Kad se useliš u zgradu koja je ima sto i više godina, možeš očekivati svašta. Tako smo dragi i ja veselo upali u zamku starih stanova koje -„samo malo popituraš, zamijeniš dvije-tri žarulje, koju pipu i stan je ko novi!“ My ass! Pošto oboje kao imamo oko za dizajn, odmah smo vidjeli potencijal, rekli veselo „da“ agenciji za stanove i otišli u nabavku boja, kistova, šmirgl papira i gipsa! Nakon dva tjedna krvavog rada situacija se može opisati ovako: ja izgledam ko prljava Nela Eržišnik sa špahtlom u rukama, stavljam dvadeseti flaster na prst jer sam nespretna, a dragi zafljočkan od boje, gipsa i prašine puca po šavu jer ispod tri sloja smrdljivih tapeta pronalazimo – KOSU! What the fuck??
Nekako smo dovršili sve veće radove po stanu, napokon uselili u oazu mira i sreće te radosni i umorni legli u krevet s nadom da ćemo napokon odahnuti i odmoriti umorne kosti, a kad tamo krene tipično škotsko-obiteljsko glasno prepucavanje mladog para preko nas. „Fuck off you stupid bitch, get off me you bastard, I hate you, fuck you, mother fucker, fat fucking cunt“...i još podosta „romantičnih“ izljeva sve do iza ponoći! Krasno! Dobro došli u škotsku zbilju! Tip na ulazu ispod nas ima naljepnicu na vratima, koja u slobodnom prijevodu glasi:“Odjebi ako si propalica!“ I još bi skužila sve ove situacije da živimo u nekom edinburškom pripizdinskom kvartu, ali ljudi – ovo je skoro centar grada! Haha, Škoti su fakat brutalniji od nas Balkanaca! Ali neka, bar imam osjećaj da živim u nekom filmu škotskog Kusturice!
Nego da se vratim zanimljivom pronalasku kose u zidovima! Ja sam se skamenila nakon šokantnog „pronalaska“ i odmah odlučila javiti staroj da pošalje malo svete vodice, zlu ne trebalo! A onda sam otišla na šišanje kod simpatičnog brice jer kako domaći ljudi tu kažu "bolje brico nego poljska frizerka"! Brico mi se sviđa jer uvijek pričamo o tamo nekim teorijama zavjere i nestalim avionima koji zapravo nisu nestali. Lik je super zanimljiv i pomalo me podsjeća na ludog Mel Gibsona u Conspiracy Theory. Pitam ja njega za tu kosu, a on se nasmije i ispriča mi cijelu priču o toj čudnoj pojavi! Naime, prije puno godina frizeri su imali rupu u podu u koju su bacali svu kosu koju su svakodnevno šišali u salonima. Rupe su vodile ravno u podrumske prostorije i kad bi se podrum potpuno napunio kosom, svu tu „sirovinu“ prodavali bi proizvođačima tinte koji su kuhali kosu u velikim kotlovima i boju koristili za pisanje! Kosa se dalje prodavala graditeljima za masu kojom su „mortali“ zidove. Ludo i zanimljivo! Divim se priči jer su ljudi u to prošlo vrijeme bili vrlo kreativni s malo materijala i bez skupe mašinerije.
Znači – u zidovima imamo razne energije nekog Georga, Johna, Emily, Mildred, Angusa, Wallacea i tko zna koliko je duša dalo dio sebe za našu toplinsku izolaciju! Nadam se da nas neće zbog toga „posjećivati „ i tražiti da im vratimo dlake! Dosta nam je uznemiravanja od strane strastvenog para preko puta! Oni su toliko glasni da i duhovima idu na živce!
Prva vijest ovih dana vezana je uz vrijeme! Ljudi moji, pa ovdje je već puna 3 dana sunčano! Galebovi uživaju, posh bakice na skuterima za invalide čavrljaju u parku, a jučer nam je u kvart stigao i starinski sladoledarski kamiončić s onom spuki muzikom. Škoti ko Škoti, čim se pojavi sunce – jedu na terasama u kratkim rukavima. Njihov gen za hladnoću mi još nije jasan, a i sumnjam da ću se uskoro prilagoditi na sva četiri godišnja doba u jednom danu.
