Ja tako mislim - http://macukat.blog.hr

srijeda, 05.01.2005.

TRGOVANJE SVRHOM !

Zbog jalovosti političkog duha,svo javno promišljanje o gospodarskoj budućnosti županije svelo se na retoričko nadmudrivanje,na prisilno oblačenje drugih i drugačijih tehnoloških,razvojnih i poslovnih odijela neprimjerenih stvarnosti. Istina ,žena postaje drugom u drugoj odjeći,u finoj pjeni ženskog uresa. Samo ,pitanje je ,gdje takav dekorativan pristup gospodarstvu vodi ?
Ali ,koga zaboga danas to zanima ? Pa zar se još uvijek ne živi u magli vlastitih intelektualnih halucinacijama . Ipak,treba nešto saznati ,jer u svakom pitanju samo se o tome radi. Dakle,da vidimo stanje činjenica oko šibenskog gospodarstva,pogotovo onog industrijskog. Jer industrijska proizvodnja bila je i još će dugo biti njen temelj.
Kao da već čujem viku samozvanih iluminatora šibenske budućnosti:» Kakva industrija-turizam ,samo turizam,i uskoro ćemo biti druga Nica na Mediteranu»
Turizam kao budućnost za šibensku županiju nije uopće sporan,kao ni uloga grada i gradskih političkih,financijskih,administrativnih,obrazovnih,kulturnih i sportskih institucija i udruga u njegovom razvoju,što je do sada bio ogroman nedostatak. Pravo govoreći skupljao se samo porez i to na vrlo primitivan način –čulima mirisa i vida. Izuzetak su činili jedino lucidni organizatori dječjeg festivala. Zahvaljujući njima duh Mediterana osjećao se po predivnim šibenskim kalama ali samo za vrijeme trajanja festivala.
Ali neovisno od toga-činjenice govore da ta kompleksna gospodarska tvorevina zadire u sve pore života jedne zemlje-izvoz u vlastitom dvorištu-i u većine turističkih zemalja je najčešće nadopuna i služi kao izvrsna i poželjna ravnoteža u gospodarskoj razmjeni sa bogatijima.
Najbolje to potvrđuje Austrija u kojoj turizam sudjeluje sa samo deset posto u nacionalnom dohotku ,iako je itekako razvijen.
Na temelju navedenog moglo bi se zaključiti» Hrvatska deset posto,ali zato šibenska Županija sto posto « Nažalost činjenice govore da se s dva mjeseca efektivnog turističkog prometa a na tom nivou je šibenski turizam ne može egzistirati jedna cijela županija. Čak je to premalo i za one koji u turizmu konkretno rade,mislim na recepcionere,konobare,kuhare i sobarice. Dignuti taj nivo samo za jedan mjesec,odnosno na više stupnjeve kako vremenskog trajanja tako i ekonomske opravdanosti ogroman je napor a usput treba još i puno novog izgraditi –iznad svega kulturu ponašanja i ophođenja sa gostima. A to pak ne ide preko noći,pogotovo ne ako iza toga ne stoji razuman program vlade i banaka.
To što mi bivstvujemo na jednom od najljepših prirodnih prostora na ovom dijelu Europe a i šire. Tko ima toliko prirodnih fenomena u tako malom prostoru» Slapovi Krke,Visovac,Kornatsko otočje,Vransko,Prokljansko,i Slano jezero a iznad svega šibenski akvatorij sa autohtonim gradom i tvrđavama oko njega kao da je iz sna pjesničkog izronio.Što nas ti prirodni fenomeni svojom neposrednošću dodiruju,čeznući pritom za nekim drugim višim oblicima uzajamnog odnosa,to je već pitanje naših duša,naših emocija.
Stoga jedan stari nad panoramom grada dominirajući dimnjak kojeg smo mrzeći ga od srušili i petsto metara široki pojas od TLM-a do mora nije bila i ne može biti odlučujuća smetnja prirodnim ljepotama našeg kraja ,koliko su to neoplemenjene i nerazvijene duše onih koje smo ovlastili da o svemu tome vode brigu.

Slobodan dip.ing .Mačukat

- 20:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

RACIONALIZACIJA GOSPODARSTVA !

Urbanizaciju,automatizaciju i revoluciju u sistemu informiranja treba promatrati kao usmjerene snage koje oblikuju jedno novo društvo-ono u kojem će biti izvršena druga industrijska revolucija na ovim prostorima. Prva industrijska revolucija zbila se za nas može se kazati tek nedavno-nema tome ni pola stoljeća. Bila je to revolucija strojeva i tvornica. Došlo je do nagle preobrazbe tradicionalnog ruralnog načina života u industrijski,urbani.Naše današnje društvo ,najvećim dijelom urbanizirano i industrijalizirano ima zbog tih ubrzanih primjena veoma teških problema. Ali ono po meni ima isto tako neusporedive izglede za budućnost. Kritična točka u svemu tome je priznavanje postojećih tehnoloških sustava u kojima se do sada ostvarivalo funkcionalno jedinstvo naših fizičkih,stvaralačkih i simboličkih vrela.
Riječ je o moralu,ideologiji ,mentalitetu,prošlosti i vjeri. Jer činjenice sve više upozoravaju da mi nismo ono što pričamo o sebi,nego ono što se zbiva i ostvaruje u tim sustavima.Budući da šibensko gospodarstvo nije nikad nitko ozbiljno i znalački ocijenio-pitam se što još tjera upravljače LJEPE NAŠE i njihove poltrone po županijskim i gradskim institucijama da ustrajavaju na jednoj danas više nego očiglednoj brutalnoj koncepciji pretvorbe gospodarstva,bez ikakve odgovornosti onih koji o tome odlučuju. Slučaj «VODIČANKE « u kojoj se pravo ne zna da li je ovo što se događa u njoj i oko nje pretvorba,rasprodaja,ili kriminal sve to najbolje potvrđuje.
Nije sporno da je odlukom o pretvorbi gospodarstva u nepovoljnim uvjetima-bio je rat-prekinuta svaka javna rasprava. Međutim ,društvo koje nije bilo pripremljeno na pokretljivost,na aktivnost poduzetništva ,na racionalno odvajanje usluga od temeljnih industrijskih produkcija ,na konkurentnost na tržištu ,na osmišljeno i dosljedno poslovanje banaka usmjereno na razvoj gospodarstva-bez kapitala se ništa ne može kvalitetnog učiniti-takvom metodom pretvorbe stvorilo je ogromne poteškoće,pa se broj propalih egzistencija iz dana u dan samo povečavao,čime je današnja situacija postala nepodnošiva-pogotovo u našoj županiji.
Postalo je jasno kako ozdravljenje gospodarstva neće i ne može ići tim putem. Trebat će ipak učiniti nešto drugo. Jer taj proces transformiranja gospodarstva u krajnoj liniji treba učiniti humanijim i logičnijim.Ljudi posebice mladi i branitelji ne smiju više to zbivanje u gospodarstvu i oko njega osjećati kao nevolju,kao svoju zlu kob. Treba po meni,konačno otvoreno i jasno kazati,da mi u tom procesu racionalizacije gospodarstva o čemu se zapravo i radi, imamo samo dvije mogućnosti» ili će oni čija je sudbina u pitanju sudjelovati u ostvarivanju racionalizacije svojih tvrtki pa time i društva u cjelosti,ili ta racionalizacija neće biti ostvarena» Stranci u tom procesu ,osim pametnog ulaganja kapitala u naše sustave,nemaju zapravo što drugo tražiti. Jer racionalizacija i efikasnost društva ovisi o nama, mi se moramo mijenjati,dok drugi u tom procesu imaju ili nemaju interesa. Ponašanja ruske tvrtke «MEČELJ» na sve to upozorava.


