Kiltovi na vjetru https://blog.dnevnik.hr/lunachick

srijeda, 18.12.2013.

Sjećanja jedne omladinke

Moja generacija bila je posljednja koja se „primala“ u omladince. Sjećam se kako smo stajali ispred male, seoske škole, slušali dugačke govore učitelja i zbor koji je po pedeseti puta pjevao neku borbenu i bili zadnji svjedoci još jedne maršal-manifestacije za koju više nitko nije znao čemu služi.

Kao ekstremno apolitična osoba, koja ne čita novine i ne gleda vijesti (UOPĆE!), ne želim da ljudi misle kako kenjam po komunizmu ili kako sam pristaša ovih ili onih. Pristaša sam svih sloboda, uz dozu sarkazma i nevjerice prema svemu što je masovno, isključivo ili preozbiljno. Alergična sam na vjerski fanatizam, debele političare i sve one koji se zaklinju u nekoga ili nešt. Vjerujem u svemirce, i dobre i zločeste, smatram da ni jedan normalan intelektualac ne može slušati narodnjake i tu i tamo pročitam koju „teoriju zavjere“, samo da potvrdim gradivo. Yoga me (kao moje glavno zanimanje u ovom trenutku) uči non-attachmentu prema nepotrebnim situacijama i unutarnjem miru kada na svojoj prostirci dubim na glavi i samo dišem. I ne, nisam tipični učitelj Yoge. Ne pjevam pjesmice o Krishni, nisam vegan, ne oblačim se ko hipi curica i ne solim pamet drugima o tome kako je Yoga jedini pravi put. Nadam se da smo se skužili.

No eto, smatram da su nama, rođenima na brdovitom Balkanu, sustavno pokušavali isprati mozgove i ukalupiti nas u neki „pionir-omladinac-vojnik“ model ponašanja i svako malo se sjetim kako smo ko klinci imali malo, a bili smo happy i zadovoljni i baš nam je bilo super. Moja škotska obitelj i prijatelji iz stranih država dali su mi do znanja kako su oni mislili da mi živimo iza „željezne zavjese“, da smo cijeli dan stupali ko pravi mali komunisti i izgledali ko ratna siročad te kovali planove o preuzimanju svijeta. Svašta!

Zapravo, kad bolje razmislim, drago mi je da sam živjela u vrijeme kada smo u selu imali samo par malih trgovina s jednom prodavačicom iza pulta. Naj-slatkiši bile su rum pločice, efekta i bazooka žvake, 505 s crtom i čokoladice "Životinjsko carstvo". Odjeću smo konstantno razmjenjivali s prijateljima i rođacima, i ako si imao poznanike gastarbajtere – bio si faca jer si prvi mogao doći do boljih traperica ili onih majica sa šišmiš rukavima. Umjesto kompova, video igara, playstationa, wii-ja i ostalih jebenica, mi smo imali park, home-made luk i strijelu (igračku koja bi danas bila super-zabranjena), susjedove trešnje i graničar! I nikad ne bum zaboravila kak sam skoro pala u nesvijest na prvo kinder jaje, kak sam do susreta s barbikom imala neke debele, grde bebe obučene u domaćice, narodne nošnje i vrtlarice. Kad je mala gastarbajterica došla u park i kada sam prvi puta vidjela savršenu plavušu sa sisama i nogama koje imaju zglobove, skoro sam zamrla i taj sam dan bacila u podrum sve one pretile partizanke i zahtijevala hitnu nabavku najljepše lutke na svijetu. Ne moram ni spominjati kako je moja prva „kvazi barbika“ kupljena u Đelekovcu na prošćenju i kako je izgledala poput mentalno zaostale sestre od Barbie, ali poslužila je.

