Nasumične misli
Idi, vidi, učini...
Jučer sam se poslije dugo, duuuugo vremena napokon našla s curama. Prijateljici je bio rođendan i pozvala nas je na kavu i druženje.
Nisam ni shvaćala koliko mi je nedostajalo ležerno druženje dok nismo počele brbljati. Nevjerojatno je koliko male sitnice pozitivno utječu na nas, tako malo je dovoljno da dobijemo vjetar u leđa.
Iako se nismo vidjele neko vrijeme, razgovor je samo tekao kao da smo se vidjele prije tjedan dana.
Vražja karantena nas je sve spriječila u tome da se viđamo s ljudima i izlazimo. rekla sam samoj sebi, čim nas otključaju, prihvaćam svaki poziv koji mogu i pozivam na druženje.
Sada se pitam, zašto sam zaboga odgađala pozvati ljude k sebi na druženje? Zašto nisam pozvala cure na cugu ove zime? Što me je sprečavalo? Naravno, ništa. Znalo se potrefiti da nemam vremena ili mi stvarno nije zgodno ali nisam ništa poduzimala iz komocije,
Toliko toga uzimao zdravo za gotovo da moramo ostati bez toga, moramo ostati bez mnogo toga.
Ne želim se više naći u situaciji da se pitam kada ili kako ću nešto obaviti a mogla sam to obaviti od šale. Upravo je šteta propuštenih prilika, za bilo što. Nismo išli u šetnju, prijateljima, rodbini, frizerima ili doktorima jer, mogu bilo kada. Nemamo taj luksuz, ne možemo nešto konstantno gurati pod tepih i odgađati jer nam se sad neće. Život nam svima ide i nije pametno ostavljati stvari za kasnije ili sutra.
Neki ljudi više neće biti s nama, prilike će nestati, omiljena mjesta će se zatvoriti.
Što treba ostati nakon pandemije
S obzirom na to da se stvari polako vraćaju u normalu, ljudi se i opuštaju. Naravno, svi se želimo vratiti na ono kako nam je bilo prije karantene. Silno želim okupiti ekipicu na malom druženju, otići na piće u grad ili u kupovinu bez mozganja kako doći doma.
Ima doduše nekih promjena koje trebaju ostati trajne, za opće dobro.
1. Zapakirani pekarski proizvodi u dućanima.
Uvijek se nađe neki biser koji ne želi upotrijebiti jednokratne rukavice i hvataljku, već samo grabi. Tu su naravno i "pipkači". Trebaju kruh i pecivo određene tvrdoće pa svaki komad primaju i pipkaju, bez rukavica. Nedavno je u našem dućan jedan takav usred pandemije neki tip kontaminirao sve na odjelu pekarnice.
Molila bih sve dućane i trgovačke lance da unaprijed pakiraju proizvode.
2. Nošenje maski i gužvama, dućanima i gradskom prijevozu
Oduvijek sam mrzila puhanje za vrat, kihanje i slično u gužvi, mislila sam da bar svi nosimo maske. Ta-daaaaaaaaaaa, eto nam pandemije. Sada imamo razloga, neki ljudi i stvarnu potrebu nositi masku u javnosti. Ako mogu u Aziji, mogu i Europi. Kao što sam rekla u prošlom blogu, pazite na sebe i ne šljivite što će drugi reći na to.
3. Lakša internet kupovina i dostava u kuću
Svima se neki put meće kupovati ili kuhati, ili nam je povoljnije kupiti preko interneta. Ali, razmislimo o ljudima kojima je jako teško ili opasno za život (invalidi, autoimune bolesti, ljudi koji su prošli transplantaciju i liječe se od raka) ići u običnu kupovinu namirnica ili bilo čega usred pandemije. Nadam se da su se tu trgovci i dostavljači iskazali i maksimalno izašli u susret. Ostavite mogućnost kupovine putem telefona, aplikacija i interneta i omogućite dostavu. Nekim ljudima je stvarno nužno.
4. Beskontakno plaćanje karticom do 250 kuna
Ovo je svima lakše i praktičnije, manje se koristi gotovina, manje tipka po napravi za PIN. Za vođenje računa o novcu, čuvajte račune i provjeravajte stanje računa.
5. Zaštita za blagajnike, trgovce i ostala zanimanja u bliskom kontaktu
Drago mi je što su u pojedinim dućanima postavili pregrade na blagajnama, dali maske ili vizire zaposlenicima (frizeri i sl.). Time se štite radnici i klijenti od nepotrebnog izlaganja i zaraze.
Mjere popuštaju ali i dalje moramo paziti na sebe i jedni na druge. Pokušajmo ne imati pandemiju svakih nekoliko mjeseci i ostanimo zdravi.
