Kriminalno dosadan blog

utorak, 18.09.2007.

Quo vadis domine, kocke, karte, pikado, mikado...

…povukao me je za rukav tako hitro da sam pomislio kako ću u blatu ostaviti barem jednu čizmu, ako ne već obje. Nisam siguran da sam ikada čuo škripanje guma po blatu, ali ako i nisam, sada sam bio prisiljen startati tako da su mi đonovi zaškripali blatom kao ljetni start automobila na semaforu…
- Hej! Kud tako brzo?
Na pitanje mi je odgovorila salva koja je zatutnjala iza nas zasipavši nas slapom žitkog blata. Kiša je padala već treći tjedan, ustvari, nije niti prestala od onog fascinantno šeprtljavog bijega iz Bistroa Hellhole, prije, zamisli, tri tjedna… moram sam sebi čestitati na asocijativnosti, nema mi druge, kad mi nitko…
Misao mi se prekinula kad me Stari Vrag cimnuo za rukav tako jako da sam sasvim jasno začuo krckanje konaca na šavu rukava u visini ramena (hrršt… trkk… trkkk… krsk)… i doživio mentalni ekvivalent pregriženog jezika, kad vam mozak počne frfljati i pri tome boli svaki pokret...
- Probudi se… hodaj!
- Pa budan sam, hodam.
- Ali ne dovoljno brzo…
- Ako budem hodao brže to više neće biti hodanje…
- Semantika, vražja semantika… ako ti je lakše – onda trči.
- Pa i nije mi lakše… jesi li kada vidio trčeću bačvu?
- Do sada? I ne, priznajem. A ti… ti pretendiraš na to da postaneš prva trčeća bačva?
- Zapravo i ne.
- Onda počni! Da ne postaneš leteća!!! – vrisnu Stari i nekako me progura pored sebe uz uski zid kanala, rova, što li već, kojim smo trčali, naglavce me ubaci u zemunicu i sam uleti za mnom praćen slapom barutom prožetog blatnog pljuska i tutnjanjem eksplozije čiji je udar bio tako jak i tako blizak da mi se činilo da mi je netko odigao tjeme i s treskom ga spustio, k'o da u glavi kuham kakve posebno opake, ali i fine kobasice čije se arome ne smije izgubiti niti dašak.
- A u vražju mater! – netko opsuje iznutra, mada mu je glas bio poprilično grgutav, a kakav bi i bio kada je, vjerojatno potaknut našim vehementnim ulaskom, progutao popriličnu količinu te nadasve ugodne i nimalo smrdljive žitke tekućine koja najmanje veze ima sa čokoladnim pudingom, osim što, onako muljasta, poprilično slično izgleda, ako se zanemare mnoge sitnice, što u procesu apstrakcije i nije teško napraviti.
Dok sam zbunjeno žmirkao, obliven blatom kao veselo prase nakon napornog valjanja sa ostalim svinjama, pri čemu je ova usporedba krepala u svim svojim aspektima, osim možda u aspektu kilaže, spodoba koja je psujući otirala blatni pokrov sa lica postajala mi je sve poznatija… visok, izdužen, definitivno ne spada ovdje… ne stoji mu uniforma…
- Maurice!?!
- Gabriel!?!
- Pao bih ti u zagrljaj, ali mislim da bi to previše sličilo hrvanju u blatu.
- Da, a tko zna tko je od ovih jadnih vragova uokolo dovoljno seksualno frustriran da mu se to učini dovoljno erotičnim…
- Vidim, nisi izgubio smisao za humor…
- Vidim, nisi izgubio britak jezik, a niti bačvast' stas…
- Pjesnik?
- Ne znam.
- Zvuči na Balaševića.
- Na koga?
- A što sam rekao?
- Rekao si, citiram: "Balaševića"…
- A koji je taj?
- Otkud znam, pa ti si ga spomenuo.
- Maurice, ne pravi se lud, uopće nemam pojma tko je taj "Balaševića".
- A Gabriele, onda zajebi usporedbe kad pričaš o stvarima o kojima nemaš pojma…
- Gospodo… vi se kao, poznajete? – upita Stari Vrag.
- Zapravo ne – uskoči Maurice prije nego stigoh reagirati – kad si čuo da se ljudi koji se poznaju oslovljavaju imenima, govore jedan drugome ti i razgovaraju onako kako se drugi ljudi svađaju? Dakle, današnja mladež, pa to je nečuveno! Nigdje kulture… - i uvrijeđeno frke nosom uslijed čega nebrojene blatne kapljice veselo potrčaše mom licu u susret… lice ih nije prepoznalo.