What's my point? Hm, pa evo pošto me život odnio u Ujedinjeno Kraljevstvo Svega i Svačega, moram priznati da se osjećam pomalo izgubljeno u ovom božićnom ludilu. Gledam rulju kako troši 10 puta više od prosječnog Hrvata, kako kupuju preskupa sranja koja nikome ne trebaju, kako si svi pišu neke „najbolja mama, najdivnija kćer, predivna teta, najdraža baka“ čestitke. Kuće i stanovi im izgledaju kao da ih je dekorirala baka Mraz na LSD-u, a o preslatkoj, umjetnoj hrani da ne pričam. Zapravo mi je drago da sam od malena navikla na skromne proslave svega pa tako i Božića. U mojoj obitelji nikada nismo razmjenjivali skupe poklone, zato sada ko mutava hodam po dućanima, smrdim po muškim parfemima, body losionima, pokušavam preživjeti cijeli kaos i biti u „mood-u“ jer tako to "oni" rade. Tu svi vole Božić, i svi su si super, i sve je divno...a ja ispadam Grinch. Zapravo mi je muka od fejk sranja i tek sada, kada sam daleko od kuće, moram priznati kako mi fali prizemljenost moje obitelji i prijatelja, sarma od jučer, bezrazložne prepirke, kuhano vino i stravično loš program na TV-u.

Zato svima želim malo skromniji i sretniji Božić, uz maratonske reprize Supermana na HTV-u!

Opis fotke: Božićno ludilo usred grada!

subota, 07.12.2013.

U Limbu

Ako tako izgleda prvi krug pakla – gdje se upisujem?

Kaj ste se splašili da bum pisala o vjeri? Ne, ne, nije mi do dobokoumnih razglabanja, ja vas želim odvesti na kratko putovanje u svijet Sxipa Shirley-a, ludog muzičkog genija, umjetnika u najopičenijem obliku i do sada, meni nepoznatog bisera! Prednost života u Edunburghu je ta da ako si umjetničko-performerski tresnut, poput mene, onda se pripremi na barem 10 odličnih hepeninga tjedno. Edinburgh je grad studenata, umjetnika i svakakvih weirdosa i kako sam dobar dio života provela u tom svijetu ( na čuđenje i brigu dragoga), nije mi bad hodati po mraku petkom navečer i susretati svakakve artističko-polupijane likove, upijati glazbeno-performenske uspješne i manje uspješne izvedbe i zastati pri svakom živom ili ne-živom umjetničkom djelu i ubaciti koju funtu u šeširić.

Dragi zna da mi tu i tamo mora udovoljit i odvesti me na barem jednu takvu predstavu jer kako sam daleko od doma, zna da umjetničke dušice treba „zalijevati“ kako ne bi uvenule. Iako ne voli „performerska preseravanja“, gdje su sise i guzice – ni jedan muškarac neće frktat nosom!
Lik s početka priče – Sxip Shirley producirao je pravi kaotični svijet cirkusa, erotike, neopisivo raznolikih talenata i sve te individualce sakupio u nešto što je nazvao – Limbo!
Sjeli smo u crveni cirkuski šator u središtu grada, bez velikih očekivanja iako je predstava najavljena kao – spektakl koji je Madonna gledala dva puta! Mislim, poznajemo Madonnu, kaj ne? Ženu obožavam, ali o njenom ukusu i redateljsko-plagijatskim dostignućima nećemo!

Čim je ludi master of the ceremony – Sxip izašao na binu u bijelom odijelu (Bregović-furka) okružen ludim bendom koji su proizvodili prečudne zvukove na neobičnim instrumentima - pala sam u cirkusku komu, a tijelo mi je počelo davati do znanja koliko mu fali ples. Bila sam navučena ko Hanka Paldum na šljokice! Na bini su se razmjenjivali ljudi koje bi svaki „normalan“ čovjek nazvao čudacima, ali ja sam željela iskočiti iz kože i biti najbolja frendica tom mršavom, smiješnom liku koji se savija u svim smjerovima, s obje noge za vratom hoda na rukama i koji stane u kutiju veličine manjeg kofera! Kasnije sam pročitala na netu da se on zapravo „nije rodio s gumenim kostima“ nego da je prije nekih 5 godina odlučio biti cirkuska atrakcija te je naporno vježbao i strečingirao se po nekoliko sati dnevno. To samo potvrđuje kako upornost gotovo uvijek ima prednost nad samim talentom.

