U PITANJU JE BUDUČNOST TLM-a
Nadnaslov:osigurati uz financijske i proizvodne tokove i sposobnu Upravu,kao što je to tražio premjer I.dr.Sanader.
Podnaslov; ili odgovor na članak novinara N.Urukala.
Na valovima želja nove Uprave ;što se jasno očituje u tekstu novinara N.Urukala-Sl.
Dalmacija od 12.prosinca.2004 god,nije moguće proizvodno pa time ni poslovno stabilizirati al-kompleks u Šibeniku. Da bi se primjerice postigla željna godišnja proizvodnja od 80000 tona u valjaonicama,što je uvjet produktivnosti,treba prije puno toga unutar TLM.a izmijeniti i izgraditi,inaće sve ostaje samo iluzija. Kako opet nije moguće ni sanjati o svemu tome bez financijske podrške države,zbog čega Uprava i traži preko javnosti 250 miliona kuna potpore,
nametnula se misao- «tko koga u svemu tome navlači». Naime,ako je vlada preko ministarstva gospodarstva i fonda za privatizaciju odredila NO TVRTKE ,a jeste,a nakon toga isti postavio novu UPRAVU,kako sad ta Uprava i to preko javnosti traži financijsku potporu vlade. U neku ruku zar to ne znači da su navedene instance bile obmanute u pogledu procjene stvarnog stanja ili nemaju snage otvoreno o tome progovoriti. Tako bar ispada iz njihovog dosadašnjeg ponašanja.
Samo ništa novog oko hrvatskog gospodarstva pod paskom državne administracije. Svu brigu obično na sebe preuzimaju Uprave,što je izvan svake pameti ,jer se pri tome isključuje svaka odgovornost NO i ministarstva gospodarstva.
Stoga u tom pogledu treba konačno imati na umu činjenicu da se proces stabilizacije i privatizacije državnih tvrtki ne može na taj način pokrenuti,pogotovo ne sa postojećim navikama i shvaćanjima upravljanja,i na proizvodnim i komercijalnim pokazateljima i planovima koji iz toga proističu. Jednostavno rečeno,poslovanje TLM-a ne počiva na racionalno izgrađenom troškovnom sustavu,koji ima uvida u kapacitete,tehnologiju,naćin odlučivanja i upravljanja kvalitetom iz kojeg je onda moguće iznaći stvarnu cijenu troška za svaki pojedinačni proizvod.
Istina postoji troškovni sustav,ali klasični administrativni –ulaz-izlaz-sa nekim iskustvenim faktorima koje Uprave friziraju ovisno o situacijama. Sa takvim sustavom zamagljuje se temeljno pitanje vođenja tvrtke,odgovornost onih koji odlučuju ili utječu na odlučivanje.
A poznato je da se bez odgovornosti u sistemu odlučivanja nema ni pravog uvida u sposobnost ,pogotovo hijerarhijskih čelnih ljudi. Pošto takav formalan troškovni sustav traje poprilično dugo –moj cijeli radni vijek-na čelo Uprave mogao je doći bilo tko,što praksa i potvrđuje. Upravo i najviše zbog toga sve su Uprave izbjegavale da se bave suštinskim pitanjima poslovanja,troškovima,produktivnošću proizvodnje,efikasnošću, upravljanja,organizacijom,kadovskom problematikom. Sve se pretvorilo kao u feudalnom sistemu na dvor i znanstveno-stručne dvorske lude,koje se svakodnevno vrte oko članova Uprave.,i tako uzajamno troše vrijeme.
Jedino čime su se u posljednje vrijeme Uprave istinski bavile je tehnološki višak,jer to je u trendu. Kako je opet tehnološki višak posljedica a ne uzrok neracionalnom poslovanju,sasvim je normalno da se gospodarstvo nalazi tu gdje se nalazi.
Stoga i po tome čemu zaobilaziti činjenicu koja nas poprilično dugo već upozorava iz razvijenog svijeta,»racionalizam poslovanja prije svega počiva na kvalitetnim i sposobnim ljudima koji se nalaze na čelu tvrtke,dakle menadžerima».
Zato otvoreno i pitam-što očekivati od Uprave koja ima samo jednog čovjeka koji je po meni donekle upućen u tokove proizvodnje ,dok su mu djelatnosti održavanja,komercijale,razvoja i financija potpuno stranima druga dvojica opet su bez ikakvog znanja i iskustva u al,produkciji,pa time i bez ikakvog autoriteta među svojim kolegama.
Može li to imati budučnosti ?
Slobodan dip.ing. Mačukat
|