- Da, imate pravo, oprostite. – snuždeno će Vrag i povuče se u kut zemunice u kojoj je do malo prije sve plivalo u blatu, a sada je plivalo samo sedamdesetak posto njene zapremine. Istini za volju, blato je polako nekud oticalo, ali nisam imao baš volju provjeravati kuda to otiče, sigurno ne na neko prekrasno mjesto sa lounge barom, švedskim stolom i laganom digestivnom glazbom začinjenom lijepim hostesama, jer je to u tom trenu bilo mjesto gdje bih najradije ja otekao…
- Maurice… - priprijetih mu prstom - … ti vraže jedan!
- Gabriele… - priprijeti i on meni - …ti vraže jedan!
- Kopiraš!
- Ne.
- O da… kopiraš.
- O ne, ne kopiram…
- O, da, da, da… kopiraš, kopiraš, kopiraš…
- Gabriele!?!
- Maurice?!?
- E, kužiš, daj en rise!
- Ćune ševi.
- Brodo.
- Pio si?
- Ne, zašto?
- Petljaš jezikom.
- Pa to činim stalno… čekaj dok krenem jetljati pezikom…
- A to radiš jedino nakon litre alkohola, ali tada se i dimiš.
- A, sjećaš se?
- Kako da ne, naš prvi, i jedini, zajednički i uspješni posao…i moje prvo… prvo pijanstvoooo…
- Ahhh… sjećanja… ahhh Bogatićka…
- E da… koja su to vremena bila… - protegoh se i malo bolje namjestih - Što ne znači da se ne mogu vratiti…
- Misliš?
- Zašto ne? Kad rat prođe…
- Znaš, kada bih svaki puta kada mi netko veli "kad rat prođe" dobio jednu dionicu...
- Bez reklama, pa čak niti u zemunici! – prekinuh ga čim je zaustio… što je već želio zaustiti.
- … dobro… dakle jednu dionicu… sada bih već imao puno dionica i ne bih ovdje sjedio kao limun i čekao džin…
- Prvo, kradeš rečenice…
- Ne, samo citiram…
- Dobro, hajde, citiraš, ali obično se čeka limun, a ne džin…
- Detalji i sitnice, nevažni za ovu priču.
- Kao, uostalom, i naš razgovor, ako se ovo može tako nazvati.
- Da, sjedimo do pojasa u blatu, vani tutnje granate, a mi čavrljamo…
- He he… cool… ain't it?!
- Da, ako si ti Beavis, a ja Butthead…
- Ne gledam emtivi
- A kako znaš da su oni na "emtiviju"?
- Tko to ne zna…pa baš su jučer gostovali dole u logoru, znaš ono – za naše snage i tome slično, imali su predstavu, simpatični dečki. Beavisa je zgazila pobješnjela natikača, ne pitaj kako, a Butthead je završio karijeru zabivši si dupe u glavu…
- Valja glavu u dupe.
- Upravo obrnuto.
- Grozna smrt.
- Ali je konačno postao sličan sebi.
- Bolje sebi nego tebi…
- Ili tebi.
- Radije ne bi.
- Gabriel… odjebi.

Blog je zaštićen Copyrightom. Svako neovlašteno korištenje, kopiranje, reprodukcija i služenje sadržajima ovog bloga bez pismene dozvole autora smatra se kršenjem autorskih prava.
Ovaj je blog neprikladan za mlađe od 18 godina jer sadrži potencijalno štetne i uznemirujuće sadržaje neprimjerene maloljetnim osobama. Pristup maloljetnicima dopušten je samo uz dopuštenje i nazočnost roditelja.
Također se umoljavaju persone posebno osjetljive na blasfemiju, izrugivanje vjere, poigravanje vjerskim osjećajima, netrpeljive prema psovanju, uopće, sve persone koje umjesto sranje govore velika nužda, da se ne čude ako koji post bude neprimjeren i za njih. Na volju Vam je čitati, ali bili ste unaprijed upozoreni...

<	rujan, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (2)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (8)
Travanj 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (3)

E... daj... upucaj komentare

Copyright © 2006/2012. by MadDog Shüythee
Design © 2007. by Zlica and MadDog.