Wellcome to Lunaria

amikor a szel belekap a hajamba, amikor az arnyak egymasbafolyva lejtik tancukat, amikor az esocseppek arcomra hullnak. ez az en idom

ekkor erzem magam egynek a termeszettel, haborgo erejevel, sejtelmes neszeivel

ahogy kivul a szel, ugy tombol bennem minden. zivatar, eso, jegcsapas, csak arra var, h kitorjon.

es var es var, es gyulemlik, robbanni vagyik, de nem engedik, nem szabad. benn kell maradnia, biztonsagban, tavol a mindig eber szemektol, tavol a sok sok embertol.

i čovjek bi se katkada zapitao, otkud našim dragim žiteljima naše drage Lunarije toliko besmislene ideje. bojati boce u zeleno i stavaljati glinu na CDove?
i onda se ljudi mozda sjete, da je to u biti sasvim glupa stvar, jer se "korisne" stvari pretvaraju u sasvim beskorisne. tj, beskorisne. većinom samo rekliciramo. i to je to. nije umjetnost obojati četkicu za zube u zeleno. umjetnost je bila ideja o bojanju.

ljudi bi morali više pješačiti. upili bi više svjetla i razgibali mišiće, a i zdravije je udisati svježi zrak, umjesto nekog filtriranog. a i može se stići bilo gdje.

živjela Lunaria!

u kalićima za cvijeće su čavli. ni jedna zemlja ne može biti savršena, utopija, koliko god mi to željeli.
ne volim miris cvijeća
jedino određenih vrsta ruža
ali, i jabuke spadaju u rod ruža
znači, da onda ipak ostajem pri voću... ili onda ni jabuka nije voće?

ni u Lunariji nije sve sasvim sigurno. ne znamo zapravo što to raste oko nas, sve je lijepo šareno, ali.. čudno nekako. nova zemlja, neuobičajeni oblici.
zaboravite sve što ste dosad vidjeli
vani je unutra.
unutra je vani
i sve je izmiješano

to ne možete zamisliti dok ne vidite
zapravo, čovjek ništa ne može zamisliti dok ne vidi. mora imati neku vizualnu predodžbu. makar to bila neka apstraktna misao.

sve mora imati izvor i ušće, gdje se stapa s nečim drugim.

tako i Lunaria. ima izvor, iako je najčešće sakriven, no ja znam gdje je. duboko duboko duboko. jedva sam ga našla. trebalo mi je puno vremena, no sad je ipak ovdje. znam. samo trebam ušće naći.

Lunaria se od "regularnih" zemalja na planeti Zemlji razlikuje u nekoliko stavaka. prva je možda, nedostatak stanovnika, iznimkom jednog. Lunaria je ujedno i grad i država. prostrana i skučena.
sa sivim zgradama koje dodiruju zeleno nebo, sa ljubičastim livadama i šumama, crnim morima i narančastim rijekama. lunaria je nešto sasvim drugo. nipošto nije zemlja iz snova. ona je stvarna koliko i ova u kojoj se trenutno nalazite, samo što je mnogo dalje nego što možete pojmiti i mnogo bliže od bilo čega što trenutno možete osjetiti.
nije u nama, jer nju samo određeni ljudi mogu osjetiti. ona je posvuda, a opet nigdje.
ona je osjećaj, doživljaj vremena i prostora na sasvim drugačiji način. umjetnost i negiranje svake vrste dosad poznate stvaralačke vještine.
lunaria je zemlja sama po sebi. stanovnici su simbolički, nepotrebni.
jer, čovjek sam po sebi ne može doseći vrhunce stvaralaštva

lunaria je unikatna, jedina, neponovljiva. a opet, ima ih na milijune.

od svijeta nije ostalo baš previše.
satovi idu naopačke.

jedna jedina zemlja još broji preživjele

živjela Lunaria!