Valentinovo, dan zaljubljenih. Dan prodavača cvijeća, koji svoje iznimne primjerke prodaju po 100 do 150 posto skuplje. Ali zašto uopće kupiti poklon, kad ga čovjek može i sam napraviti, kad čovjek može stvoriti nešto veoma osobno iz naizgled ničega?
Zato što većina ljudi voli dobiti neku kupovnu glupost koja je lijepo zapakirana u celofanu ili nekom sličnom materijalu. Komercijalizacija blagdana. Isto kao i Božić...
Htio sam joj kupiti cvijet, ali ne onu genetski izmanipuliranu i dozlaboga dosadnu crvenu ružu, već neku bromeliju, ili kakvu agavicu, nešto za šta će se brinuti. Ipak nisam to napravio, jer mi se sve to čini kao jedna velika glupost; Valentinovo je kao da kažeš "Danas te volim! Stalo mi je do Tebe!"- Pitanje je što je s drugim danima?
Premlad sam ja da se zamaram takvim stvarima, ipak ona mi je tako privlačna, tako bliska, tako poznata, ali ustvari nije. Napravio sam joj poklon. Snimio pjesme, ne nečije, nego svoje kompozicije- posvećene Njoj. Pet kompozicija koje sam joj napisao kroz zadnjih nekoliko mjeseci. Neke lagane, neke brže, plesnije. Uglavnom nasmio sam sax, kontrabas i gitaru. Sve to zvuči simpatično. Čini mi se da Ona to ne bude shvatila kako treba.
Ona nikad ne shvaća taj moj aspekt života- glazbu- moram joj sve riječima objašnjavati. Ali glazba nisu riječi, i to ne bi tako trebalo biti. Ipak je glazba nekih 50posto moga života, i glupo mi je trošiti vrijeme s nekim tko ju uopće ne shvaća. Nije mene briga kakvu Ona glazbu sluša. Ali samo da ne sluša tu prokletu glazbu samo kao background, kao nešto udaljeno od nje, kao filmsku glazbu. Htio bih da posluša glazbu, tako da razumije ono što joj ja kroz glazbu želim reći. Ako želi, neka mi kaže da joj se ne sviđa, pa nek ispljuje to! Ali ona to neutralno prima i kaže "OK.." kao da je ipak mogla dobiti nešto drugo. Ovo su jako osobne stvri, a ona čini mi se, to ne vidi kao osobno, kao za nju, već samo kao zamjena za nešto. Ustvari glupo je nešto stvoriti, a ne dobiti nikakvu reakciju. To je već zamršena priča. A ljude se ne može mijenjati tako lako. Doduše, samo bih htio da koji put otvori uši i posluša, jer kad joj o glazbi pričam, o pjevanju i tonalitetima, harmama, o skladateljima, ona samo pogleda u nekom drugom smjeru i čeka da završim s tim. Shvaćam da ju ne zanima, ali ne volim kad tvrdi da nije zvučna osoba, kao da je to stvaran pojam! Kao da se stvarno dijelimo na vizualne i ne vizualne. Ja mislim da su svi ljudi koji su talentirani za određenu umjetnost, vole i prihvaćaju sve druge oblike iz spektra umjetnosti.
Zapravo. Ne smijem se ljutiti. Ona je super. Ludilo. Sedam na kvadrat plus/minus dva
Šaljem joj ružu. Nekakvu crippled ---'-,-<@
Glupo Valentinovo- komercijalizacije da nema veće.....
Post je objavljen 14.02.2006. u 21:28 sati.