Slobodan dip.ing. Mačukat
- 20:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

IDEJE UBIJAJU DRAGI MOJI FERALOVCI !

To što Vi iznosite dokumente koji dokazuju da se prvi predsjednik u nas Hrvata
dr. F.Tuđman nije odrekao ideje o osvajanju dijela BiH-a ni nakon službenog okončavanja rata nema po meni nikakvog značenja ako se ujedno nema i odgovora na suštinsko pitanje sukoba-PORIJEKLO BOSANSKIH NARODA. Jer jedino odgovor na to pitanje rasvjetljava kako naše hrvatsko prisustvo na tom prostoru tako i vašu poziciju u javnosti i to u smislu boraca za istinu ili pak nacionalnih izdajica
Kako se opet u tom pogledu do sada nije nitko od hrvatskih nosioca povijesnog pamćenja tako nedvojbeno izrazio kao M.Krleža,vrijeme je da se ta razmišljanja objelodane. Mislim da je to u interesu ne samo Vas nego i cjelokupne hrvatske javnosti.
O čemu se radi ?
Jednostavno se nameće pitanje –da li su Bosanci jedan narod sa tri vjeroispovijesti
ili se pak radi o prostoru na kojem sticajem povijesnih okolnosti žive dva naroda ;rasne;vjeroispovijesti i jedan povijesni uljez od komunista nazvan narodom.Dakle nameće se pitanje imali u Bosni Bosanca katolika i pravoslavaca ili su pak svi katolici od Sutle do Vardara Hrvati i obrnuto svi pravoslavci Srbi.Nije sporno da su te dvije teze u suprotnostima jedna sa drugom-bolje kazano da isključuju jedna drugu. Samo nažalost činjenice potvrđuju da se obje na različite načine interpretirane i prisutne na političkoj sceni bosanske agonije.
Uostalom evo kako se mogu objašnjavati neke pojave i događaji o kojima Vi uporno
već godinama pišete sa gledišta jedne ili druge teze.Primjerice-ako pođemo od toga da su Bosanci većinom pripadnici jednog te istog naroda ,onda ono što su radili četnici R.Karađića nije nikakav etnički otpor samovolji drugih ,nego čisto vjersko čišćenje na račun srpske države i njene imperijalističke politike(VelikaSrbija ). Da je to upravo tako i nikako drugačije potvrđuje izjava R.Karađića-koji je nakon
povratka iz Ženeve jednostavno kazao: ONI BI HTIJELI ( EUROPA ) PRIKAZATI NAS BOSANCIMA- NAS RASNE SRBE : Iz tog i takvog poimanja porijekla bosanskih naroda proizlazi logičan zaključak da je srpska država u tom slučaju bila klasičan agresor ne samo na Bosnu nego i na Hrvatsku.
Nažalost isto to važi i za hrvatsku državu kad je u pitanju Bosna i Hercegovina.
Dakle po navedenoj tezi ispada da su vođe « naroda « u Bosni i Hercegovini najobičniji Kolaboracionisti te im treba suditi kao zločincima prema domovini.
Iste te pojave i događaji poprimaju sasvim, drugo tumačenje kad ih se objašnjava sa tezom da u BH-a žive tri « konstitutivna « naroda koja po principu ustrojstva Švicaraca trebaju iznaći zajednički interes u izgradnji vlastite države.
Prvo što se iz takvog shvaćanja proizlazi jeste da hrvatska i srpska država kao matične države dva od tri konstitutivna naroda na tom prostoru imaju povijesno pravo i time i obavezu da štite i vode brigu o dijelovima svog naroda i o nacionalnim interesima na tom prostoru . Stoga je njihovo prisustvo na konferencijama o budućnosti Bosne i Hercegovine ne samo bilo normalno ,nego i nužno-jer kako postići mir bez suglasnosti lidera tih država.
U takvom poimanju BH-a što potvrđuju i vaši objavljeni transkripti –rat se u Bosni i
Hercegovini svodio na etnički sukob a zločinci su za jedne heroji a za druge ljudska ništavila.
Vi ste dragi moji feralovci u tom slučaju najobičnije izdajice.
Ako je to tako a jeste-dokaz su ne samo Vaši objavljeni transkripti nego i saborska
deklaracija o domovinskom ratu ,onda bi te stvari oko porijekla bosanskih naroda trebalo do kraja razjasniti. Ponajviše zbog toga šaljem Vam ovaj moj tekst « POVIJESNI ZNANSTVENI ŠARLATANIZAM « pisan na temelju proučavanja onog što je hrvatski velikan M.Krleža o tome pisao u knjizi « KROKODILINA ILI RAZGOVOR O ISTINI «
Istina .nisam neka poznata ličnost da bi to imalo odjeka u javnosti ali zar ne treba o tome početi pisati. Evo prošlo je preko desetak godina otkad sam tu istu ideju želio progurati preko Slobodne Dalmacije-došlo je do smjene gl.urednika gos.Kulušića i dolazi do totalne blokade te mogućnosti. Članak je bio već pripremljen za objavljivanje ,imao sam telefonski kontakt sa urednicom «TRIBINE» ali na noć iz srijede na četvrtak došlo je do smjene i time je stvar do današnjeg dana bila za sve medije blokirana.
Uostalom dragi moji feralovci- Ideje ubijaju zar ne !


Slobodan dip.ing Mačukat
- 20:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

POVIJESNI ZNANSTVENI ŠARLATANIZAM !