Druga vijest nije tako vedra, ali puni naslovnice. Sexy ubojica, Joanne Dennehy (31) ubila trojcu muškaraca, pozirala s nožem, a pri uhićenju izjavila:“Moglo je biti i gore, mogla sam biti debela i ružna!“ Dobila je, bedača doživotnu kaznu, ali ne i medijsku pažnju kakvu je htjela jer je odmah priznala ubojstva pa je sve, više manje, išlo ekspresno! E, da je znala, mogla je muljati i puniti novine mjesecima za vrijeme trajanja suđenja. Ovako, stara, ništa od velike slave – ravno u buksu (iako nisi debela i grda). Mislim, pazi izjave! Ima izgled, ali nema pamet! Na ulasku u zatvor komentirala je i odjeću – kao neće ona te vreće, daj joj nešto više sexy! E, ženo, čeka te doživotna u toj odjeći pa se bolje navikni na papirnate "toalete" jer roba takve kvalitete ne može poslužiti za samoubojstvo.
Razmišljam o osobnom iskustvu s ženama u zatvoru. Na nagovor prijateljice iz Los Angelesa, prije desetak godina postala sam članica udruge koja piše ženama u američkim zatvorima. Do sada sam ih imala četiri. Trenutno se dopisujem s dvije žene na doživotnim kaznama. Kada kažem „dopisujem“ – mislim na prava pisma, koja malo tko piše danas. One nemaju internet, fejs, tviter i ostale luksuze. Često mi pišu preko pet stranica i još niti jednom nisu zaboravile moj rođendan. E sad, komentari u mojoj najbližoj okolini su različiti, od normalnih i podržavajućih, do radikalnih i munjenih „oko za oko“ likova koji bi odmah svima rezali glave. Ima i onih koji odmah traže da im ispričam kaj su to napravile, ali najbolji su mi oni koji me s gađenjem pitaju:“Pa kak možeš pisati kriminalkama?“ Da me takvi komentari diraju, ne bih to radila skoro punih deset godina, ali neke stvari mogu pojasniti.
U američkim zatvorima nisu svi ubojice iz krimića. Žena koja je osnivačica udruge provela je 15 godina u zatvoru zbog navodnog suučesništva u pljački vlastite firme. Sud je na kraju presudio u njenu korist i pustio je na slobodu...ali, tko će joj vratiti tih 15 godina života? Moje kriminalke-pen palice su vrlo inteligentne žene, jedna završava višu školu u zatvoru, druga prevodi knjige. U zatvorima se ne sjedi i ne bulji u zid jer bi svi popucali ko kokice. Dižeš se u 7, radiš do 6, spavaš u ćeliji sa 7-8 drugih žena. Sve što posjeduješ stane u malo veću kutiju ispod kreveta. Najviše moraš paziti na vlastite cipele jer ako ti ih ukradu, druge ćeš dobiti – tko zna kad. Pravi reality check za mnoge žene koje znam! (sama autorica bloga čuva 20-tak cipela u podrumu kod staraca).
Njihova pisma me uvijek vrate "na mjesto". Bez obzira što su učinile u životu, dobile su svoju kaznu! Ne mogu se ni pokenjati bez da ih netko ne čuva i gleda. I iako se neki čude i sprdavaju, sutra to može biti tvoja sestra, prijateljica, strina. Nikad ne reci nikad, najveća sranja u životu uvijek dolaze nenajavljeno, a većina tih žena dolazi iz siromašnih obitelji, narko-krugova i svodničkih „bajki“. U 80% slučajeva završe u zatvoru – zbog muškaraca! Glad, strah, bolest, konstantno ugnjetavanje i ovisnosti natjeraju čovjeka na svašta! Odavno sam prestala previše osuđivati druge za njihove postupke jer to nema smisla.
No, ova brutalka s početka priče nema pojma kaj je čeka. Htjela je malo „krvave slave“, a dobila je anti-suicide-suit, jedan ručnik i pola sapuna. Samo, u zatvoru joj neće pomoći izgled. Baš naprotiv – bolje da je ružna i debela, bar neće upadati u oči. Ovako ima sve šanse dobro propatiti za svoja sranja, na dnevnoj bazi.
Karma je najbolji sudac, ukrade ti cipele kad se najmanje nadaš!
< | ožujak, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Nakon podosta godina provedenih u sigurnoj i toploj Lijepoj našoj, ova je žena odlučila ostaviti posao u državnoj firmi, uhodani plesni studio i miran život u podravskoj preriji, strpati 20 kila života u kofer te se uputiti u uzbudljivu avanturu zvanu Škotska! Naravno, ljubav je odigrala glavnu ulogu! Sve ostalo su...nijanse! ;)
Karma Yoga Edinburgh
Plesni studio Jump, Croatia
Karma Yoga Edinburgh - facebook page
Pay it Forward Scotland