KRIMINAL ILI RASPRODAJA IMOVINE U VODIČANKI !
Nikakva promjena vlasništva ne ide do srži stvari-nacionalizacija-i nikakva reforma gospodarstva ( pretvorba )koliko kod bila senzacionalna nije i ne može biti radikalna,-potvrđuje»antilogika tvrtka za jednu kunu»željezara Sisak. Stoga i po tome ,danas promišljati o onom što se događa u «Vodičanki» a ne imati prethodno na umu,tu činjenicu ,po meni znači biti izvan stvarnosti ili pak u interesnoj tendenciji onih koji u njoj i oko nje gospodare i rasprodavaju njezinu imovinu u ime nekih zakona i principa ,bez ikakve osobne odgovornosti.
U svemu tome bitno je naglasiti da je «Vodičanka» nastala u jednom neobičnom vremenu velikog kolektivnog zanosa. Počela je kao seljačka radna zadruga sa dobrovoljnim doprinosima samih zadrugara,sa nešto darovane ( stara uljara ) i nacionalizirane imovine. Preko poljoprivredne zadruge pretvorila se u tvrtku za ugostiteljstvo,trgovinu i turizam. Uzevši povoljne državne kredite izgradila je svoje hotelsko carstvo ( Punta i Olimpija )ali na nacionaliziranom zemljištu. Cijelo vrijeme svog uspona dizala je kredite da bi izgradila ugostiteljske objekte i trgovine,jer u turizmu glavna je zarada u van pansionskoj potrošnji.
Posljednji svoj kredit digli su sami zaposlenici prilikom izgradnje ACY marine i kanalizacije u staroj jezgri .na pomorskom dobru.
I kako sad svu tu imovinu privatizirani-u ime kojih principa i na temelju kojih zakona pogotovo ako se otima pravim vlasnicima. Pa sjetimo se samo vremena u kojem je izvršena otimačina nacionalizacijom . U velikom zanosu pjevala se pjesma» Sadit ćemo kukuruz do neba da nas gladna Amerika gleda « Zato se i pitam u ime čega i zašto ponavljati povijesne zablude. Istina ,tako stečena imovina išla je u kolektiv pa se time kao može opravdati ta očigledna zabluda. A što sad ? Koju pjesmu sad pjevati ? O varaždinskoj burzi –imali to ikakvog smisla.
Pogotovo se to pitanje nameće kroz činjenicu da je «Vodičanka» bila dugogodišnji glavni pokretač ukupnog razvoja Vodica. Uz njezinu gospodarsku aktivnost u veoma kratkom razdoblju svoje povijesti Vodice su od klasičnog poljoprivrednog primorskog mjesta pretvorene u grad za ugodan boravak gostiju. Ekonomija tog gospodarskog samotoka ili bolje kazano zanosa-zasnivala se na povećanju broja kreveta i proširivanju ugostiteljskih štekata na bogom danoj promenadi. Sve se dakle usmjeravalo u dva,tri ljetna mjeseca i materijalna dobra i ljudi. Daljnji razvoj turističkih Vodica već je u tom vremenu tražio nešto drugo,racionalnije ,efikasnije i interesno pravednije. Duhovno i materijalno nespremne za te više oblike turističkog poslovanja Vodice su se našle u ogromnim poteškoćama i prije domovinskog rata. Naime nametala se potreba za uvidom u finaciske tokove svakog subjekta za sebe i na temelju toga izgrađenu razvojnu politiku finaciski povezanu sa porezom.
U samom ratu ,Vodičanka je dala ogroman doprinos ,ali je ujedno maknuta sa vodeće uloge u razvoju pa čak je bila i ugrožena njena postojanost. Pošto se međuvremeno nisu nametnule institucije grada kao zamjena Vodičanke u razvoju,radi sa o turističkoj zajednici i poglavarstvu grada,došlo je do razvojne i poslovne anarhije,do vladavine grupa i grupica ,do opće rasprodaje teško stečene imovine. Kažu mi dobri poznavaoci tih prilika da je samo u prošloj godini izgrađeno preko 400 novih apartmana bez ikakve infrastrukturne nadopune. Novac koji je dobiven za infrastrukturu potrošen je na šminkanju gradskih ulica i trgova.
Tako danas Vodice ka jedna od bitnih turističkih destinacija Šibenika i Hrvatske zbog aljkavosti onih koji treba da briguju o njima leži na ekološkoj bombi koja svakog časa može dovesti do zaraze, velikih razmjera.
Nažalost uvjerenje da će se iz svega toga izvući milenijskim fotografijama predsjednika turističke zajednice ne drži vodu.
Mačukat dip.ing. Slobodan
|