Građani Bosne i Hercegovine izjasnili su se kao pripadnici hrvatskog,srpskog i muslimanskog naroda i to za nikog ne bi trebalo kao biti sporno. Dakle o jednom jedinstvenom narodu u ovom povijesnom trenutku nema ni govora. Takva teza bila bi izvan postojeće zbilje pa time dakle i izvan političke svijesti mnogih subjekata ,kako onih unutar same BH-a tako i ostalih balkanskih i svjetskih političkih i intelektualnih čimbenika. Jednom riječju izvan pameti. TAKO OKO TOGA DANAS STVARI STOJE Iako je po navedenom za «zdravu»političku pamet nekako sve čisto i jasno ipak mnoge geopolitičke činjenice ukazuju da u bosanskom etničkom grotlu ipak ima podosta nedorečenosti i apsurda koji upućuju na misao da stvari možda ipak nisu takve kakve se danas prikazuju. Primjerice-sva tri naroda se pozivaju na vlastite povijesne izvore sa kojima se kao potvrđuje njihovo starosjedilaštvo na tim prostorima,od pamtivjeka,i što ih ujedno čini konstitutivnim elementima BH-a države-što im opet nitko ne opovrgava,jer i to su u neku ruku kao fakta. Pogotovo to važi za Hrvate i Muslimane u jezgri te države-dakle u srednjoj Bosni. Samo ti narodi su između sebe u smislu katastarskog vlasništva teritorijalno izmiješani-jedno selo jedne nacionalnosti (vjere) drugo selo druge nacionalnosti ( vjere ),dok su gradovi većinom miješanog sastava. Svi opet govore ja bih rekao jednim jedinstvenim jezikom ako se sporazumijevanje među ljudima smatra suštinom jezika. A upravo navedene činjenice vrše negaciju upotrebe bilo kakve geopolitičke logike izrasle na iskustvu jedna država,jedna vjera ,jedan narod u razrješavanju tog fenomena. Jer nigdje na svijetu na jednom geopolitičkom prostoru nema više od jednog naroda kao starosjedioca. Ako tome pridodamo i činjenicu da etnička karta teritorijalne zastupljenosti naroda bosanskih liči na leopardovu kožu i da su se većina građana na referendumu opredjeljili na jedinstvenu i samostalnu Bosnu i Hercegovinu onda navedene činjenice-jezik,starosjedilaštvo,teritorijalna isprepletenost,referendum –vrše negaciju prava bilo kojeg od navedenih naroda da se odvaja,da stvara samostalne države na tom prostoru. Pogotovo ne dolazi u obzir da dijelovi navedenog teritorija pripadnu susjednim državama Hrvatskoj i Srbiji .
TAKO PO MENI GOVORE NAVEDENA GEOPOLITIČKA FAKTA !
I sve bi to bilo u redu da u svijesti nosioca hrvatskog i srpskog povijesnog pamćenja ne stoje neki drugi argumenti. Primjerice da su Muslimani Hrvati ili Srbi koji su prešli na Islam stvarno ako te stvari oko etnogeneze bosanskog čovjeka tako postavimo dobiva se sasvim druga slika ,koja nema više ništa sa leopardovom kožom i koja čak u neku ruku opravdava svako konačno razgraničenje među bosanskim narodima-bolje kazano između Srba i Hrvata jer Muslimani kao narod i ne postoje (F.Tuđman) Da je to upravo tako i nikako drugačije potvrđuju mnoge izjave hrvatskih znanstvenika i političara.Evo samo nekoliko paralela tih izjava :« HRVATSKA DO DRINE « akademik D.Brozović pri osnivanju HDZ-a u Sarajevu l99l god. « ZEMLJICA BOSNA JE SAMO OKO SARAJEVA «dr.Š.Đodan N.Dalmacija kolovoz l993 god. « SVAKI SUŽIVOT HRVATA SA OSTALIMA U BOSNI JE BESMISLEN « -akademik i književnik I.Aralica.veljača l994 god Sl.Dalmacija. « MI MORAMO RAZVIJATI SVIJEST DA SU MUSLIMANI POSTALI OD HRVATA NE TRAŽEĆI DANAS OD NJIH DA POSTANU HRVATI» znanstvenik i mučenik M.dr.Veselica-Sl.Dalmacija l994.god. – « U SRIJEDNOJ BOSNI SU HRVATI I MUSLIMANI STAROSJEDIOCI « bez objašnjenja tog fenomena-znanstvenik i politički transradikal-dr .Z.Tomac-Oslobođenje l993 god.
Kako se u pogledu starosjedilaštva nisu nikada javno i nedvojbeno izjasnili ni Budiša,ni Račan,ni Mesić,ni Tomčić,ni Sanader,ni V.Pusić,pa ni Akademija znanosti i umjetnosti a šutnja se uvijek smatrala odobravanjem ,onda se može nedvojbeno zaključiti da je to opći stav hrvatske povijesne i političke svijesti današnjice,sa time i politike koja se vodila prema Bosni i Hercegovinu u ovom sukobu. Razlika je samo u tome sto jedni misle da se nacionalni interesi na tom prostoru mogu zaštititi samo osvajanjem teritorija dok drugi smatraju da je to moguće i nekim drugim sredstvima-humanim preseljenjima,administrativnim mjerama itd.
Ali u krajnjem slučaju ,zar nije sve to isto ?
Ako je to tako a jeste jer fakta su fakta onda se moramo na kraju svega ipak upitati da li je to možda povijesna zabluda odnjegovana na mitovima ili pak još jedna nepovoljna povijesna okolnost za nas Hrvate ?
ŠTO JE DAKLE U PITANJU ?
Pogotovo što čitajući M.Krležu čovjek u neku ruku dobiva sasvim drugu sliku o porijeklu naroda Bosne a koja se uklapa u postojeće stanje.
A evo što piše M.Krleža u knjizi –KROKODILINA ILI RAZGOVOR O ISTINI- NIŠRO OSLOBOĐENJE Sarajevo l989 god- Izvodi iz eseja « ILLYRICUM SACRUM « pisanog davne l944 god.
« NJEGUJUĆI NARODNO PISMO ;VJERUJUĆI U PATRIJAHALNE PREDAJE SVOG PRASLAVENSKOG PODRIJETLA; ŽIVEĆI U DRUŽBAMA ZA KOJE JE KRŠČANSKA ZAJEDNICA BILA PRIJE SVEGA EKONOMSKA PODLOGA ( SAZDANA NA JEDNAKOSTI PRAVA I DUŽNOSTI ) SMATRAJUĆI SVA OBJAVLJIVANJA CRKVENE I FEUDALNE VLASTI ĐAVOLSKOM POJAVOM BOGUMILI PREDSTAVLJAJU KOD NAS KONTINUUM ONIH PRIMITIVNIH PRASNAGA KOJE NISU HTJELI DA SE PODREDE ORGANIZIRANOM NASILJU FEUDALNIH BARONA NI RIMSKIH; NI BIZANTINSKIH BISKUPA; PRESLABI DA SE POLITIČKI ODRŽE ; ONI SU NAKON VJEKOVNE BORBE NESTALI KAO TOLIKE SEKTE OD BALKANSKO-TRAČKIH PROVINCIJA DO IRSKE I OD PRAGA DO LANGUEDOCA « str.88.
« VIŠE OD TRIDESET TISUĆA NADGROBNIH MRAMOROVA GOVORE NAM O BOGUMILSKIM POKOLJENJIMA KOJA SU ŽIVJELA KAO ORGANIZIRANA MORALNO-INTELEKTUALNA SEKTA U NEPOSREDNOJ BLIZINI RIMA; OD BIZANTINSKIH VAZALA KAO I OD LATARENA PROGONJENA KAO BIJESNI ZVJEROVI PROTIV KOJIH SE RIM I MLECI; MAĐARSKI I SRPSKI KRALJEVI TRAJNO SPREMAJU NA KRIŽARSKU VOJNU: FENOMEN TOLIKO ANTIPATIČAN LATINIMA I GRCIMA ; MLEČIĆIMA ; MAĐARIMA I DUBROVČANIMA A HRVATSKOJ I SRPSKOJ INTELIGENCIJI DEVETNAESTOG STOLJEČA NAROČITO ; DA SE O NJIMA I DANAS U NOVIJOJ HISTORIJI JOŠ UVIJEK GOVORI U AFEKTU NESKLONO DA SE PRIMI BILO KAKAV ARGUMENT POZITIVNE NARAVI. O NJIMA SE MISLILO I MISLI SE I DANAS KAO O BOSANSKOJ KUGI : A ŠTO JE VLADIKA VRHBOSANSKI I ĐAKOVAČKI ODABRAO ZA SVOJU SPAVAONICU BAŠ ONU SLIKU POSLJEDNJEG BOGUMILA KRALJA STJEPANA TOMAŠEVIĆA KADA MOLI MILOST NEBESKOG VLADARA U PREDVEČERJE KATASTROFE: TO GOVORI O BOGUMILSKOJ PROBLEMATICI POGLAVLJA « str.85.
Kako uopće nije sporno da su bogumilski mramorovi rasprostranjeni od Une do Drine i od Save do mora, onda isto tako nije i ne može po meni biti sporno zajedničko porijeklo većine ljudi na tom prostoru iz čega i proizlazi da je moguće da tri naroda budu starosjedioci ali ne i da su Muslimani pripadnici hrvatskog ili srpskog etničkog korpusa koji je prešao na Islam-kako se to danas tumači i u jednoj i u drugoj Akademiji znanosti.
Kako je do toga došlo Krleža piše sljedeće :

