Kriminalno dosadan blog

četvrtak, 03.11.2022.

Ton?... Ide... Kamera?... Ide... Klapa! Srdačno vaši...

- Ko, ko, ko, koo… kooji kurac? – kokodaknuo je režiser, kojeg se, uobičajeno, bar tako kažu, ne zove na reprize, bio je ovaj put, opet kažu, slučajno, u kazalištu, u podrumu, u spomenutom kazališnom bifeu, negdje na trećoj pivi (prve dvije su rekle da sjaši s njih, da neće imati posla sa budalama) kad je skužio da Gabriel radi nešto što nije u tekstu.
Predstava je, u međuvremenu, upravo radi digresije, značajno skraćena, glumci su, kao i inače, krenuli tko u garderobu, tko u toalet, a tko na cugu.
Uobičajenog redoslijeda u slijedu garderoba, toalet, bife zapravo nema, i ako nema dogovorene partije karata u garderobi, svaki od glumaca napravi sve tri stvari, kad, tad.
Režiser je, crven poput paprike (i ljut otprilike oko 2x106 SHU) uletio je nosom direktno u Janjinu prsnu kost. Unatoč potencijalno erotičnom nastavku, njegova prevelika uha su, gonjena zakonima fizike, zalepršala prema naprijed, prekrivši grudi poput drugog grudnjaka.
Zaprepaštena, jedva da je uzela pola daha zraka, Janja je zaustila
- A…a…ali…
No, režiser se odjednom našao uzdignut iznad svojih uobičajenih visina ali se tome pridružila i sijevajuća bol u ušnoj školjci koju su zahvatili Luciferovi čaporci priliko izvlačenja režiserskog nosa iz ove širokogrudne kombinacije.
- Tko si vi zamišljate, tko ste vi, ne dopuštam – započeo je režiser mlatarajući nogama
Prosvijetljen upućenim mu smiješkom naglo je zašutio, ali je onda u šarolikoj grupici spazio Gabriela
- Ti debeli, ti, ti amatersko govno, nikada više nećeš ni raditi u kazalištu, ako se mene pita!
Ponovni smiješak upućen iz istog izvora kao i prethodni, natjerao je režisera da ipak napokon zašuti, procijedivši prije toga
- Oprostite poštovani Lucifere, sluga pokoran
- Vidiš Gabriele? ,Tako se ponaša.
- Ali ja nisam prodao dušu đavlu kao on
- Nisi, ti si se usrao da ne umreš zauvijek, pa si pristao na posao…
- Ženidbu
- Samoubojstvo
- Kršenje fizikalnih zakona vraćanjem vremena unatrag
Režiser tek kao da se sada probudio iz sna i shvatio da ne sanja, i da su oko njega mnogi stanari kojekakvih izdanja Biblije, Kur'ana, Tore, Vedskih spisa, sutri. Počeo je, kako su mu usne nekontrolirano drhturile, a dahtanje postajalo zabrinjavajuće, sa izvođenjem beat box verziju Kasa Walküra u punom zvuku, sa Dolby efektom u kvadrofoniji, na češlju.. tako je nekako zvučalo.
Nenadano izbačen iz uloge…
…ovdje primijetiti ironiju trenutka u kojem osoba koja, načelno, upravlja ulogama i njihovim ponašanjem na sceni, odjednom dobiva ulogu i gubi ju, a ne može ništa…
… ostalo mu je samo da promatra kako pored njega promiče zamamna Janjina stražnjica i taman kada mu je jezik krenuo prema dole, a pimpek, skoro, prema gore, jak pljesak prene ga iz nenadane seksom prožete omaglice…
Rijetko se događa da prvo pljusnete nosom u raskošne tuđe grudi, da vam potom otac osobe sa takvim grudima pokuša noktima napraviti čipku na ušima, e da bi, baš u trenutku kada počnete uživati u pogledu, jer vam apsolutno ništa drugo osim gledanja i nije preostalo, muž te iste osobe opali forhend bez reketa
… da bi bio siguran, taj, možda čak i eminentni, režiser stade, pripi se uza zid i pričeka da pored njega, putem, kako prethodno navedosmo, garderobe, bifea, toaleta, prolaze redom (i neredom) – Lucifer, Bog otac, Isus, Duh sveti, Kuga, Glad, Rat, Janja, Maurice, Vražja mater, Stari vrag, nešto kerubina,…
Prizor je značajno podsjećao na Smogovce, na Plaćenike, Sedmoricu veličanstvenih, Dvanaestoricu žigosanih… dakako, kako je režiser bio kazališni još ga je više zbunjivala filmskost prizora.
- Žarko! Žarko?!? Žarko, jebem ti mater, v rundi si… gle budalu, opet je zaspal…
- ŽARKO!
Kričanje pijanih sudruga iz bifea izmiješalo se sa prizorom iz nekoliko filmova izmiješalo se s bijesom prema Gabrielu kojem nikada nije režirao niti didaskalije izmiješalo se s tim da se ne zove Žarko izmiješalo s tim da je vidio i boga i vraga izmiješalo s tim da je ostao naslonjen na zid hodnika kojim su sada defilirale i one četiri vještice ne u potpunosti iz Magbetha ali niti u potpunosti iz revije donjeg veša, a da o kotlu ni ne govorimo…

Oznake: Gabriel de Mefisto, Ivan Hetrich, Petar Veček

Blog je zaštićen Copyrightom. Svako neovlašteno korištenje, kopiranje, reprodukcija i služenje sadržajima ovog bloga bez pismene dozvole autora smatra se kršenjem autorskih prava.
Ovaj je blog neprikladan za mlađe od 18 godina jer sadrži potencijalno štetne i uznemirujuće sadržaje neprimjerene maloljetnim osobama. Pristup maloljetnicima dopušten je samo uz dopuštenje i nazočnost roditelja.
Također se umoljavaju persone posebno osjetljive na blasfemiju, izrugivanje vjere, poigravanje vjerskim osjećajima, netrpeljive prema psovanju, uopće, sve persone koje umjesto sranje govore velika nužda, da se ne čude ako koji post bude neprimjeren i za njih. Na volju Vam je čitati, ali bili ste unaprijed upozoreni...

<	svibanj, 2024
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Svibanj 2024 (1)
Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (2)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (8)
Travanj 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (4)

E... daj... upucaj komentare

Copyright © 2006/2012. by MadDog Shüythee
Design © 2007. by Zlica and MadDog.