Wellcome to Lunaria

piše mi se. konačno sama, sjedim u sobi, čitam tuđe blogove. kvazi-umjetnička naglabanja. zanimljiv je taj mađarski mentalitet, svi su odjednom umjetnici, svi trpaju hrpe i hrpe metafora i dubokih misli u stvari koje bi se mogle izjaviti u dvije rečenice. nadam se da, jednog dana, i ja neću završiti tako...trpajući svoje misli u dobro poznate i istrošene kalupe. no, ja još nisam dovoljno zrela. taj osjećaj imam otkad sam ozbiljnije prestala pisati blog. jednostavno, katkad me uhvati koja svijetla misao, i to je to. prije sam imala takovih misli svaki dan. a sad.... treba mi vremena. ne u smislu slobodnog vremena, već vremena da sazrijem. u svakom smislu. nema smisla prisiljavati se na nešto za što trenutno nemam inspiracije, tražiti besmislene metafore, nabrajati hrpu nepovezanih i prenesenih stvari u nadi da će netko primijetiti "kako sam ja velik umjetnik".... nema smisla biti ljubomoran na one koji su uspjeli, nema smisla slati poluuspjele radove na natječaje.
moje vrijeme još nije došlo.
još!