« VJERNICIMA DUŠANOVOG SVETOSLAVLJA BOSANSKI MANIHEJCI PODJEDNAKO SU ANTIPATIČNI KAO I MAGISTRIMA SVETOGA FRANE -A OPET JE NEPOBITNA ISTINA DA SU SE OBJE CRKVE POJAVILE OKO TRUPLA BOGUMILSKOG KAO HIJENE TEK POSLJE KATASTROFALNOG SLOMA BOSNE POD TURCIMA « str 59.
Dakle po tome kako piše Krleža,obje su kršćanske crkve u tom povijesnom trenutku prigrabili što se prigrabiti dalo,ostali su prešli na Islam.
« SLOM KRŠĆANSTVA NA BALKANU NIJE BOGUMILIMA IZ NJIHOVE DIJA-BOLIZIRANE PERSPEKTIVE IZGLEDAO TAKVIM ELEMENTARNIM HISTORIJSKIM ZLOM KOJE NE BI BILO MANJE OD ONOG DA JE TO SATANSKO KRŠČANSTVO NAD NJIMA TRIJUMFIRALO « « AD EVITENDA MALA MAIORA- DA SE IZBJEGNE JOŠ VEĆE ZLO BOGUMILI PRIKLONIŠE SVOJE BARJAKE PRED ISLAMOM str.87.
Od kud onda Hrvati i Srbi kao starosjedioci Bosne ?
Slomom bogumila piše Krleža svršava na našem području Srednji vijek u dugotrajnu agoniju koja predstavlja uvertiru u totalno razdoblje rasparčavanja etničke supstance sve do prvog svjetskog rata l9l4 god. Str.84.
Dakle od onog trenutka kad je pala glava Stjepana Tomaševića –posljednjeg bogumilskog kralja u glavnom stolnom gradu Jajcu pa do dana današnjeg bosanski čovjek nije imao svoju državu a time ni istinski suverenitet na tom prostoru-zbog čega je i došlo do rasparčavanja bosanskog etnikuma.
Biti stoljetno pod okupacijom ,najprije od strane Turske,pa onda od Austro-Ugarske i stare Jugoslavije,da bi se na kraju uspostavilo i u zabludama Titove Jugoslavije-bratstvo i jedinstvo i istinsko jugoslavenstvo najviše se saživio sa dušom bosanskog čovjeka dok su drugi istovremeno brusili « znanstvene « noževe za konačni obračun-značilo je stalno biti u opasnosti opstanka.
Sada iz tog vjerskog,političkog,povjesnog i idejnog košmara i savjesti i njihovih stoljetnih uvjerenja i zabluda izvlačiti argumente za ovu ili onu tezu,za uskogrudne dnevne političke interese kao što je to izvlačio F.dr.Tuđman što se vidi iz transkripta ne samo da je izvan pameti ljudske,nego je i zločin prema ljudima i narodima koji na tom prostoru danas žive.
Jer više je nego jasno da u Bosni više ne živi jedan narod –rasparčavanje bosanskog etničkog bića u nekom smislu je obavljeno-ljudi se danas tako i osjećaju kao pripadnici hrvatskog,srpskog i muslimanskog naroda ali isto tako ne žive ni tri naroda jer je raparčavanje obavljeno ipak samo vjerski.
Oni su po meni prije svega negacija bilo kakve državotvorne logike-jedan narod,jedna vjera ,jedna država,jedna jedinstvena politička volja. Jednostavno krležijanski rečeno –bosanski narodi su najljepši i najsačuvaniji praslavenski patrijarhalni grm ruža u kršćanskom vrtu europskog duha,isprepleten katoličanskim ,pravoslavnim,islamskim ,jevrejskim i ateističkim univerzalnim vrijednostima.To je zemlja kamo su se spašavali heretici zapadnog latinskog svijeta kao na jedino europsko ostrvo gdje se poštivala sloboda savjesti i uvjerenja –Krleža.
Ona bi kao takva i trebala dalje ostati,što je u interesu ne samo Hrvatske nego i Europe.

