Kiltovi na vjetru https://blog.dnevnik.hr/lunachick

subota, 12.07.2014.

Imaš pet sekundi!

Čuli ste za pravilo od 5 sekundi glede hrane na podu? Ok, ako niste – radi se o situaciji u kojoj ti keks padne na pod i ako ga digneš u roku od 5 sekundi, zločeste bakterije nemru zagaditi tvoj keksić pa slobodno malo puhneš u „domaćicu“ i dalje uživaš u debljanju.

No, nemrem baš vjerovat da je uvijek tako. Da hodam po napuljskim ulicama (poznatima po najviše psećih govana po metru kvadratnom) i da mi bilo kaj od hrane padne na pod, ne bih ni pomišljala isti komad hrane stavljati u usta. Ili da bilo kaj dižem s poda u npr. Indiji. Sorry Indija, iako te volim, poznata si po „turističkim crijevnim virozama“.

Jasno mi je da smo postali uber-osjetljivi na higijenu i da nam dječica obolijevaju od raznih alergija, točkica i prištića više no ikad prije, ali brate mili – neke osnovne higijenske postulate očito moramo ponoviti mnogim odraslim osobama. Više sam puta bila svjedok ne pranja ruku nakon pišanja u javnim WC-ima. Muškarci bi se začudili da vide kako mnoge prekrasne mlade koke ni ne taknu tu vodicu nakon što su trgale školjku mlazom (o preglasnim zvukovima u javnim WC-ima ću nekom drugom prilikom). Više su zauzete pudranjem noseka nego bakterijama na ručicama. U WC-u jedne pizzerije, ni kuharica se nije sjetila oprati ruke poslije broja 1. Konobar u jednom restaču na našoj precijenjenoj obali, mirno je gledao u more i kopao nos, igrajući šmrklj-košarku iz čiste dosade. Hm možda je to bio razlog prazne terase istog restorana. Znam da svi imamo neke primjere ne-higijene na javnim mjestima, ali kako postupiti kad te tak neš baš onak izbaci iz takta?

I evo, opet se vraćam na moj život u Škotlandu. Što se tiče javne higijene, ni Škoti baš nisu Domestos-frikovi ali sve više vidimo aktiviste po ulicama kako skupljaju smeće za neke političke bodove. No, na higijeni u uslužnim djelatnostima trebaju još puno raditi. Ako nešt nemrem vidjet, onda su to nečije dlakave ruke (bez rukavica) kako prekopavaju po svježim pecivima, kroasanima, krafnama i ostalim dragim mi proizvodima. Tako mi je preistetovirani poveći lik na blagajni prestižne samoposluge, s dlanovima drvosječe izvadio čokoladni kroasan iz papirnate vrećice, stavio isti na pult, promijenio vrećicu, opet prstima zgrabio kroasan i tutnuo ga u novu i, uz osmjeh, rekao: „There you go!“

Nisam picajzla, niti Howard Hughes, ali mi se malo želudac stisnuo na tu scenu. Čekaj stari, cijeli dan prebireš po novčanicama, tipkaš po kasi, možda koji put i kihneš u ruku, i onda lijepo ženi ispipaš taj kroasan i još se lijepo nasmiješ! Kao - evo kako sam ti pomogao i stavio fiiiniii kroasančić u novu vrećicu! Fuuuuj! Mislim, kaj sam trebala napravit? Ugurat kontaminirani drekasan u usta pred likom u roku od 5 sekundi i reći – hvala? Ili ga, poput jedne moje frendice bez dlake na jeziku – vratiti Pucku i održati mu bukvicu o HACCAP-u?

No, hvala bogu da nisam bogata i ne jedem po skupim restoranima. Nadam se da, oni koji jesu, znaju tko su „Food terorists“. E tu ne pali pravilo od 5 sekundi. Oni namjerno piške i hračkaju u hranu koju bogataši skupo plaćaju. Moj nespretni "terorista" iz samoposluge nije ništa naspram onih kojima je uzor Brad Pitt u Klubu boraca.

<	srpanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Veljača 2016 (1)
Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (3)

Opis bloga

Nakon podosta godina provedenih u sigurnoj i toploj Lijepoj našoj, ova je žena odlučila ostaviti posao u državnoj firmi, uhodani plesni studio i miran život u podravskoj preriji, strpati 20 kila života u kofer te se uputiti u uzbudljivu avanturu zvanu Škotska! Naravno, ljubav je odigrala glavnu ulogu! Sve ostalo su...nijanse! ;)

Linkovi

Karma Yoga Edinburgh
Plesni studio Jump, Croatia
Karma Yoga Edinburgh - facebook page
Pay it Forward Scotland