratko bili ovakvi (prema najzastupljenijoj antopološkoj teoriji);

Hominidi su pod utjecajem klime počeli hodati uspravno (manja površina je pod izravnim sunčevim dodirom), te tako oslobodili ruke i razvili palce koji su pak imali mogućnost prenašanja objekata. S tom mogućnošću
, čovjek je morao razviti mozak da bi znao što da nosi (prioriteti). Tada se još mozak razvijao i pod drugim faktorima; toplina, sakupljanje hrane i naposlijetku lov ili lešinarstvo. Lovačke vrste ljudi su preživjele, a strvinarske ne.

Nadalje, razvitkom današnje ljudske vrste, klasificirane kao Homo Sapiens Sapiens (zbog bliskog srodstva s neandertalcem- Homo Sapiens Neanderthalensis), uzslijedilo je zauzimanje svijeta u "čoporima", tj. plemenima. Prvo su svi ljudi bili slični, tamnoputi, dugonogi, rudlavi (kao današnji Hotentoti i Bantu narodi), ali kasnije su razvili takozvane rase ljudi, svaka prema svojoj prilagodbi (Azijati imaju kose oči jer im je pradomovina bila sjeverna Mongolija i južni Sibir, stoga su im oči trebale biti na toplom, ispod sloja masti)(Afrikanci imaju rudlavu kosu da im znoj što brže ispari s glave, a crnu kožu da ne bi bila prezasičenost vitaminom D iz sunca i zbog UV zraka).

Interesantno je meni osobno da Indoeuropljani, tj. mi s bijelim guzicama i Indijci, imamo iskrivljen X kromosom. Jedan dio tog kromosoma je "presavinut" naspram drugih naroda. Ta "prilagodba" nam izgleda povečava plodnost i pomaže pri razgradnji laktoze (koliko znam, pod utjecajem tog kromosoma), ali zbog tog X kromosoma isto tako češče ćelavimo od ostalih naroda i , isključivši Hotentote, brže starimo. Fizički gledano.

Ali sve te razlike- kose oči, boja kože, alergije na hranu, su zapravo jako male. Biološki gledano rase ne postoje. Sveukupna ljudska raznolikost leži u nekolicini gena, i makar je raznolikost zabavnija nego sličnost, to su samo manje prilagodbe. Interesantno je da u spomenutim Hotentotskim plemenima se javljaju jednake raznolikosti kao i u cijelom ljudskom rodu, genetski gledano, između dvaju pojedinaca iz Hotentotskih zajednica često budu veće genetske razlike nego između dvoje ljudi iz različitih dijelova svijeta.



A ipak, znajuči te pojedinosti, još uvijek postoje rasisti.
Interesantna smo mi vrsta, nema što...

samo da još spomenem Aristotela i njegovu teoriju o Televiziji, mislim Savršenstvu

Spomenuti gospodin je rekao da čovjek teži savršenstvu, da se čovjek rađa i umire, da se kroz život razvija, te da je (naravno, ironično) najsavršeniji kad umre. Postavio si je pitanje; Ako je tako, da li onda postoji nešto savršenije od života? Več se tada "znalo" za stvoritelja, za Boga. Znalo se da je jedino On savršen. Sad, ako smo mi stvoreni na njegovu priliku i ako svijet stvarno teži savršenstvu, onda Boga ne zanima ništa osim sebe, jer je On savršen. On ne može naći zanimanje u našem svijetu, onda samo može negdje biti i diviti se samom sebi, diviti se svojoj savršenosti.
Pa čak i ako je On stvorio sve ovo, njega to više ne zanima. I tako propada Englsoc teorija. =)

Mislim, svi smo narcisoidni, ovo je samo metafora. Ništa ja ne govorim protiv Boga, samo je zanimljiva teorija.

Prvo, kažem si da će mi televizija biti učvrščujuće iskustvo, tako da moram i ja sudjelovati.