ŠTO MNOŽE ONDA BITI MJERILO U CIJELOM OVOM BALKANSKOM LUDILU ?

To su prije svega AVNOJ-e granice za koje su se izborili svi narodi i narodnosti bivše Titove Jugoslavije i koje su zapravo završetak stvaranja suvereniteta na ovim prostorima. Remetiti njih kaže Krleža znači vračati vlastiti narod u Srednji vijek.
Istina –tim granicama nisu zadovoljni bolesni « fašistoidni « Srbi,a ni licemjerni Hrvati ,dva « rasna « naroda na Balkanu .
Poslije tisuću godina pod vlašću hrvatskog Sabora prvi put su se našli Istra i Zadar,Krk i Lošinj i Lastovo,samo hrvatskoj znanstvenoj gospodi historičarima i političarima nije to bilo dovoljno.
Drugo isto tako jako bitno mjerilo i za nas Hrvate i za svijet je referendum o samostalnosti i cjelovitosti Bosne i Hercegovine-koji je u neku ruku potvrdio stoljetno zajedništvo građana neovisno koje su nareodnosti,vjeroispovijesti i svjetonazora. Tim ljudima po normama europske demokracije pripada i pravo na državu i njeno unutarnje uređenje prema vlastitom nahođenju ,bez da im Zagreb i Beograd bilo što diktiraju.

TAKO OKO TOGA PO MENI STVARI STOJE !

Dakle tko živi na tom prostoru da li katolici,pravoslavci i muslimani, Hrvati,Srbi i Bošnjaci,bosanci i nebosanci,ostavimo njima samima. Upravo zbog toga je bio u pravu moj kolega katolik izbjeglica sa tih prostora kad mi je govorio prije nego je sa porodicom iselio u Ameriku « PUSTI BOLAN TE MUDRACE ;ZAR NE VIDIŠ DA SU ZNANSTVENICI POSTALI KOLJČI I UBICE. MOG PREZOMENE ( LUKIĆ ) BOLAN IMA I MUSLIMANA I PRAVOSLAVACA I KATOLIKA- I DA ZNAŠ BOLAN DA PRIPADAMO JEDNOM TE ISTOM PLEMENU -KAKO BI INAĆE DO SADA OPSTALI NA PROSTORU GDJE VLADAJU TRI BOGA SA PROMJENLJIVOM MOĆI -SAMO ŠTO NAS SAD OVO ZDESI MAJKU IM NJIHOVU NACIONALISTIČKU ....»
Dakle dragi moji feralovci i znanstvenici ubijaju zar ne .

Slobodan dip.ing. Mačukat




Kao odvojeni prilog šaljem Vam ovaj odlomak iz knjige « DERVIŠ I SMRT «
Meše Selomovića u kojem se sve ovo što sam pisao nedvojbeno potvrđuje.

Što smo to onda mi ? Lude ? Nesretnici ?
-Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim historija nije napravila takvu šalu kao s nama.Do jučer smo bili ono što danas želimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta,zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo,a nismo prihvaćeni.
Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke,i nema više toka ni ušća,suviše malen da bude jezero,suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla i krivice zbog otpadništva,nećemo da gledamo unazad,a nemamo kud kad gledamo unaprijed,zato zadržavamo vrijeme,u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braća i došljaci ,a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo,a tako smo se izgubili da više ne znamo ni što smo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se plača,pa i ova ljubav. Zar smo mi slučajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi,raznježeni i tvrdi,veseli i tužni,spremni uvijek da iznenadimo svakoga,pa i sebe ? Zar se slučajno zaklinjemo za ljubav,jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti ? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas,zar se bez razloga uništavamo,ali isto tako sigurno ? A zašto to činimo ? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno ,znači da smo pošteni. A kad smo pošteni,svaka čast našoj ludosti ! ..........M.Selimović.
- 20:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

BIT PROBLEMA !

Nije sporno da tvrtka od velike nacionalne važnosti kao što je TLM-a Šibenik,ima potporu države sve dok se ne pripremi za uspješno poslovanje na svjetskom tržištu. Samo priprema je proces,koji iznad svega traži precizne dugogodišnje planove,temeljene na podizanju produktivnosti i smanjenju troškova ,odnosno ekonomičnosti poslovanja. Za slične produkcije u razvijenom svijetu produktivnost se kreće oko minimalno 100 tona po radniku,što je skoro tri puta više nego može današnja proizvodnja u TLM-a.
Da bi se takav proces uspješno pokrenuo potrebno je sa jedne strane imati tehničko-tehnološke uvjete ( TLM-a sada to jedino ima u valjaoničkoj produkciji ) a s druge znalački i odgovoran NO tvrtke. Jedino nadzor kao produžena ruka vlasnika,u ovom slučaju države ,može osigurati nužna financijska sredstva za pokretanje procesa promjena i iznaći sposobnu i poduzetničku Upravu o kojoj je govorio premijer Sanader,koja će strpljivo i uporno ostvarivati navedene ciljeve. Kažem iznaći,jer ako stvari ne krenu pravim tokom ,mijenja se Uprava a ne kao do sada čeka promjena vlasti i Nadzornog odbora.
Uostalom to je makar jasno ,vitalne odluke nužno ovise o onima koji su na čelu tvrtke,institucije,ministarstva,nekog tijela,vlade ,države,te stoga se i očekuje da se na tim mjestima ,pogotovo u nevremenu ,nalaze izuzetno sposobni ljudi.
Kako je svih ovih godina pretvorbe i privatizacije državnih tvrtki nedostajao upravo taj pristup sve oko TLM-a miriše na « već viđeno». Na to nas naveliko upozorava činjenica da se u Nadzornom odboru TLM-a nalazi jedan –istina dobar-vaterpolist P-Bukić ali koji istinu govoreći nema blage veze sa gospodarstvom a kamoli s Al –produkcijom.Ipak radi se o tvrtki koja već sad ima preko 800 miliona kuna duga i u kojoj su sve dosadašnje Uprave pa i one u samoupravnom socijalizmu zbog nedostatka kontrole nužno glumile vlasnika. A kad čelni ljudi u državnim tvrtkama glume vlasnika ,onda stvari i ne mogu biti drugačije nego što jesu.
Istina,možemo se upitati : «što je onda uloga tržišta « ?
Nije sporno da je tržište najbolji pokazatelj uspješnosti upravljanja tvrtkama,ali vlasnici donose odluku o restrukturiranju,o likvidaciji pojedinih sektora,o strategiji razvoja i izlaska iz krize,o smjeni Uprave. Te stvari su jasne kao dan.
Dakle,ako se vođenje tehnoloških sustava tako shvaća a nema razloga da to ne činimo jer su to temeljni principi industrijske civilizacije,onda povlačeći paralelu s postojećim stanjem u državnim tvrtkama-brodogradilišta,željezara Sisak i Split, TLM-a Šibenik,nemožemo izbjeći zaključak da je upravljanje i kontrola istih ključni problem ovog nevremena.
Težnja da se očuva postojeće stanje ili pak nedostatak znanja i vjere u promjene i efikasno upravljanje ne idu zajedno. Vlada koja to ne shvaća i sama je loš upravljač,upravo kao i mnoge moje kolege koji su se zadovoljili jednom stečenim znanjem i tako bili loši stručnjaci.
Stoga se i pitam,čemu u tim neprincipijelnim odnosima između Vlade RH-e,političkih partnera na terenu (saborskih zastupnika ),sindikata,Hrvatskog fonda za privatizaciju,Nadzornog odbora i buduće Uprave žrtve budu zaposlenici i stručnjaci TLM-a odnosno građani drevnog Šibenika kome je TLM-a gospodarska perjanica.
I na kraju-ako je sve ovo samo iluzija jednog stručnog uma-što bi za šibensku javnost bilo dobro,zašto predsjednik NO TLM-a koji je ujedno i zamjenik ministra gospodarstva, prije izbora novih čelnika tvrtke ne objasni Šibenčanima o čemu se radi i što se očekuje od tog sustava u razdoblju svog mandata. Pa to je običaj vlasnika velikih tvrtki koje imaju odlučujuću ulogu u gospodarstvu jedne sredine,naravno u demokraciji .