A onda je na stage izašla – ona! Glavna zvijezda, kako kažu! Heather Holliday – mala, tetovirana, pin up zvjerka koja je toliko sitna da bi pomislili kako ne jede ništa osim...mačeva?? Prvo je malo plesuckala, a onda je ugurala DVA mača u grlo do drške! Pa jedan veliki, pa opet dva, pa na kraju neonsku lampu koji je upalila u grlu kako bi gledatelji vidjeli da se ne radi o triku! Publika je bila u transu, naravno – na muškim licima vidjeo se onaj poznati porno-blesavi bulj tipa „kako mala guta“, ali ženi stvarno treba skinuti kapu! Dragi me tiho pitao – kako je to vježbala? Prvo banana, onda krastavac, onda pendrek, onda golf palica, onda mač? ODAKLE DA JA ZNAM?! Valjda se rodiš s čeličnim želucom i bez gag-refleksa! To me podsjetilo na tinejdžerska napijavanja kada, nakon što uspiješ ugurati prst duboko u usta, Ribar i komadi poluprobavljenog čizburgera lete kroz nos! Znači – otpisujem taj posao u cirkusu!

Osobno sam više bila oduševljena tipom koji, bez pretjerivanja, može posramiti svaku ženu koja se naziva profesionalkom na šipci. Svaka čast nabildanim američkim striptizetama, ali ovaj dečko „trga“ šipku, igra se njome, radi salto pa se dočeka na pet centimetara od poda u daska-položaju. Btw , nisam spomenula da šipka ima nekih 5-6 metara, a tip nije ničim vezan. Moram svakako spomenuti i djevojku u sjeni, koja je zapravo nedovoljno zastupljena zbog zvijezde s mačevima, ali to je uvijek tako u životu – gutačice s velikim sisama uvijek bolje prolaze! Žena se zove Evelyne Allard i tako je – prekrasno jednostavna, a toliko snažna i kreativna. Punih deset minuta visi iznad nas na kolutu i radi lude akrobacije uz čudnovate zvukove Sxipove glazbe! Svaki mišić na tijelu odaje brutalnu snagu ove simpatične curke, koja je većinu predstave provela negdje sa strane. Sad je gledamo u punom sjaju i gledalište je toliko tiho da zapravo imaš osjećaj da joj tišinom odaju priznanje za ovu točku. Nakon što se spustila natrag na tlo i sramežljivo naklonila – rulja je toliko pljeskala da je cura skoro zaboravila kuda treba izaći. E, to je cirkus kojeg volim! Svi su oni izgledali poput opičenog tima koji se ludo zabavlja, a zapravo iza svega toga stoji krvavi rad.
Izašla sam iz šatora napunjena energijom za sljedećih mjesec, dva...razmišljajući kako sam sigurno u prošlom životu pobjegla s cirkusom! Iako se na našim područjima cirkuske umjetnike smatra siromašnim nomadima, imam osjećaj da oni žive život punim plućima!

Beš mi sve, da imam 15 godina manje, zdravo koljeno i da mi želudac nije osjetljiv na loše vino – obukla bi onu šljokičastu haljinicu koju sam kupila u mađarskom second hand-u, ubacila svoje prašnjave plesne papučice u kofer i nazvala ludog Sxipa!

<	prosinac, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Veljača 2016 (1)
Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (3)

Opis bloga

Nakon podosta godina provedenih u sigurnoj i toploj Lijepoj našoj, ova je žena odlučila ostaviti posao u državnoj firmi, uhodani plesni studio i miran život u podravskoj preriji, strpati 20 kila života u kofer te se uputiti u uzbudljivu avanturu zvanu Škotska! Naravno, ljubav je odigrala glavnu ulogu! Sve ostalo su...nijanse! ;)

Linkovi

Karma Yoga Edinburgh
Plesni studio Jump, Croatia
Karma Yoga Edinburgh - facebook page
Pay it Forward Scotland