Sudjelujem na ovaj način;

Lagano otvorim usta, tako da mi vilica stoji poluotvorena. Pokušavam ne uvlačiti slinu, pa slinim, te ostavljam oči poluotvorene i polufokusirane, tako da ne koristim ni jedan mišić. Uzimam pasivnu zabavu, ali prenosim tu pasivnost na cijelo svoje biće. Lagano Televizija prodire u mene. Ležim u svojem manjku participacije i odgovora. Potpuno sam inertan. Uskoro pa će mi se neuro-transmiteri polako početi gasiti. Već to i osjećam. Mmmm... Dopamin. =)

Toliko o neurotransmiterima,
Toliko o Televiziji

Čini mi se da ta televizija potiče želju za senzacionalizmom i brzom zabavom. Intersantno je da je to zapravo na neki način i definicija Vraga. U Kršćanstvu.
Ja ne vjerujem u Vraga- biće koje je potpuno opredjeljeno da širi zemaljske želje, korupciju i potpuno uništenje. Mislim da Čovjeku kao biću za to ne treba pomoć. Možemo i sami biti takvi. Bez nekog "Vraga".

Zanimljiva su mi istraživanja koja govore da je Vrag dopisan u Bibliju tek u Srednjem Vijeku da bi se ljudi suzdržali od svakojakih zapanjačkih zločina. Nije tada bilo našeg "svemogućeg" pravosudnog sustava. Ja ne vjerujem ni u zločin. To je jedna prilično čudna stvar. Zašto su baš prema Krščanstvu stvoreni zakoni? Mislim, nemam ništa protiv njih, ali neke bi kulture ipak rado papale ljudske mozgove da nisu došli bijeli englezi i pročitali što je njima nepismena kraljica ili kralj rekao/la. Borneo je dobar primjer uništene kulture i uništenih zakona.

Ako i Bog postoji, ne želim da ovo zvuči bogohuljično (?), onda On sigurno ima odličan smisao za humor. Mislim, Tip stvori Svijet, ljude, (bez uvrede M. i L., ali evolucija je isto uvaljana u ovo), životinje (makar su i ljudi životinje, ali ne budem sad tu zalazio...), uglavnom, Tip se potrudi, i onda ostavi nama na volju šta da radimo, dade nam Svijet i gleda nas. (Englsoc- Big Brother- ne?)

Da sam Ja Bog (dobro zvuči. Hahaha), knjiga postanka bi ovako počela: "Prvo je bilo ništa. Zatim je bio Mak. Stvorio je Svijet, Nebo, Prašinu, Bakterije.... Stvorio je ljude. Prvi se zvao Adam i imao je 15 žena (poligamija hahaha). Mak je strpljivo čekao jednu generaciju, te porobio čitavo Čovječanstvo da rade sve što On poželi-" Bio bih Tiranin.

Ma šalim se. Ali stvarno, ako i postoji Vrag, to je onda sam Bog. Podijeljena ličnost. On je onda Stvoritelj, ili Tatica, ne postoji drugi. Mislim od kud se stvorio Vrag? (ima nekoliko ideja oko rata u Raju itd, ali to mi zvuči kao još veća besmislica od same Crkve) A ako je Bog stvorio čovjeka prema slici i prilici, onda to još više pojašnjava moja razmišljanja. Ma jedini Bog u mom svijetu, smo mi sami. Jedini Vrag smo mi sami. Sami stvaramo svoj svijet. U glavi nam je jedan Univerzum, sve što poznajemo se tu nalazi. S tom moći možemo puno napraviti i puno uništiti.

evo vam malo jazza, malo uživanja, malo moći. Jackson Pollockov rad. Drip-painting (uočite da su one "točkice i crtice" na desnoj strani žena)



Toliko o vizualnim aspektima nevidljivih crnih rupa i postanku Svemira
(Šta se znanstvenici nisu mogli sjetiti boljeg imena nego "Big Bang", ili "Veliki Prasak?" Kakav je to bedilan naziv?)