Slobodan dip.ing, Mačukat

- 20:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

IMITATORI EUROPSKOG DUHA !

Svako ponavljanje ima otupljujuće djelovanje, a imaju ga i njegovi većinom ništavni sadržaji, zbog čega promjena dolazi kao osvježenje. Samo, nažalost ,promjenom vlasti radi osavježenja, kako vidimo, ( 2000 i 2004 god ) nije se postiglo ništa ili pak jako malo. To je zbog toga što se ništa ne može činiti pa tako ni mijenjati ako za to nema prikladnih uvjeta. Koliko je samo puta u povijesti veliki moment izostao zbog jalove generacije i obrnuto, koliko puta su snažne generacije i pojedinci ustuknuli pred nesazrelim okolnostima. Dakle, za istinsku promjenu potrebno je nešto više nego što su naša ljudska htjenja.
Suštinsko pitanje današnjice ,dakle, nije u tome tko je na vlasti i koliko koja stranka ima zastupnika u Saboru, kako nam se to pojavno nameće, nego prije svega u tome kome su ti zastupnici i ta vlast odgovorni, pogotovo za svoje nerazumne postupke i aktivnosti .Uzmimo samo ovo trgovanje sa vječničkim mandatima ,koje se odvija bez odgovornosti i posljedica za njezine aktere.U pitanju je duhovna snaga hrvatske javnosti i politička zrelost njezinih građana, da preko ustoličenih demokratskih institucija konačno preuzmu odgovornost za sve tokove života na ovim prostorima. Ta se zrelost ne izražava samo izborom zastupnika , nego prije svega intenzivnim unutarstranačkim životom, protesnim mitinzima, istinskom slobodom medija, peticijama,odnosno javnim otporom svakoj gluposti. Dakle, šutnja, iščekivanja ,prepuštanja čelnicima, ne vodi praktično nikamo i nije nikakva demokracija, nego naprotiv čisto ali višestranačko jednoumlje, koje nas je i do sada povijesno pratilo.
Uostalom, sva ova previranja u nama i oko nas, nisu ništa drugo nego upravi ti povijesni zahtjevi da se napusti dosadašnje tlo plemenske svijesti gospodara i sluge u kojoj smo stoljećima bivstvovali, a koju je socijalistička birokracija ideološkim metodama predivno upregla u kolo svojih interesa, i da se prijeđe na više ,radikalnije oblike ukupne proizvodnje života, a time dođe i do tako priželjkivanih osobnih sloboda , koje iz toga nužno proistječu.
Radi se dakle, o potrebi proizašloj iz svijeta zbilje, da se stvori viši oblik društvene svijesti prikladne gospodarskim i duhovnim mogućnostima građana Lijepe naše. Svijesti kojom bi se omogućilo da i u Hrvatskoj pobjedi pamet nad malograđanskom glupošću, princip nad partikularnim interesom, rad nad neradom i pravda nad ovom lažljivom nacional-birokratskom pravednošću. Ti se ciljevi mogu ostvarivati jedino razvojem istinske nama Hrvatima svojstvene demokracije. Jer jedino ona može biti sigurna granitna stijena od koje će se prije nego stupe na javnu scenu razbijati valovi ljudskog partikularizma, egoizma ,netolerancije i isključivosti.
Znači, samo na otvorenoj sceni, bez unaprijed pripremljenih stavova i zaključaka ,bez robovanja ikakvim klišejima stare svijesti gospodara i sluge, s namjerama zahvaćenim duhom promjene ,moguće je skočiti u novo. Bolje kazano, veliki povijesni trenutak za Hrvatsku je tu ,samo je pitanje je li i sposobna generacija ,pogotovo visokoumnika da ga prirede zbilji.
Upravo zbog toga je danas veoma značajno ne dopuštati da nas zavaravaju magle političkih prividnosti u pogledu bilo kakvih integracija prije unutarnjeg sređivanja Hrvatske države.
To su ona nepromišljena raspoloženja, ona oduševljenja iz kojih kad se smire ne ostaje ništa za praktičnu upotrebu. Novi ljudi na vlasti najčešće su protagonisti takvih dekorativnih klima. Oni će kao učiniti sve što oni prije njih nisu htjeli ni mogli. Budući da sve unaprijed znaju što im je činiti –primjerice ministar Primorac-oni su u biti izvan budućnosti. Jer budućnost lišena iznenađenja novog koje se uzdiže, neprava je i predstavlja ili prošlost ili iluziju . U takvoj nepravoj budućnosti ,čekaju redovite spavaonice ,čeka nočas, sređivanje koje se ujutro ponavlja. Stoga se sve što je novo i osjeća kao pritisak ,kao čežnja izmiješana s bolom ,istim onakvim kao u žene pri rađanju i spasenju kad to ostvari.
Zbog toga je veliki Hegel kazao» Ništa se novog nije stvorilo bez strasti i bola «
Prevedeno na našu hrvatsku političku i gospodarsku stvarnost praktično to znači ,da se demokratska Hrvatska neće i ne može ostvarivati bez istinske angažiranosti njezinih najboljih umova ,bez političke strasti oporbenih stranaka ,bez istinske angažiranosti većine njenih građana. Ovo što smo do sada imali ,bila je samo po meni imitacija ili bolje kazano demokratska krinka ispod koje se igra kolo stranačkih partikularnih interesa, a to budimo uvjereni nema i ne može imati budućnosti.


