Marketing
Zatvorski blues
Prva vijest ovih dana vezana je uz vrijeme! Ljudi moji, pa ovdje je već puna 3 dana sunčano! Galebovi uživaju, posh bakice na skuterima za invalide čavrljaju u parku, a jučer nam je u kvart stigao i starinski sladoledarski kamiončić s onom spuki muzikom. Škoti ko Škoti, čim se pojavi sunce – jedu na terasama u kratkim rukavima. Njihov gen za hladnoću mi još nije jasan, a i sumnjam da ću se uskoro prilagoditi na sva četiri godišnja doba u jednom danu.
Druga vijest nije tako vedra, ali puni naslovnice. Sexy ubojica, Joanne Dennehy (31) ubila trojcu muškaraca, pozirala s nožem, a pri uhićenju izjavila:“Moglo je biti i gore, mogla sam biti debela i ružna!“ Dobila je, bedača doživotnu kaznu, ali ne i medijsku pažnju kakvu je htjela jer je odmah priznala ubojstva pa je sve, više manje, išlo ekspresno! E, da je znala, mogla je muljati i puniti novine mjesecima za vrijeme trajanja suđenja. Ovako, stara, ništa od velike slave – ravno u buksu (iako nisi debela i grda). Mislim, pazi izjave! Ima izgled, ali nema pamet! Na ulasku u zatvor komentirala je i odjeću – kao neće ona te vreće, daj joj nešto više sexy! E, ženo, čeka te doživotna u toj odjeći pa se bolje navikni na papirnate "toalete" jer roba takve kvalitete ne može poslužiti za samoubojstvo.
Razmišljam o osobnom iskustvu s ženama u zatvoru. Na nagovor prijateljice iz Los Angelesa, prije desetak godina postala sam članica udruge koja piše ženama u američkim zatvorima. Do sada sam ih imala četiri. Trenutno se dopisujem s dvije žene na doživotnim kaznama. Kada kažem „dopisujem“ – mislim na prava pisma, koja malo tko piše danas. One nemaju internet, fejs, tviter i ostale luksuze. Često mi pišu preko pet stranica i još niti jednom nisu zaboravile moj rođendan. E sad, komentari u mojoj najbližoj okolini su različiti, od normalnih i podržavajućih, do radikalnih i munjenih „oko za oko“ likova koji bi odmah svima rezali glave. Ima i onih koji odmah traže da im ispričam kaj su to napravile, ali najbolji su mi oni koji me s gađenjem pitaju:“Pa kak možeš pisati kriminalkama?“ Da me takvi komentari diraju, ne bih to radila skoro punih deset godina, ali neke stvari mogu pojasniti.
U američkim zatvorima nisu svi ubojice iz krimića. Žena koja je osnivačica udruge provela je 15 godina u zatvoru zbog navodnog suučesništva u pljački vlastite firme. Sud je na kraju presudio u njenu korist i pustio je na slobodu...ali, tko će joj vratiti tih 15 godina života? Moje kriminalke-pen palice su vrlo inteligentne žene, jedna završava višu školu u zatvoru, druga prevodi knjige. U zatvorima se ne sjedi i ne bulji u zid jer bi svi popucali ko kokice. Dižeš se u 7, radiš do 6, spavaš u ćeliji sa 7-8 drugih žena. Sve što posjeduješ stane u malo veću kutiju ispod kreveta. Najviše moraš paziti na vlastite cipele jer ako ti ih ukradu, druge ćeš dobiti – tko zna kad. Pravi reality check za mnoge žene koje znam! (sama autorica bloga čuva 20-tak cipela u podrumu kod staraca).
Njihova pisma me uvijek vrate "na mjesto". Bez obzira što su učinile u životu, dobile su svoju kaznu! Ne mogu se ni pokenjati bez da ih netko ne čuva i gleda. I iako se neki čude i sprdavaju, sutra to može biti tvoja sestra, prijateljica, strina. Nikad ne reci nikad, najveća sranja u životu uvijek dolaze nenajavljeno, a većina tih žena dolazi iz siromašnih obitelji, narko-krugova i svodničkih „bajki“. U 80% slučajeva završe u zatvoru – zbog muškaraca! Glad, strah, bolest, konstantno ugnjetavanje i ovisnosti natjeraju čovjeka na svašta! Odavno sam prestala previše osuđivati druge za njihove postupke jer to nema smisla.
No, ova brutalka s početka priče nema pojma kaj je čeka. Htjela je malo „krvave slave“, a dobila je anti-suicide-suit, jedan ručnik i pola sapuna. Samo, u zatvoru joj neće pomoći izgled. Baš naprotiv – bolje da je ružna i debela, bar neće upadati u oči. Ovako ima sve šanse dobro propatiti za svoja sranja, na dnevnoj bazi.
Karma je najbolji sudac, ukrade ti cipele kad se najmanje nadaš!
Post je objavljen 03.03.2014. u 18:08 sati.