Zbog jalovosti političkog duha,svo javno promišljanje o gospodarskoj budućnosti županije svelo se na retoričko nadmudrivanje,na prisilno oblačenje drugih i drugačijih tehnoloških,razvojnih i poslovnih odijela neprimjerenih stvarnosti. Istina ,žena postaje drugom u drugoj odjeći,u finoj pjeni ženskog uresa. Samo ,pitanje je ,gdje takav dekorativan pristup gospodarstvu vodi ?
Ali ,koga zaboga danas to zanima ? Pa zar se još uvijek ne živi u magli vlastitih intelektualnih halucinacijama . Ipak,treba nešto saznati ,jer u svakom pitanju samo se o tome radi. Dakle,da vidimo stanje činjenica oko šibenskog gospodarstva,pogotovo onog industrijskog. Jer industrijska proizvodnja bila je i još će dugo biti njen temelj.
Kao da već čujem viku samozvanih iluminatora šibenske budućnosti:» Kakva industrija-turizam ,samo turizam,i uskoro ćemo biti druga Nica na Mediteranu»
Turizam kao budućnost za šibensku županiju nije uopće sporan,kao ni uloga grada i gradskih političkih,financijskih,administrativnih,obrazovnih,kulturnih i sportskih institucija i udruga u njegovom razvoju,što je do sada bio ogroman nedostatak. Pravo govoreći skupljao se samo porez i to na vrlo primitivan način –čulima mirisa i vida. Izuzetak su činili jedino lucidni organizatori dječjeg festivala. Zahvaljujući njima duh Mediterana osjećao se po predivnim šibenskim kalama ali samo za vrijeme trajanja festivala.
Ali neovisno od toga-činjenice govore da ta kompleksna gospodarska tvorevina zadire u sve pore života jedne zemlje-izvoz u vlastitom dvorištu-i u većine turističkih zemalja je najčešće nadopuna i služi kao izvrsna i poželjna ravnoteža u gospodarskoj razmjeni sa bogatijima.
Najbolje to potvrđuje Austrija u kojoj turizam sudjeluje sa samo deset posto u nacionalnom dohotku ,iako je itekako razvijen.
Na temelju navedenog moglo bi se zaključiti» Hrvatska deset posto,ali zato šibenska Županija sto posto « Nažalost činjenice govore da se s dva mjeseca efektivnog turističkog prometa a na tom nivou je šibenski turizam ne može egzistirati jedna cijela županija. Čak je to premalo i za one koji u turizmu konkretno rade,mislim na recepcionere,konobare,kuhare i sobarice. Dignuti taj nivo samo za jedan mjesec,odnosno na više stupnjeve kako vremenskog trajanja tako i ekonomske opravdanosti ogroman je napor a usput treba još i puno novog izgraditi –iznad svega kulturu ponašanja i ophođenja sa gostima. A to pak ne ide preko noći,pogotovo ne ako iza toga ne stoji razuman program vlade i banaka.
To što mi bivstvujemo na jednom od najljepših prirodnih prostora na ovom dijelu Europe a i šire. Tko ima toliko prirodnih fenomena u tako malom prostoru» Slapovi Krke,Visovac,Kornatsko otočje,Vransko,Prokljansko,i Slano jezero a iznad svega šibenski akvatorij sa autohtonim gradom i tvrđavama oko njega kao da je iz sna pjesničkog izronio.Što nas ti prirodni fenomeni svojom neposrednošću dodiruju,čeznući pritom za nekim drugim višim oblicima uzajamnog odnosa,to je već pitanje naših duša,naših emocija.
Stoga jedan stari nad panoramom grada dominirajući dimnjak kojeg smo mrzeći ga od srušili i petsto metara široki pojas od TLM-a do mora nije bila i ne može biti odlučujuća smetnja prirodnim ljepotama našeg kraja ,koliko su to neoplemenjene i nerazvijene duše onih koje smo ovlastili da o svemu tome vode brigu.
Slobodan dip.ing .Mačukat
Post je objavljen 05.01.2005. u 20:46 sati.