U Vodicama 3.veljače 2006 god Mačukat dip. ing. Slobodan

- 20:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U PITANJU JE BUDUČNOST TLM-a

Nadnaslov:osigurati uz financijske i proizvodne tokove i sposobnu Upravu,kao što je to tražio premjer I.dr.Sanader.

Podnaslov; ili odgovor na članak novinara N.Urukala.


Na valovima želja nove Uprave ;što se jasno očituje u tekstu novinara N.Urukala-Sl.
Dalmacija od 12.prosinca.2004 god,nije moguće proizvodno pa time ni poslovno stabilizirati al-kompleks u Šibeniku. Da bi se primjerice postigla željna godišnja proizvodnja od 80000 tona u valjaonicama,što je uvjet produktivnosti,treba prije puno toga unutar TLM.a izmijeniti i izgraditi,inaće sve ostaje samo iluzija. Kako opet nije moguće ni sanjati o svemu tome bez financijske podrške države,zbog čega Uprava i traži preko javnosti 250 miliona kuna potpore,
nametnula se misao- «tko koga u svemu tome navlači». Naime,ako je vlada preko ministarstva gospodarstva i fonda za privatizaciju odredila NO TVRTKE ,a jeste,a nakon toga isti postavio novu UPRAVU,kako sad ta Uprava i to preko javnosti traži financijsku potporu vlade. U neku ruku zar to ne znači da su navedene instance bile obmanute u pogledu procjene stvarnog stanja ili nemaju snage otvoreno o tome progovoriti. Tako bar ispada iz njihovog dosadašnjeg ponašanja.
Samo ništa novog oko hrvatskog gospodarstva pod paskom državne administracije. Svu brigu obično na sebe preuzimaju Uprave,što je izvan svake pameti ,jer se pri tome isključuje svaka odgovornost NO i ministarstva gospodarstva.
Stoga u tom pogledu treba konačno imati na umu činjenicu da se proces stabilizacije i privatizacije državnih tvrtki ne može na taj način pokrenuti,pogotovo ne sa postojećim navikama i shvaćanjima upravljanja,i na proizvodnim i komercijalnim pokazateljima i planovima koji iz toga proističu. Jednostavno rečeno,poslovanje TLM-a ne počiva na racionalno izgrađenom troškovnom sustavu,koji ima uvida u kapacitete,tehnologiju,naćin odlučivanja i upravljanja kvalitetom iz kojeg je onda moguće iznaći stvarnu cijenu troška za svaki pojedinačni proizvod.
Istina postoji troškovni sustav,ali klasični administrativni –ulaz-izlaz-sa nekim iskustvenim faktorima koje Uprave friziraju ovisno o situacijama. Sa takvim sustavom zamagljuje se temeljno pitanje vođenja tvrtke,odgovornost onih koji odlučuju ili utječu na odlučivanje.
A poznato je da se bez odgovornosti u sistemu odlučivanja nema ni pravog uvida u sposobnost ,pogotovo hijerarhijskih čelnih ljudi. Pošto takav formalan troškovni sustav traje poprilično dugo –moj cijeli radni vijek-na čelo Uprave mogao je doći bilo tko,što praksa i potvrđuje. Upravo i najviše zbog toga sve su Uprave izbjegavale da se bave suštinskim pitanjima poslovanja,troškovima,produktivnošću proizvodnje,efikasnošću, upravljanja,organizacijom,kadovskom problematikom. Sve se pretvorilo kao u feudalnom sistemu na dvor i znanstveno-stručne dvorske lude,koje se svakodnevno vrte oko članova Uprave.,i tako uzajamno troše vrijeme.
Jedino čime su se u posljednje vrijeme Uprave istinski bavile je tehnološki višak,jer to je u trendu. Kako je opet tehnološki višak posljedica a ne uzrok neracionalnom poslovanju,sasvim je normalno da se gospodarstvo nalazi tu gdje se nalazi.
Stoga i po tome čemu zaobilaziti činjenicu koja nas poprilično dugo već upozorava iz razvijenog svijeta,»racionalizam poslovanja prije svega počiva na kvalitetnim i sposobnim ljudima koji se nalaze na čelu tvrtke,dakle menadžerima».
Zato otvoreno i pitam-što očekivati od Uprave koja ima samo jednog čovjeka koji je po meni donekle upućen u tokove proizvodnje ,dok su mu djelatnosti održavanja,komercijale,razvoja i financija potpuno stranima druga dvojica opet su bez ikakvog znanja i iskustva u al,produkciji,pa time i bez ikakvog autoriteta među svojim kolegama.
Može li to imati budučnosti ?


Slobodan dip.ing. Mačukat

- 20:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

KRIMINAL ILI RASPRODAJA IMOVINE U VODIČANKI !