Bijeg iz grada
S obzirom na izolaciju, potres, zatvaranje vrtića i škola , jedva smo dočekali zbrisati iz grada.
Još smo mi kao obitelj super prošli, imamo dvorište pa smo mogli luftati mozgove.
Osvanula je prilika otići na selo povodom 50-e godišnjice braka svekra i svekrve. Nas deset je ujutro krenulo natrpani mesom, povrćem, roštiljem i dobrom voljom.
Nije me bilo briga ni za stanje u prometu, ni za "Vuk i sedam kozlića" po ne znam koji put, samo mi je do toga da se maknemo iz grada. Osjetila sam olakšanje kada smo stigli i kao uvijek me oduševio savršeno pokošeni travnjak. Ugođaj je bio potpun kada smo svi sjeli za stolove u dvorištu uz kavu i kolačiće.
To je taj osjećaj, koji nam je svima nedostajao, osjećaj mira i spokoja. Nakon svih stresova, treba nam opuštanje i mogućnost kako bismo došli k sebi. Jer kako se čini, ovo čudo od virusa ne ide nikamo. Virus je vrlo prilagodljiv, pitanje je, koliko smo mi prilagodljivi? Možemo li se disciplinirati i natjerati se na poštivanje novog normalnog? Možemo li zadržati maske u gužvi i držati pristojan razmak?
Vodite računa sami i o sebi, nitko drugi neće. Nosite maske, rukavice, jedite što zdravije, vježbajte i opuštajte se.
Punite baterije dragi moji, kad god možete i kako god možete.
Biseri gradskog prijevoza 2
Dragi moji,
evo malo humora za ove tmurne dane. Prije nekoliko godina sam pisala na ovu temu, koja je dušu dala za nastavak, čak i za serijal.
Nekoliko primjera koje susrećemo u busevima i tramvajima a uopće nam ne nedostaju.
1. Aromalampa
Kategorija u koju je najlakše upasti ali je potrebno malo truda za ispasti. To zna svaka osoba koja je u žurbi zaboravila staviti dezodorans na vruć ljetni dan. Svatko od nas je sjedio ili stajao kraj osobe sumnjivih higijenskih navika. Iz očitih razloga, ne idem u detalje. Samo ću apeliram na sve, perite se i presvlačite, dezodorans vam je dobar prijatelj.
2. Ljudi za koje se nadaš da imaju bluetooth slušalicu
Svako malo se pojavi netko tko ili priča s nekim ili sam sa sobom. Evo jednog bisera. Na stanici ulazi čovjek srednjih godina i odmah na ulazu snimi gospođu u bundi. Veselo je uzviknuo: "Hej, Anka partizanka!" Svi smo malo zazujali na ovaj komentar. Tijekom vožnje je vodio razgovor s nekim, bar se nadam. U jednom trenutku je rekao: "Da. da, ma vozim se u tramvaju.Ovdje je i Anka partizanka, ima bundu i cipelice od 120 kuna". Gospođi u bundi je vidljivo neugodno a ja sam joj pokušala vidjeti cipele. Nažalost, bezuspješno. Svima je u tramvaju bilo malo neugodno i brzo smo izletjeli van dok je on i dalje pričao.
3. Ljudi za koje znaš da nisu ok
U bivšem busu sam redovito viđala gospođu u ozbiljnim godinama, uvijek je izgledala malo izgubljeno i u svom filmu.
Od ukrcavanja do okretišta je uvijek nešto govorila samoj sebi, tonom kao da psuje. Govorila je izrazito nerazgovjetno i nikada je nisam uspjela razumjeti. Do kraja vožnje bi svima sve po spisku, možda i nama u busu.
4. "Ja moram sjesti, na tvoje mjesto"
Svi smo susreli takve ljude, točno znaju gdje žele sjesti. Starija gospođa ulazi u tramvaj na prva vrata, odbila je dvaa mjesta koja su joj ponuđena jer je teško hodala. Ali ona hoda i dalje, sve bliže meni. Skužila sam joj naum kad je stala kraj mene i tonom za svađanje rekla: "Jel` bi se ti curice ustala?" Ustajem se jer ju ne želim više ni čuti. Htjela sam poludjeti kad je sišla na prvoj stanici.
Na takve ljude ne treba trošiti riječi, nema pomoći.
4. "Ovdje silazim, halooooooo"!
Ovo su rijetki biseri ali su dragocjeni. Ljudi koji moraju posjetiti plac/banku/ zdravstvenu ustanovu/dućan i druge objekte koji su točno između dvije stanice. Redovito se čudom čude zašto tramvaj ne staje točno tamo gdje oni moraju ići i viču na vozače koji ih ne šljive.
Oznake: gradski prijevoz, biseri, nedokazani ljudi
07.05.2020. u 21:42 | 0 Komentara | Print | # | ^