Kriminalno dosadan blogBilješka uvedena 02.10.2022.Posebno osjetljive persone koje umjesto sranje govore velika nužda, umoljavaju se da se ne čude k'o picek glisti. Svaki zapis koji se bavi Gabrielom de Mefistom, a i poneki koji se njime ne bavi, neprimjeren je za njihove nježne pojmove i shvaćanja. Čitajte, ali znajte, vrijedi "Lasciate ogne speranza, voi ch'intrate"Bili ste unaprijed upozoreni. Autor. Urednik: Dragec, daj ovo smjesti nekud. Dragec:Dobro tak? Urednik:Nek' ti bu, kaj sad. Prestanite se zajebavati, Uprava |
Ovih dana pokušavam pronaći jednu malu stvarčicu i na najboljem sam putu da mi to uspije. Znate li koja je to stvarčica?
Smijati ćete se, i to onako, totalno rotflmaololčinariti do jaja... ali...
normalan život...
eto, to tražim...
Znao sam... imate dvije minute vremena...
OK?
No, dakle, oni od vas koji su predahnuli, oni koje je Hitna samo poškropila hladnom vodom i oni kojima je na njihovim trenutnim psihijatrijskim odjelima dozvoljeno pristupanje internetu, molim, nastavite čitati.
Pokojnicima ćemo zapaliti vijenac i platiti svijeću, onima koji su završili na zatvorenim odjelima, u izoliranim sobama, želim brzi oporavak, a ostaloj bandi koja još uvijek "nemre dojti k sebi" od smijeha, ali još diše i zna gdje joj je gore, gdje dole i ne treba kauč kod psihića... nastavljamo, pa ko živ, ko mrtav, a ko Živko Toplak...
Zašto normalan život? Nnnda... bojao sam se da ćete me to pitati...
Ovako, kao prvo – želim pisati i objavljivati na blogu. Želim prespavati cijelu noć bez da mi glavom prolaze obaveze od predstojećeg radnog dana. Želim, recimo, za promjenu, cijeli vikend biti kod kuće. Želim, recimo, otići od doma nakon što ptice otpjevaju svoje jutarnje budnice, i vratiti se, po mogućnosti dovoljno rano da stignem nakon ručka (koji se u međuvremenu nije pretvorio u večeru) otići,što ja znam, nekud, pa makar i u kurac. Kužite?
Eto, to hoću.
I, da sad prvo kucnem o drvo (slijedi kompletni scenarij koji počinje sa "tata neko kuca", a završava sa "neka sine, ja ću"), možda će izgledati kako se hvalim, ali bolje da to izgleda nego da izgleda da se kakav pas posrao, je li tako... "Tako jeeeee..." - povikaše ________ (na crtu umetnuti kastu/stalež/društveni sloj/zanimanje od interesa za ovaj odlomak, nepotrebno precrtati)... no, dakle, da se ne ureknem, stoga i kucanje o drvo... izgleda da sam započeo sa vraćanjem u sferu koju bismo mogli proglasiti skoro pa normalnim životom. Jedino čega se bojim je da će, možda predugo trajati... izgubio sam onaj "štih" lijenosti i "ništ-mi-se-ne-da" feeling,
Stručnjaci tvrde kako se taj "filing" ne može izgubiti, kao niti što se ne može zaboraviti plivati ili voziti bicikl... o, da... nek' pitaju mog prijatelja koji se neki dan utopio zbog pada s bicikla... što to on nije nikako mogao zaboraviti? Vele – disati... i skoro da su u pravu, ali, opet, drugi izvori tvrde, da nije smetnuo s uma da bicikl ima kočnice, i da je prilikom pada samo malo zamahnuo rukama umjesto ustima... ali, to su puke nijanse, dapače, skoro klevete i laži... koliko sam puta započeo pisati riječ klevete... ne bi čovjek nikad niti pomislio kako je tu riječ teško napisati... i da sam ju ostavio tako kako sam ju započeo čitali biste kelevelkketakamama, staroj finskoj sportsko-lovačkoj disciplini koja u prijevodu znači "pomiriši prosjakove čarape i uputi se ravno u saunu", pri čemu je osnovna poteškoća ostati na nogama nakon mirisanja, te hodati ravno, ukoliko preživiš... sauna je tu samo radi trenutnog oporavka omamljenih sudionika utrke, koja na svaka dva sudionika mora imati dva prosjaka koji nisu prali noge barem dva do tri tjedna, no, kako je Finska zemlja blagostanja, ta je riječ već dugo u rječniku sinonim za anakronizam, atavizam i slično, te se pojam polako počeo primjenjivati kod nas, samo se to tu zove puno jednostavnijim imenom "zajebi bližnjeg svog"
Filing... joj, jedu mi se filana (skoro je pisalo fulana) jaja... mada je u barbarskim protestantskim obiteljima deplasirano raditi punjena jaja kada postoji brdo ofarbanih, tvrdo kuhanih i svi ostali specijalitetići koje ćemo ovijeh dana blagovati... dok budete za svojim trpezama, ili ako uspijete ustati od svojih trpeza bez da su vam pukli stolci, bez da ste morali ustati radi hitnog slučaja, bez da ste završili u školjci, na Hitnoj ili slično zbog prežderavanja... sjetite se onih "less fortunate", darujte im barem dobu misao ako već ne ide komad šunke ili koja kuna, i nemojte biti pohlepni...
Ako još uvijek znate što sam htio reći, onda me obavijestite... a "until further notice", želim Vam, još jednom ,ovaj puta bez slike, sretan uskrs.
< | travanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Kontakt: MadDogSh glavom i mailom
Komentari koji imaju pretenziju biti samo ascii art biti će obrisani. Hvala.
"Zapravo najbolji dokaz da postoji inteligentni život u svemiru je da ga mi još nismo pronašli" by Nessa
Za sve one koji žele pogledati što sve ljudski um ima spremno u kojekakvim skrovitim mjestima. Otkačeni nakit Rozo-Oke/a...
Čitaj i pusti da drugi čitaju… © by Nessa
Iznenađenje je majka mudrosti i kamen temeljac sranja © by Azagtoth
Kojom rukom bog briše dupe? rukom pravde ili ima anđela pomagača? © by MadCookie
Kvalitetna knjiga je ona kojoj se ne primjećuju stranice :-))© by ZlicaOdOpaka(edit: yours trooly a.k.a MadDog Shüythee)
Svi MadDog-ovi OvdjeBloglja:
MadDog The Pirate
MadDog Prvi Rijetko Dolazeći
He he he... Moja "Malenkost"
Luđak Reminiscentio
MadDog na Wordpressu
Oni na čijim se blogovima osjećam k'o doma i fala im za to, a i oni koje sam pronašao usput,
I tvoju mamu, također
ZlicaOdOpaka
Beduin bijele pustinje
Nessina Kutija Čuda
Veli da vještica je...
Jedan za odvalit' od smijeha
Raj za pasionirane čitatelje
Modesty... a tko drugi
Ulični blog
Luki... a i Goldie
Tempora muta... sunt = Župski Medo
Ibe... o pizdarijama
...i sve to ne nužno tim redoslijedom... a provjerite li linkove, opaziti ćete kako nekih više nema već su spremljeni u digitalnu ropotarnicu iako se iskreno nadam kako su, ipak, živi živcati, jedino ne pišu, bar ne blog