Nikakva promjena vlasništva ne ide do srži stvari-nacionalizacija-i nikakva reforma gospodarstva ( pretvorba )koliko kod bila senzacionalna nije i ne može biti radikalna,-potvrđuje»antilogika tvrtka za jednu kunu»željezara Sisak. Stoga i po tome ,danas promišljati o onom što se događa u «Vodičanki» a ne imati prethodno na umu,tu činjenicu ,po meni znači biti izvan stvarnosti ili pak u interesnoj tendenciji onih koji u njoj i oko nje gospodare i rasprodavaju njezinu imovinu u ime nekih zakona i principa ,bez ikakve osobne odgovornosti.
U svemu tome bitno je naglasiti da je «Vodičanka» nastala u jednom neobičnom vremenu velikog kolektivnog zanosa. Počela je kao seljačka radna zadruga sa dobrovoljnim doprinosima samih zadrugara,sa nešto darovane ( stara uljara ) i nacionalizirane imovine. Preko poljoprivredne zadruge pretvorila se u tvrtku za ugostiteljstvo,trgovinu i turizam. Uzevši povoljne državne kredite izgradila je svoje hotelsko carstvo ( Punta i Olimpija )ali na nacionaliziranom zemljištu. Cijelo vrijeme svog uspona dizala je kredite da bi izgradila ugostiteljske objekte i trgovine,jer u turizmu glavna je zarada u van pansionskoj potrošnji.
Posljednji svoj kredit digli su sami zaposlenici prilikom izgradnje ACY marine i kanalizacije u staroj jezgri .na pomorskom dobru.
I kako sad svu tu imovinu privatizirani-u ime kojih principa i na temelju kojih zakona pogotovo ako se otima pravim vlasnicima. Pa sjetimo se samo vremena u kojem je izvršena otimačina nacionalizacijom . U velikom zanosu pjevala se pjesma» Sadit ćemo kukuruz do neba da nas gladna Amerika gleda « Zato se i pitam u ime čega i zašto ponavljati povijesne zablude. Istina ,tako stečena imovina išla je u kolektiv pa se time kao može opravdati ta očigledna zabluda. A što sad ? Koju pjesmu sad pjevati ? O varaždinskoj burzi –imali to ikakvog smisla.
Pogotovo se to pitanje nameće kroz činjenicu da je «Vodičanka» bila dugogodišnji glavni pokretač ukupnog razvoja Vodica. Uz njezinu gospodarsku aktivnost u veoma kratkom razdoblju svoje povijesti Vodice su od klasičnog poljoprivrednog primorskog mjesta pretvorene u grad za ugodan boravak gostiju. Ekonomija tog gospodarskog samotoka ili bolje kazano zanosa-zasnivala se na povećanju broja kreveta i proširivanju ugostiteljskih štekata na bogom danoj promenadi. Sve se dakle usmjeravalo u dva,tri ljetna mjeseca i materijalna dobra i ljudi. Daljnji razvoj turističkih Vodica već je u tom vremenu tražio nešto drugo,racionalnije ,efikasnije i interesno pravednije. Duhovno i materijalno nespremne za te više oblike turističkog poslovanja Vodice su se našle u ogromnim poteškoćama i prije domovinskog rata. Naime nametala se potreba za uvidom u finaciske tokove svakog subjekta za sebe i na temelju toga izgrađenu razvojnu politiku finaciski povezanu sa porezom.
U samom ratu ,Vodičanka je dala ogroman doprinos ,ali je ujedno maknuta sa vodeće uloge u razvoju pa čak je bila i ugrožena njena postojanost. Pošto se međuvremeno nisu nametnule institucije grada kao zamjena Vodičanke u razvoju,radi sa o turističkoj zajednici i poglavarstvu grada,došlo je do razvojne i poslovne anarhije,do vladavine grupa i grupica ,do opće rasprodaje teško stečene imovine. Kažu mi dobri poznavaoci tih prilika da je samo u prošloj godini izgrađeno preko 400 novih apartmana bez ikakve infrastrukturne nadopune. Novac koji je dobiven za infrastrukturu potrošen je na šminkanju gradskih ulica i trgova.
Tako danas Vodice ka jedna od bitnih turističkih destinacija Šibenika i Hrvatske zbog aljkavosti onih koji treba da briguju o njima leži na ekološkoj bombi koja svakog časa može dovesti do zaraze, velikih razmjera.
Nažalost uvjerenje da će se iz svega toga izvući milenijskim fotografijama predsjednika turističke zajednice ne drži vodu.


Mačukat dip.ing. Slobodan
- 20:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

POLITIKA;MENADŽERSTVO I TISAK

Kao i ljudima i sredinama je potreban izazov da bi se razvijale. Napredak je bitka kao što je i sam život. Ta je istina uvijek bila očigledna i danas je prisutnija više nego ikad . Prava snaga u svemu tome je sposobnošću odgovoriti na izazove modernog svijeta. Nalazišta iz kojih treba crpsti ,nisu samo u prirodnim resursima,u bogatoj ostavštini naših predaka-Šibenik je jedan od najljepših gradova na Mediteranu-nego i u duhu ljudi koji sad i ovdje bivstvuju.
Znalci to znaju,ali političari i njihovi trabanti po razno raznim institucijama i udrugama ili ne znaju ili im pak takav stav ne odgovara. Pošto se nalazimo u još jednom ciklusu političke i gospodarske neizvjesnosti.smatram nužnim da se upravo sada o svemu tome progovori.Prije svega ,da se progovori o politici kao glavnoj sponi ljudske međuzavisnosti –o kojoj sve ovisi.
A što se u tom pogledu može kazati ?
Pa više je nego očigledno ,da je stranačko pokroviteljstvo centra,učinilo sve da političke poglavice u našoj sredini poveže uz « nacionalne» interese ,razno raznim subvencijama i povlasticama i tako ih praktično stavi pod kontrolu. Upravo najviše zbog toga su većina njih politički uškopljena pa time i onemogućeni da praktično bilo što pokrenu. Po meni to je osnovni razlog zbog čega smo kao sredina bez prave orijentacije, bez vizije ,bez istinskih razvojnih programa.
Drugi faktor koji je isto tako doprinjeo tom stanju političkog duha je šibensko menadžerstvo. Radi se o ljudima koji su trebali u ovih posljednih dvanaest godina racionalizirati i stabilizirati županijsko gospodarstvo. Pri tome mislim na TLM-a, Poliplast,Remotni zavod, Luku,TVIK,Vodičanku,Solaris,Primošten,Murter,itd. Nažalost kao i u politici.površnost,sebičnost,osobni interesi omogućili su razno raznim mešetarima da zauzmu čelne pozicije u tim tvrtkama.Rezultat je poznat-umjesto racionalizacije i stabilizacije došlo je do opće rasprodaje društvene imovine i gubitaka velikog broja radnih mjesta. Pretvorba hotelske kuće»Vodičanka» čija su materijalna sredstva sticana na veoma različite naćine,sve to najbolje potvrđuje.
Istina,kriza menadžerstva nije samo posljedica nedosljedne politike i nesmišljene pretvorbe,nego i sukoba jednog fosiliziranog upravljanja proizašlo iz bivšeg birokratiziranog načina vođenja tvrtki i tehnike koja se pogotovo u proteklom desetljeću intenzivno razvila. Nažalost ,upravo iz tog i takvog ukočenog svijeta upravljanja regrutirana je plejada takozvanih «modernih» menadžera u našoj županiji.
Treći faktor koji je isto tako od velikog značenja za razvoj naše sredine je Tisak.
Samo on je previše krah da bi mogao sam djelovati pa time i nositi cijeli teret demokratskog suvereniteta građana. Uvjerenost da se preko tiska dolazi do istine vodi u zabludu. Bolje kazano treba shvatiti da je kvaliteta vijesti i funkcija tiska usko povezana sa razvojnim tendencijama i sa stanjem političkog duha. Jer u mjeri u kojoj demokratske institucije ne djeluju kako treba što je evidentni slučaj sa Šibenikom-beskrupulozan novinar može loviti u mutnom a savjestan se mora kockati s neizvjesnošću. Tako oko razvoja naše sredine po meni stvari stoje.

Mačukat dip.ing Slobodan
- 20:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #